BiH

Uništavanje velikog bogatstva BiH: Neretva ostaje bez autohtone ribe?

14/08/2018

Zbog borbe za kontrolu i raspolaganjem sa više stotina hiljada KM, kao i zbog katastrofalnih poteza federalnih institucija, BiH bi se uskoro mogla suočiti sa potpunim gubitkom autohtonih vrsta ribe u Neretvi, upozorili su sagovornici portala Fokus.ba – profesori, stručnjaci, proizvođači i članovi udruženja ribara.

Ribno bogatstvo, koje bi svaka iole uređena država pokušavala zaštititi svim sredstvima, u BiH je prepuštena nekolicini entuzijasta i proizvođača. Svi njihovi napori za poribljavanjem i očuvanjem ribljih vrsta uskoro bi mogli biti uzaludni.

No, krenimo redom. Elektroprivreda BiH svake godine izdvaja više stotina hiljada KM na ime štete koju su uzrokovale hidrocentrale na Neretvi, a sredstva se usmjeravaju na očuvanje i jačanje ribljeg fonda.

Koordinator svih aktivnosti je Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (FMPVŠ) koje je nedavno organiziralo sastanak u cilju zaštite i očuvanja ribljeg fonda na području Neretvanskog sliva. Prisustvovali su predstavnici Podružnice Hidroelektrane na Neretvi (Elektroprivreda BiH), predstavnici naučno-istraživačkih institucija Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta Sarajevo, Prirodno-matematičkog fakulteta Sarajevo, te Agronomskog i Prehrambenog-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Međutim, na ovaj sastanak uopšte nisu bili pozvani predstavnici Instituta za genetičko inžinjerstvo i biotehnologiju (INGEB) čije je središte u Sarajevu i koji je do sada vršio analize autohtonosti riba u Neretvi.

Ovu informaciju je za Fokus.ba potvrdio Eldin Zlomušica, rukovodilac  Sektora za sisteme upravljanja Podružnice Hidroelektrane na Neretvi (Jablanica) koja radi u sklopu Elektroprivrede BiH.

„Iako smo predlagali da navedenom sastanku prisustvuju i predstavnici INGEB-a, nadležno ministarstvo navedenoj instituciji nije uputilo poziv za prisustvo“, naveo je Zlomušica za Fokus.ba.

Ovdje se postavlja pitanje: zašto FMPVŠ ne priznaje INGEB čija se stručnost i dugogodišnji rezultati, kako su naveli naši sagovornici, ne mogu osporiti?

Na ovu temu smo razgovarali sa Bešćom Alibegovićem, diplomiranim inženjerom agronomije u ovom ministarstvu.

Alibegović je naveo da je ministarstvo u skladu sa članom 48. federalnog Zakona o slatkovodnom ribarstvu, u rješavanje ove problematike uključilo naučno istraživačke ustanove iz područja slatkovodnog ribarstva (fakultete).

“Imajući u vidu navedeno i   činjenice da Institut za genetičko inžinjering i biotehnologiju (INGEB) radi laboratorijska istraživanja o genetičkom porijeklu i genetičkoj autohtonosti riblje mlađi, svakako planiramo u daljim  aktivnostima oko rješavanja predmetnog uključiti i predstavnika INGEB-a”, naveo je Alibegović.

No, ignoriranje INGEB-a od strane ovog mininistarstva kontinuirano traje, što pokazuju i dokumenti u posjedu portala Fokus.ba.

Dovoljno dobri da analiziraju mrtve, a „nestručni” za žive organizme!?

Profesori i stručnjaci u ovoj oblasti sa kojima smo razgovarali, istakli su da je INGEB radio i na identificiranju nestalih osoba u BiH, što je iznimno zahtjevan posao. Stoga je apsurdno da navodno nisu u stanju analizirati žive organizme kao što su ribe.

„Ljudi su očito od rata pa do sada imali materijala da nauče svoj posao što se tiče genetike. INGEB je u potpunosti osposobljen da radi sve potrebne analize. Smatram da ne zaostaju ni za jednim evropskim centrom. To mi govori moje iskustvo rada s njima“, rekao je za Fokus.ba Pavle Spasojević, magistar ihtiologije.

No, stručnost INGEB-a u određenom smislu i dalje dovodi u pitanje Centar za ribarstvo Neretva čiji je osnivač Općinsko vijeće Konjic.

„Potvrda autohtonosti riba vrši se u laboratorijama za genetski inženjering na taj naćin što službene osobe za uzimanje uzoraka uzmu na licu mjesta komadiće peraja svake vrste posebno i transportuju to do labaratorije. Po dosadašnjem iskustvu jedina najsavremenija labaratorija nalazi se u Ljubljani u Sloveniji koja radi po savremenim metodama, dok naš INGEB u Sarajevu to dosta dobro radi sa malo zastarjelom metodom“, rekao je za Fokus.ba Sejad Mustafić, direktor ovog centra.

Njegove tvrdnje, kao i tvrdnje drugih pojedinaca, da treba ići u inostranstvo kako bi se dobili pravi nalazi, Spasojević smatra apsurdnim.

„Zamislite da odete u Sloveniju i kažete Slovencima da nešto moraju nositi u Sarajevo na identifikaciju. Ja odgovorno tvrdim da recimo iz Slovenije nikakav uzorak životinjskog porijekla, u ovom slučaju riba, ne smije preći preko granice. To je kao da transportujete drogu. Zabranjeno je. To su njihovi zakoni. Genetski materijal divljih populacija biljaka i životinja ne smije se izvoziti u bilo koju zemlju. Nešto slično piše u kantonalnoj zakonskoj regulativi na području Hercegovačko-neretvanskog kantona. Također, navedeno je na koji način se može trasportovati genetski materijal, koje su dozvole potrebne itd.“, naveo je Spasojević.

Njegovo mišljenje o stručnosti INGEB-a dijeli i profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu Samir Đug.

„INGEB tehnički može utvrditi autohtonost vrsta i oni su do sada radili analize“, rekao je Đug.

Video-nadzor nad cijelom rijekom nakon što bi ribe izumrle!?

Nelogični potezi Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva ne završavaju samo na ignoriranju INGEB-a.

Naime, u koliko apsurdan položaj su dovedeni bh. proizvođači dovoljno govori podatak da nadležne institucije u narednom periodu planiraju ulagati u nove studije, pa i u video-nadzor na kilometrima dugom toku Neretve kako bi se spriječio krivolov. Sve to, dok u međuvremenu predlažu da se poribljavanje potpuno zaustavi!?

O ovome svjedoče i dokumenti u posjedu portala Fokus.ba, odnosno akt broj 03-3-24/2-729-2/18 od 20. juna ove godine, kojeg je potpisao resorni ministar Šemsudin Dedić.

Stav Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva

 

Stav Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva

U ovom dokumentu koji je proslijeđen brojnim institucijama i fakultetima Ministarstvo jasno predlaže:

„Obustaviti sva poribljavanja u 2018. godini ukoliko nemamo autohtone populacije riblje mlađi…“,

Tako su naveli iz ministarstva dok istovremeno na sastanak uopšte nisu pozvali INGEB niti su od INGEB-a tražili mišljenje, iako taj institut može utvrditi šta je autohtono, a šta ne.

Bešćo Alibegović, iz ovog ministarstva, navodi da je problem zapravo u zakonskoj regulativi.

“Skrećemo pažnju da je Skupština Hercegovačko-neretvanskog kantona 2014.g. donijela Zakon o slatkovodnom ribarstvu Hercegovačko-neretvanskog kantona koji je u mnogim segmentima neusklađen sa federalnim Zakonom o slatkovodnom ribarstvu. Između ostalog, u članu 9. Zakona o slatkovodnom ribarstvu Hercegovačko-neretvanskog kantona navodi se da rješenje o ovlaštenju institucije za obavljanje poslova u području slatkovodnog ribarstva izdaje Federalno ministarstvo, što je u suprotnosti sa članom 48. Zakona o slatkovodnom ribarstvu Federacije BiH u kojem nije propisano da Federalno ministarstvo daje pojedinačna ovlaštenja bilo kome, pa niti INGEB-u”, kazao je Alibegović.

Međutim, dokumenti ovog ministasrtva u posjedu portala Fokus.ba pokazuju da je isto ovo ministarstvo još 2013. godine navelo da autohtonost vrsta ribe utvrđuje ovlaštena laboratorija u BiH. Riječ je o aktu broj 02-24-2052/2013 a potpisao ga je tadašnji resorni ministar Jerko Ivanković-Lijanović.

Akt broj 02-24-2052/2013 Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva

Dokumenti u posjedu portala Fokus.ba pokazuju i da ministarstvo sada predlaže uvođenje video-nadzora.

O koliko nelogičnim potezima ovog ministarstva se radi, dovoljno pokazuje sljedeća postavka stvari: ako se poribljavanje ne izvrši, autohtone ribe bi mogle potpuno izumrijeti. Šta onda čuvati i čemu video-nadzor?

Upravo na ovaj problem upozoravaju proizvođači.

„Sredstva koja su namijenjena za poribljavanje, odnosno ubacivanje riba u rijeku, oni žele usmjeriti u studiju o tome kako očuvati autohtone vrste riba i kako zaštititi Neretvu. Tu je i prijedlog o postavljanju kamera. Ja onda postavljam pitanje: ko će sjediti i čuvati kamere? Jasno je da neko ovdje hoće da uzme novac za nešto što je nebulozno. Na sastanak koji je održan u ministarstvu su pozvani između ostalih i oni pojedinci koji su režirali da ovladaju poribljavanjem. INGEB je glavna prepreka za realizaciju ovog plana. Problem INGEB-a je što taj institut neće izdati nalaz za nešto što stvarno nije tako. To je ozbiljna institucija u kojoj se ne može kupiti nalaz, a to znači da smetaju“, rekla je za Fokus.ba Tanja Handžar iz kompanije Laks, jednog od najvećih proizvođača ribe u BiH.

Ova kompanija se već godinama bavi proizvodnjom autohtone vrste ribe – mekousne pastrmke. Još prije devet godina počeli su izvoz u zemlje EU.

No, ukoliko FMPVŠ, odnosno Vlada FBiH, zaustave porbiljavanje kako je navedeno u prijedlogu, riblji fond će biti ugrožen.

„Ionako nema dovoljno ribe, a sada žele novac usmjeriti u nekakve njihove projekte. Njihov cilj nije očuvanje rijeke Neretve, niti flore i faune te rijeke. Cilj je koliko će ko ugrabiti para. Za mekousnu pastrkmu odgovorno tvrdim da je osim nas niko ne proizvodi u svijetu. Umjesto da nam pomognu, oni nam svake godine podmeću jedno te isto – da niko ne uzgaja mekousnu pastrmku. Nama su prošle godine prilikom poribljavanja, četiri puta uzelli super-analizu mekousne pastrmke. Iz svake kante je uzet uzorak ribe i urađena je DNK analiza. Nisu pronašli nijednu drugu vrstu. Mi posjedujemo te genetske karte za mekousnu pastrmku. INGEB je jedini institut u BiH koji može raditi analizu ribe. Ali pojedincima u FMPVŠ ne odgovara ta institucija“, navela je Tanja Handžar.

Samim tim, otvara se mogućnost za zloupotrebe, tvrdi naša sagovornica.

„Pojedinci mogu izloviti nekoliko mekousnih pastrmki i odnijeti u labarotiruju u Beograd. Ta će laboratorija reći da je to mekosuna pastrmka. Naravno da jeste. Ali to nije po zakonu. Ne mogu se uzorci iznositi iz zemlje. Zato njima ne odgovara INGEB. Žele ga uništiti kako bi mogli raditi ovakve stvari. Zašto je sve bilo uredu 15 godina, da bi se sad aktivno uključili“, rekla je Handžar.

O kojim količinama se zapravo radi dovoljno pokazuju podaci Elektroprivrede BiH. Prema Programu poribljavanja (2013-2018) područje Konjica treba na godišnjem niovu poribljavanje u količini od 14.000 komada manje mekousne pastrmke, te 31.000 veće vrste ove ribe. Ukupno 45.000 komada. Plus glavatica i potočna pastrmka. No, zbog poteza resornog federalnog ministarstva ovo poribljavanje sada je neizvjesno.

Direktor Laksa Dževad Handžar istakao je da pojedini profesori žele da novac za porbiljavanje zapravo bude usmjeren u izradu novih studija.

“Pojedini profesori koji rade ribarske osnove su pokušali i uzgajati autohtone vrste, pa kad nisu uspjeli pišu da je to nemoguće. Istina je da je to jako teško i zahtjevno i da se ne može lako uzgajati zbog čega je i cijena te mlađi veća u odnosu na druge vrste. Imate npr. za jedno jezero kojim gospodare dva udruženja ribara potpuno različite ribolovne osnove. Pa tako riba iz jednog dijela jezera ne bi smjela preći u drugi dio. Pojedini profesori se ponašaju kao džuboks. Nama treba poribljavanje, dakle riba u Neretvi i život u Neretvi, a ti elaborati će kada se urade samo stajati u vitrini“, rekao je Handžar.

Koliko su zapravo koštali elaborati i studije pokazuju i dokumenti u posjedu portala Fokus.ba. Samo jedna izrada programa revitalizacije ribljih zajednica koštala je 134.560 KM bez PDV-a.

Troškovi studija prema podacima Elektroprivrede BiH

 

Troškovi studija prema podacima Elektroprivrede BiH

Reagirajući na tvrdnje proizvođača i udruženja, da profesori sa PMF-a samo žele uzeti novac, profesor na Prirodno–matematičkom fakultetu u Sarajevu Samir Đug ističe da postoje brojni troškovi za izradu svake studije, te da je zato potrebno usmjeriti finansijska sredstva i u ovu svrhu.

„Pa nećemo mi raditi džaba i mi moramo nekako pokriti toškove veterinara i toškove terena: smještaj, prevoz, obrok itd. Hoće li to ljudi koji izlaze na teren plaćati iz svog džepa? Na kraju krajeva mi moramo raditi studije, pa to nam je posao. To je sve na osnovu javih poziva i mi radimo objektivna i nezavisna istraživanja. Ono što je bitno jeste da mi radimo na terenu. Centar za ihtologiju i ribarstvo na PMF-u je jedna od najstarijih institucija na Univerzitetu u Sarajevu. Postojimo od 1953. i posjedujemo višedecenijska istraživanja. Još 1965. godine smo radili istraživanje jablaničke akumulacije. Od tada imamo dugogodišnje originalne rezultate istraživanja“, rekao je Đug za Fokus.ba.

Istakao je da ne insistira da radi bilo kakve studije samo da bi dobio novac.

„Ali se studije moraju raditi u pravilnim intervalima, a po potrebi može se tražiti dodatno vještačenje“, kazao je Đug.

Složio se sa drugim sagovornicima portala Fokus.ba koji su istakli da treba nastaviti vršiti poribljavanje.

„To su živi organizmi. Neki prirodno žive svega tri godine, a neki jako dugo. Ako se radi sportsko-rekreacioni ribolov i izlov, dužnost udruženja je da vode evidencije o izlovu. Tako se zna da li je populacija pala“, naglasio je Đug.

Ukoliko ne bude dolazilo do poribljavanja, Đug ističe da u krajnjoj liniji može doći do nestanka pojedinih vrsta riba na ovom području.

„Ali meni to upozorenje pojedinaca zvuči previše dramatično, zato što se sve te vrste prirodno mrijeste. One nisu sterilne. Samo je pitanje kada će određena populacija pasti ispod samoodrživog nivoa. Ali samo poribljavanje bez efikasne kontrole nije efikasan način. Ako gledamo ranije studije, ja ne vidim previše pozitivnog efekta od poribljavanja. Nešto u tom sistemu zataji i pojedini ribari nisu zadovoljni. Oni su meni najbolji pokazatelj“, istakao je Đug.

Za Dževada Handžara su neshvatljivi potezi Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Umjesto da jačaju bh. laboratorije i štite proizvođače, dešava se suprotno.

„Ovo ministarstvo oko sebe ima lobiste koji neće da ministarstvo ovlasti jedinu laboratoriju u državi BiH – INGEB da radi posao iz svoje struke. Sada se ne može izvršiti analiza autohtonih vrsta i mi proizvođači sada ne možemo uraditi genetsku kartu koju smo radili proteklih 15 godina u cilju dokazivanja autohtonosti. Nećemo mi nositi uzorke u Zagreb, Beograd ili Ljubljanu kada imamo laboratoriju u BiH, a nadalje takvi certifikati izdati od ino labaratorija nisu validni”, istakao je Handžar.

Kako je dodao, probleme s kojima se susreću proizvođači na Neretvi, nemaju proizvođači u Unsko-sanskom kantonu (USK), te u RS-u na Drini.

Dževad Handžar

“Ovakav problem i odnos govori da riba smrdi s glave. Kad bi na Neretvi bilo za poribljavanje 10.000 KM ne bi se niko sekirao za poribljavanje i endeme Neretve. Mala bara puno krokodila. Zašto ove problem nemaju u USK I RS-u? Zato što je najveći kolač novca na Neretvi. Gdje god u privredi ima marka, oni žele da je uzmu sebi. Zato nam propada poljoprivreda, zato probleme imaju malinari, smilje… Svake godine na red dođe jedna branša, a sada je došao red na ribarstvo. U ovoj zemlji nema odgovornosti. Da je ima, ne bi se ovo dešavalo. Pogotovo je ovo prisutno u državnim institucijama, čijim pečatima i memorandumima manipulišu lobisti koji državnu lokomotivu usmjeravaju u ponor“, naglasio je Handžar.

Pavle Spasojević, magistar ihtiologije, navodi hipotetički scenarij. Ukoliko neko 10 godina gospodari rijekom i izlovljava veću količinu ribe nego što je prikazano, dakle, ako je negativan prirodni priraštaj ribe, logično je da će doći do smanjenja broja riba u rijeci.

„Ko se iole bavi ovim poslom zna ovo. Na Neretvi imamo krivolov i na pojedinim dijelovima pogrešno poribljavanje i to određenim vrstama ribe koje stvaraju problem, kao što je smuđ. Mislim da FMPVŠ nema cilj da zaštiti rijeku Neretvu i da poboljšaju ribni fond. Ostaje problem krivolova, nevođenja katastra itd. To su osnovne stvari. Međutim, tu postoje drugi interesi, očito finansijski. Gdje novac bude usmjeren, znat će se ko stoji iza svega ovoga“, rekao je Spasojević.

Zakon je mrtvo slovo na papiru

Da se poribljavanje mora nastaviti u narednom periodu smatraju i u Udruženju građana “Organizacija sportskih ribolovaca“ Konjic.

„Navedena problematika može se jedino rješiti na način da se sredstva namijenjena za poribljavanje rijeke Neretve za 2018. godinu, kao i neizvršena poribljavanja iz prošlih godina preusmjere Korisnicima ribolovnih prava na području HNK, kako bi isti u skladu sa Ribarskim osnovama i Godišnjim programima unapređenja ribarstva mogli poduzeti sve mjere pa i mnogo više od toga za zaštitu i unapređenje autohtonih endemskih vrsta salmonida rijeke Neretve, njihovih prirodnih mrijestilišta i staništa, jačanje ribočuvarske službe kroz veći broj ribočuvara i materijalno tehničkih sredstva potrebnih za potpunu zaštitu i unapređenje ribolovnih područja, kao i autohtonih endemskih vrsta salmonida rijeke Neretve. Smatramo da bi se na taj način po prvi put stalo na pravi dugoročni put spašavanja autohtonih vrsta riba rijeke Neretve“, naveo je ispred ovog udruženja Đenan Jahura.

Ribolovnim osnovama za sva ribolovna područja na rijeci Neretvi su propisani svi potrebni koraci odnosno mjere zaštite i unapređenja ribolovnih područja. Potpunim sprovođenjem tih mjera iz ribolovnih osnova bi se dugoročno mogle spasiti autohtone salmonidne vrste rijeke Neretve, smatraju u udruženju.

„Nažalost jedino Korisnici ribolovnih prava se pridržavaju tih propisanih mjera, dok se drugi subjekti kao što su vlasnici hidroenergetskih objekata i postrojenja, kao i mnogi drugi zagađivaći ponašaju protivno Zakonu, te se na taj način čitav lanac mjera unapređenja i zaštite prekida bez obzira koliko sredstava i truda ulože Korisnici ribolovnih prava“, rekao je Jahura.

Smatra da jedan od očitih primjera nepoštivanja Zakona o slatkovodnom ribarstvu FBiH i HNK, kao i Ribarskih osnova i Godišnjih programa unapređenja ribarstva, jeste neobezbjeđivanje godišnjeg kontinuiranog poribljavanja od strane hidroenergetskih kompanija Elektroprivrede HZHB i Elektroprivrede BiH, kao i ostalih vlasnika pregrada i brana na rijeci Neretvi i njenim pritokama (mini hidrocentrale).

„Isti već dugi niz godina ne izvršavaju svoju zakonsku obavezu propisanu Članom 35. Zakona o slatkovodnom ribarstvu FBiH, odnosno ne obezbjeđuju ribe za poribljavanje u skladu sa svim Godišnjim programima unapređenja ribarstva na području HNK.  Također isti ne poštuju ni akte zakonodavnih institucija FBiH, Federalnog ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Zakonodavnih komisija Parlamenta FBiH, izjašnjenja Vlade FBiH, kao i niz ostalih akata koji su im upućeni od strane Korisnika ribolovnih prava sa područja HNK. Osim toga, navedeni vlasnici hidroenergetskih brana i postrojenja već dugi niz godina ne izvršavaju ni mjere koje su propisane Ribolovnim osnovama, Godišnjim programima unapređenja ribarstva, aktima i saglasnostima nadležnog Federalnog ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede  u slučajevima kad oni ne obezbjede propisane količine, veličine i vrste riba za poribljavanje“, istakao je Jahura.

Profesor na PMF-u Samir Đug istakao je da je Zakon o slatkovodnom ribarstvu FBiH stupio na snagu 2004. godine. Međutim, u aprilu 2014. Hercegovačko-neretvanski kanton donosi vlastiti zakon u ovoj oblasti.

„Taj zakon u određenim članovima derogira viši zakon, dakle federalni zakon. To se desilo, koliko sam shvatio, iz dobrih namjera. Htjeli su da naprave kvalitativni iskorak, ali su to uradili prije nego što je donesen krovni zakon na području FBiH. Zato postoje neslaganja“, rekao je Đug.

Naš sagovornik tvrdi da udruženje iz Konjica u mjesecu aprilu nije imalo urađenu reviziju ribarske osnove, te im je isteklo pravo upravljanja po zakonu.

„Skrenuo sam pažnju na to nadležnom ministarstvu. Ranije smo mi imali dva projekta na koje je udruženje imalo velike zamjerke i onda nam je to udruženje 19. aprila poslalo dopis u kojem stoji da se PMF-u zabranjuju sva istraživanja na tom području“, kazao je Đug.

Sejad Mustafić, direktor Centra za ribarstvo Neretva, dovodi u pitanje efikasnost do sada utrošenih sredstava kako bi se spasile autohtone vrste riba u Neretvi.

Također, tvrdi da se centar susreće sa problemom poribljavanja zbog neregularno provedenih tendera od strane Elektroprivrede i „nepoštivanja Zakona o slatkovodnom ribarstvu od strane onih koji ga kontrolišu“.

“Sa ozbiljnim pristupom ovoj problematici i urađenim kvalitetnim programom koji će se provesti moguće je vratiti autohtone vrste riba rijeke Neretve u roku od četiri godine. Centar za ribarstvo Neretva posjeduje matična jata neretvanske potočne pastrmke, mekousne pastrmke i glavatice, i kada se uredi problem poribljavanja, mi smo spremni proizvesti mlađ za poribljavanje sve tri vrste autohtonih riba rijeke Neretve i njenih pritoka. Trenutno Centar posjeduje mlađ glavatice za 2017. i 2018. godinu. U narednom periodu potreban je dobar program revitalizacije autohtonih vrsta riba rijeke Neretve i urađenim efektima poribljavanja koje Elektroprivreda ne radi, a koji su propisani Zakonom o slatkovodnom ribarstvu“, rekao je Mustafić.

Iz Elektroprivrede BiH navode da su na sastanku koji je održan u aprilu, a koji je organizovalo resorno federalno ministarstvo, doneseni određeni prijedlozi i zaključci.

Jedan od tih bio je da predstavnici naučno-istraživačkih institucija, odnosno pojedini profesori izrade dokument sa prijedlogom privremenog rješenja zaštite, unapređenja i očuvanja autohtonog ribljeg fonda u slivu rijeke Neretve do donošenja novog zakona o slatkovodnom ribarstvu.

„Prijedlog dokumenta dostavljen od strane naučno-istraživačkih institucija, nadležno ministarstvo je uputilo na razmatranje i reviziju svima akterima u lancu poribljavanja, nakon čega se očekuje njegovo usaglašavanje i donošenje prijedloga Odluke za Vladu FBiH koju će uputiti FMPVŠ“, naveo je za Fokus.ba  Eldin Zlomušica, rukovodilac  Sektora za sisteme upravljanja Podružnice Hidroelektrane na Neretvi (Jablanica) koja radi u sklopu Elektroprivrede BiH.

Dodao je da je Podružnica HE na Neretvi Jablanica u proteklom periodu sarađivala sa stručnjacima INGEB-a, s ciljem utvrđivanja autohtonosti populacija ribljih vrsta sa kojima se vrši poribljavanje sliva rijeke Neretve.

„Zbog stalnih pritužbi ribolovaca kao i udruženja sportskih ribolovaca, koji imaju koncesiona prava na određena područja sliva rijeke Neretve, koji su mišljenja da je izuzetno teško u ribogojilištima proizvesti autohtone vrste riblje mlađi, u procesu samog čina poribljavanja u 2017. godini Podružnice HE na Neretvi je potpisala ugovor sa INGEB-om. Taj ugovor se odnosi na analizu genetičko-molekularnog diverziteta autohtonosti uzgojnih salmonidnih populacija mekousne pastrmke, potočne pastrmke i glavatice, sa kojima se vrši poribljavanje“, kazao je Zlomušica.

Naš sagovornik ističe da su predstavnici ove podružnice zajedno sa stručnim osobljem INGEB-a, na ribogojilištu koje je registrovano za uzgoj autohtone populacije riblje mlađi mekousne pastrmke uzeli uzorke ribe sa kojima se vrši poribljavanje, radi provjere autohtonosti prije samog čina poribljavanja.

„Nalaz je bio uredan, te je podružnica i zvanično o tome obavještena od strane INGEB-a. Uzorci ostale autohtone riblje mlađi za poribljavanje (neretvanska potočna pastrmka i glavatica) sa ostalih ribogojilišta se nisu uzorkovali niti analizirali, jer u procesu nabavke ovih vsrta riblje mlađi za poribljavanje u 2017. godini, nije bilo ponuda po Javnom pozivu, te se poribljavanje neretvanskom potočnom pastrmkom i glavaticom nije ni izvršilo“, rekao je Zlomušica.

Radi ispravnog informisanja javnosti, u nastavku donosimo dijelove akta Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva od 20. juna ove godine, u kojem se nalaze i zaključci za Vladu FBiH. Ukoliko bi Vlada usvojila odluku u vidu zaključka onda bi mjere koje predlaže ovo ministarstvo bile realizovane.

„Zadužuje se FMPVŠ da u saradnji sa naučno-istraživačkim institucijama izradi Federalni Program zaštite, očuvanja i unapređenja autohtonih populacija salmonida u FBiH, koji će se finansirati iz sredstava investitora i nosioca prava upravljanja hidroenergetskim proizvodnim kapacitetima na slivovima rijeka koji nanose štetu ribolovnim područjima“, navedeno je u tački 2. zaključka, a u tački 4. stoji:

„Do donošenja Programa iz tačke 2. ovog zaključka, investitori i nosioci prava upravljanja hidroenergetskim proizvodnim kapacitetima na slivu rijeke Neretve (Javna preduzeća Elektroprivrede) kao pravni subjekti, će dio sredstava koja su namijenjena a nisu iskorištena za poribljavanje sliva rijeke Neretve i njenih pritoka usmjeriti korisnicima ribolovnih prava na tom području za provođenje mjere zaštite, očuvanja i unapređenja autohtonih populacija salmonidnih vrsta ribe kroz mjere navedene u informaciji, a u skladu sa ribarskom osnovom, programom revitalizacije i kontinuiranim poribljavanjem“.

Bešćo Alibegović iz FMPVŠ-a ističe da se mogućnosti rješavanja problema poribljavanja u slivu rijeke Neretve još uvijek razmatraju, a, kako je dodao, neizostavno iziskuju uključivanje nadležnog kantonalnog ministarstva u cjelokupnu problematiku, kao i ostalih aktera, uključujući korisnike ribolovnog prava, elektroprivrede, nadležne inspekcije te pravnih lica, naučno istraživačkih, koja prema Zakonu obavljaju poslove u području slatkovodnog ribarstva.

“Napominjemo da je Skupština Hercegovačko-neretvanskog kantona 2014.g. donijela Zakon o slatkovodnom ribarstvu Hercegovačko-neretvanskog kantona koji je u mnogim segmentima neusklađen sa federalnim Zakonom o slatkovodnom ribarstvu. Ovdje posebno skrećemo pažnju na član 9. Zakona o slatkovodnom ribarstvu Hercegovačko-neretvanskog kantona u kojem se navodi da rješenje o ovlaštenju institucije za obavljanje poslova u području slatkovodnog ribarstva izdaje Federalno ministarstvo, što je u suprotnosti sa članom 48. Zakona o slatkovodnom ribarstvu Federacije BiH”, naveo je Alibegović.

Na optužbe pojedinih proizvođača da su pojedini uposlenici FMPVŠ dio lobija koji godinama radi na tome da se sredstva od poribljavanja usmjere u drugom pravcu, Alibegović odgovara na ovaj način:

“Ne osvrćući se na takve neistine i optužbe, Federalno ministarstvo u rješavanju ovog problema postupa u skladu sa Zakonom o slatkovodnom ribarstvu. S obzirom na kompleksnost problema, neusklađenost kantonalnog zakona sa federalnim zakonom, te razmirica između korisnika ribolovnih područja i elektroprivreda koji traju već više godina, Federalno ministarstvo razmatra mogućnosti rješavanja ove problematike uz uključenje svih aktera u procesu kako bi se iznašla najbolja rješenja i na najbolji mogući način zaštitio riblji fond u slivu rijeke Neretve”, rekao je Alibegović.

Alibegovića smo pitali i koje će aktivnosti ministarstvo poduzeti u narednom periodu kako bi se očuvale autohtone vrste ribe u slivu Neretve?

“Federalno ministarstvo je u saradnji sa naučno-istraživačkim institucijama, koje po članu 48. Zakona o slatkovodnom ribarstvu, između ostalog, predlažu mjere za unapređenje ribarstva, izradilo radni tekst prijedloga Informacije u kojoj su predložene određene mjere očuvanja autohtone vrste ribe u slivu rijeke Neretve. U postupku daljih konsultacija i pribavljanja mišljenja, prijedloga i sugestija dobili smo različite  prijedloge i sugestije zainteresiranih strana u procesu na navedenu Informaciju.  S tim u vezi ovo ministarstvo će sagledati prijedloge i sugestije svih učesnika u procesu i drugih zainteresiranih strana, te  nastojati da pomiri stavove i interese svih navedenih aktera u skladu sa federalnim Zakonom, ribarskom osnovom i godišnjim programom unapređenja ribarstva, kako bi svi oni ispunili obaveze koje su im propisane federalnom Zakonom o slatkovodnom ribarstvu, a sve u cilju zaštite ribolovnog područja na slivu rijeke Neretve. Pored navedenog i drugih aktivnosti u skladu sa važećim zakonodavstvom, federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva provodi aktivnosti na izradi novog Zakona o slatkovodnom ribarstvu Federacije BiH i provedbenih propisa koji iz njega proizilaze a koji će biti usklađeni sa evropskim zakonodavstvom, čime će ova oblast biti uređena na puno bolji i sveobuhvatniji način”, rekao je Alibegović.

U konačnici, sagovornici portala Fokus.ba složni su u jednom: rijeka Neretva sa svojim vrstama ribe jedinstveno je bogatstvo u svijetu i ukoliko ga domaće institucije ne zaštite, bit će prepušteno postepenom uništenju.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.