Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Srđan Puhalo

Sveti duh u Srebrenici

Srebrenički popovi svojim stalnim i sitnim pakostima, po ko zna koji put pokazuju, da je Hrist protjeran iz Srebrenice još 1995. godine i da nema namjeru da ga vrate, jer im je carstvo zemaljsko važnije od onog nebeskog

Od 1995. godine Srpska pravoslavne crkva i njeni vjernici u Srebrenici proslavljaju  slavu Pokrov Presvete Bogorodice, koja je i slava hrama u ovom mjestu.

Tako je bilo i ove godine.

Proslavljanje ide obično ovim redom. Najprije se služi sveta liturgija u Hramu Pokrova Presvete Bogorodice, a onda ide litija sa Časnim krstom ulicama Srebrenice i lomljenjem slavskih kolača. Osim lomljenja crkvenog slavskog kolača sa kumom slave, slavski kolač su prelomili načelnik opštine Mladen Grujičić i srpski predstavnici u opštinskoj administraciji, čime su nastavili tradiciju obilježavanja opštinske slave. Po završetku vjerskog obreda slijedi neka etno priredba sa folklorom, nacionalizmom i guslama.

Ove godine sveštenici Srpske pravoslavne crkve su bilo posebno „nadahnuti“ pa su tokom litije osveštali i kancelarije Stranke demokratske akcije (SDA) i poslali poruku da su više srpski nacionalisti, nego hrišćani.

Ali krenimo od osnovnih pojmova.

Kako kaže vladika Ilarion „U hrišćanskom svetu Litija je sinonim za zajedničku molitvu u kretanju sa naznakama liturgije, jer radi se o dva istoznačna pojma i svaka litija je liturgijska, a liturgija je litijska.“

Molitve srebreničkog sveštenstva i njihovog stada je ove godine bila prilično slaba, jer umjesto da se usrdno mole i blagodare Gospodu oni šetaju Srebrenicom ne tražeći spas za svoje napaćene duše, već kancelariju SDA.

Došavši pred kancelariju Opštinskog odbora SDA, sveštenici su počeli sa osveštavanjem cijele zgrade. Oni su poželjeli članovima SDA da sve što rade, rade uz blagoslov Božiji, u skladu sa učenjem crkve.

U svojoj želji da pomognu svojim komšijama muslimanima, sveštenici Srpske pravoslavne crkve su zaboravili da se osveštavanje radi na poziv i uz saglasnost osobe koja ih je pozvala.

Imajući u vidu kako izgleda prosječna stranačka kancelarija, ovaj put je u pitanju SDA, pokušajte da zamislite Svetog duha koji u ambijentu sa 50 nijansi zelene, nemoćno oblijeće oko nezainteresovane sekretarice, koja je tu zbog plate, i ovo postizborno vrijeme „ubija“ čitaući tračeve o Ceci, Jeci, Breni na prastarom računaru.

Zamislite Svetog duha koji začuđeno gleda fotografiju oca i sina, i čita naslove sabranih djela oca.

Onda Sveti duh na jednoj od polica ugleda knjige koje se bave  genocidom u Srebrenici i osramoćen i bespomoćan vrati se Ocu i Sinu, razmišljajući gdje su pogriješili tokom proteklih 2000 godina.

Srebrenički popovi svojim stalnim i sitnim pakostima, po ko zna koji put pokazuju, da je Hrist protjeran iz Srebrenice još 1995. godine i da nema namjeru da ga vrate, jer im je carstvo zemaljsko važnije od onog nebeskog.

“Duh” je prijevod hebrejskog izraza Ruah koji, u izvornom smislu, znači dah, zrak, vjetar, možda će jednoga dana vjetar da donese neke nove popove u Srebrenicu koji će komšije poštovati i uvažavati, a kojima će vjera biti preča od politike.

Amin.