Crna hronika

Monstrumi iz naše ulice: Najgore poslijeratne ubice u BiH (FOTO)

05/09/2017

U arhivi Infobiroa, kojoj Fokus.ba ima pristup, pronašli smo tekst autora Ekrema Tinjaka objavljen 2003. godine u magazinu Start. Tekst govori o najtežim zločinima i njihovim počinteljima u poslijeratnoj BiH.

Ubistva navedena u tekstu neobuhvataju masakr kojeg je 2008. pu mjestu Lipnica kod Tuzle počinio Tomislav Petrović ubivši šest ljudi. Također, nije navedeno ni svirepo ubistvo djevojke iz Olova Arnele Đogić koju su nasmrt pretukli i bacili sa litice Avdija Selimović i Muriz Brkić. U tekstu su navedena svirepa ubistva koja su se dogodila od 1995. pa do 2003. godine.

Tekst prenosimo u izvornom obliku i bez intervencija.

Ne postoji zvanična informacija koliko je u Bosni i Hercegovini ubijeno ljudi nakon rata. Ali zastrašujuće zvuči podatak kojeg je u novembru prošle godine Adem Huskić, član Komisije za obranu i sigurnost BiH, iznio na regionalnom seminaru o lakom i malokalibarskom oružjuu održanom u Beogradu:

– U Bosni i Hercegovini je u posljednjih deset godina od malokalibarskog i lakog oružja poginulo, odnosno ubijeno ili izvršilo samoubistvo, oko deset hiljada osoba!

Stručnjaci kažu da nema rođenih zločinaca i da niko nije definisao ubicu. Postoji, tvrde stručnjaci, samo moto: Prosječan građanin u posebnim okolnostima!

Ali, čovjek ipak sam pravi te situacije. Prema nepisanom pravilu, ubica je čovjek koji je društveno poremećen. Također, slažu se mnogi psihopatolozi, nije tačno da svako, kada se nađe u konfliktnoj situaciji, može da postane ubica. Naravno, svako ubistvo je strašan  čin. I teško ih je porediti i vrednovati. Ali, ipak neka od njih se sama izdvajaju: po brutalnosti, motivu, profilu ubice…

Edib Buljubašić: Monstrum i književnik

Edib Buljubašić iz sela Jurjevića kod Zenice najpoznatiji je bosanskohercegovački višestruki ubica. On je zatvorenik KPZ Zenica. Zbog četverostrukog ubistva osuđen je na 54 godine zatvorske kazne.

Zanimljivo je da je to najteža zatvorska kazna u Evropi u posljednjih dvadesetak godina. Nekoliko godina pred rat Edib je u očevom preduzeću ubio portira. Motiv za taj čin bio je da se dokopa pištolja kako bi ubio oca Hasiba!

Svoj naum je i ostvario. Ubrzo je uhapšen i osuđen na 20 godina zatvora, a potom upućen na psihijatrijsko posmatranje u neuropsihijatrijsku bolnicu na Sokocu. Ubistvo je opravdavao time što je Hasib fizički i psihički maltretirao majku i njega. Kada je počeo rat u BiH, sa Sokoca bježi u Hrvatsku, gdje se pridružuje Zboru narodne garde.

Nakon godinu dana vraća se u Zenicu i pridružuje Armiji BiH, gdje postaje i oficir, što je bio njegov san od djetinjstva. U međuvremenu se oženio, a 1993. godine dobio je kćerku. život mu je bio u uzlaznoj putanji. Ali, samo do kraja rata. Tada, za Ediba potpuno neočekivano, policija dolazi po njega kako bi odležao još 17 godina zatvora.

Edibova supruga mislila je da je predugo čekati ga, pa odlazi. Edib se počinje drogirati, piti i za zatvorsku upravu postaje veliki problem.

Edib Buljubašić

Ipak, oženio se kada je vikendom izlazio na dopuste iz zatvora. Počinju ga, kako je pričao na sudu, mučiti zatvorske glasine da mu supruga spava s bratom Šemsom. Uskoro izlazi na vikend i sjekirom ubija ženu, a potom i bratovu suprugu Našu. Nakon ovog dvostrukog ubistva predao se policiji. Sud ga je osudio na 34 godine zatvora i još mu dodao prvih 20 godina kazne. U zatvoru je odlučio napisati svoju ispovijest – knjigu od 1.400 stranica, podijeljenu u četiri dijela.

Prvi tom s naslovom “Zašto sam ubio oca”, već odavno je u prodaji. U tome mu je pomogao književnik Abdulah Sidran.

– U knjizi sam samokritičan, ni u jednom trenutku nisam napisao da sam nevin. Kriv sam i zbog toga trebamnbiti u zatvoru. Moralo je biti drukčije i nije se trebalo ovako završiti – rekao je Edib na promociji knjige.

Dodao je da će biti sretan ako nijedno dijete ne krene njegovim putem.

Muamer Topalović: Masakr u ime vjere

Stravično ubistvo koje je na Badnje veče 2002. godine Muamer Topalović, iz sela Oteležani u općini Konjic, počinio u selu Kostajnica snažno je uzbunilo bh. javnost.

Te večeri Topalović je obukao vojnu odoru, na glavu stavio potkapu s prorezima,obuo vojne  čizme i uzeo kalašnjikov.

Krenuo je put Kostajnice i kuće mirne povratničke porodice Anđelić, koja se spremala za Badnjak. Topalović je ušao u kuću na prednja vrata I svojom pojavom prestravio ukućane. A onda je počeo da puca.

Meci su pogodili Anđelka Anđelića (68), njegove dvije kćeri Maru (46) i Zoricu (27), a sin Marinko (30) zadobio je teške povrede. Topalović se tada dao u bijeg. Nakon tri dana je priveden. Na saslušanju je potom priznao ubistvo. Svoj čin pravdao je skretanjem pažnje na težak položaj muslimana.

Muamer Topalović

Zbog monstruoznog djela osuđen je na 35 godina zatvora.

Topalović je završio osnovnu školu i dva razreda ekonomske škole I onda je prekinuo školovanje. Živio je u kući roditelja, koji su slabog imovnog stanja, a on sam nije imao nikakvo zaposlenje.

Još 1996. godine počeo je prakticirati islam na način kako to rade pripadnici vehabijskog učenja. S obzirom da je u vrijeme rata bio maloljetan, želeći dati doprinos borbi, iste godine se odlučio ubiti tadašnjeg lidera Srbije Slobodana Miloševića.

No, realizacija njegovog nauma bila je totalno amaterska.

Isprovociran pričom taksiste koji ga je iz Šapca dovezao u Beograd a koji se hvalio ratnim uspjesima u Bosni u ratu s muslimanima, odbio je platiti prijevoz i taksisti je zaprijetio automatskom puškom koju je iz Konjica ponio sa sobom.

Nakon toga nije mu trebalo dugo pa da padne u ruke policiji koja je ubrzo razotkrila njegove namjere. Uhapšen je i osuđen na tri i po godine zatvora.

Midheta Halilović: Ubistvo kćerke

U septembru prošle godine u selu Kahrimani pored Zenice prijavljen je nestanak dvoipogodišnje Sare Halilović.

Njena majka Midheta pred TV-kamerama ronila je suze. Potraga za Sarom na samom početku nije davala nikakve rezultate.

No, petnaest dana kasnije nekoliko mladića koji su prolazili kroz područje oko kilometer i po udaljeno od porodične kuće Halilovićevih i Kahrimana, pronašli su Sarino tijelo.

Sara je bila naga, a poderana odjeća bila je nekoliko metara daleko od nje. Tijelo je pronađeno u pognutom položaju, glavom prema zemlji, u ranoj fazi raspadanja.

Nekoliko dana kasnije policija je privela Midhetu Halilović, kao ubicu. Monstruozna majka, koju su psihijatri okarakterizirali kao osobu zlog uma, nije bila rječita kada ju je sudija upitao ima li šta da kaže.

Midheta Halilović (u sredini)

– Nemam šta reći. Žao mi je što se to dogodilo, kratko je odgovorila.

Surovo ubistvo dvoipogodišnje kćerke Sare Midheta je počinila 13. septembra uvečer.

Kada se vratila od komšinice Sara nije bila u krevetu.  Djevojčicu je tražila po kući, a potom i u dvorištu, gdje je pronašla dok se igrala.

Zgrabila je djevojčicu i odnijela je na njivu iznad kuće, snažno je počela tući i tresti i na
kraju je zadavila rukama.

Nakon što je vidjela da nemoćna djevojčica ne daje znake života, a kako bi
prikrila ubistvo, odnijela je mrtvu  djevojčicu u šumu  nedaleko od kuće, svukla sa nje odjeću i nago tijelo ostavila u šiblju.

Svoju monstruoznost Midheta je pokazala odmah nakon što je policiji prijavila navodni nestanak kćerke. Tada je izjavljivala kako otmičarima nudi sebe u zamjenu za kćerku.

Sud u Zenici odlučio je da je Midheta ovo djelo učinila s umišljajem i osudio je na osamnaest godina zatvora.

Dušanka Petrović: Ubistvo brata

Aleksandar Petrović (41) u martu prošle godine pronađen je mrtav u stanu u sarajevskom naselju Dolac Malta. Ubijen je iz pištolja, a potom spaljen!

Ubistvo je organizirala njegova sestra Dušanka Petrović (57), a njena najbolja prijateljica Ljubica Kolovrat direktni je izvršilac djela.

Dušanka je organizirala ubistvo svog brata kako bi se dočepala majčinog stana u ulici Jurija Gagarina u Beogradu koji on nije htio da proda.

Kada je Dušankina i Aleksandrova majka umrla, Dušanka je od brata zahtijevala da proda stan i da podijele novac, što je on odbio. Pošto nije uspjela da ubijedi brata, Dušanka je nagovorila Ljubicu da stupi u kontakt sa njim i da mu ponudi brak.

Pošto je Aleksandar imao psihičkih problema, nije radio i živio je sam u majčinom stanu.

Kada je Aleksandar pristao, Ljubica se s njim dogovorila da se preseli u Sarajevo. Smjestili su se u stan u kojem je ubijen.

Dušanka Petrović, pravnica po zanimanju, osuđena je devedesetih godina u Okružnom sudu Beograd na 14 godina zatvora zbog ubistva supruga Svetozara Tripkovića.

Okružni sud tada je utvrdio da je Petrovićeva počinila ubistvo iz koristoljublja tako što je svog supruga, starijeg dvadeset godina od nje, na Savskom keju ubila pucajući mu iz pištolja u glavu.

Dušanka je u zatvoru Požarevac odležala osam godina, gdje je upoznala Ljubicu Kolovrat.

Poslije jednog slobodnog vikenda više se nisu vratile. Skrasile su se u Bugojnu, gdje je Ljubica rođena.

Vrlo brzo su se udružile sa Janjom Anđelić i Jelenom Jovanović u zločinačku organizaciju, kako to pravosuđe definiše.

Ove kriminalke izvršile su više razbojništava, prevara i krađa, koristeći krivotvorene lične karte BiH i R Hrvatske na imena: Helga Novak, Zdenka Novak, Zdenka Boban, Kristina Novak, Željka Vujović, Antonija Burelli, Jadranka Vidak, Tina Mehun i Ljubica Kolovrat, a, pretpostavlja se, i druga ženska imena i prezimena.

Krivična djela vršile su najčešće pronalazeći žrtve putem oglasa usamljena srca, pružanje usluga i prodaja-kupovina stanova, porodičnih kuća i zemlje, u listovima “Super oglasi”, “Oglasnik od A do Ž”, “Arena” i slično, lažno se predstavljajući kao osobe koje žele da  sklope brak, da su ljekari, travari, spremačice.

One su iskorištavale nepažnju i lakovjernost žrtava, koje su najčešće bile u poodmakloj životnoj dobi, te ih omamljivali CNS sprejevima i alkoholom.

Potom bi iz stanova odnosile novac, mobitele, lična dokumenta i isprave u vezi sa posjedom stana, porodične kuće i drugih nekretnina.

O kakvoj hladnokrvnosti i proračunatosti se radi najbolje potvrđuje izjava policijskog svjedoka na suđenju ovoj zločinačkoj grupi.

Naime, kada je Aleksandar ubijen Dušanka Petrović, čisteći pištolj, psovala je Anđelićevu jer joj je pištolj zakazao, zbog čega je ova dva puta pucala Petroviću u glavu što je poremetilo njihov plan o tome da je Aleksandar izvršio samoubistvo.

Dušanka je bila mozak ovog kriminalnog kvarteta. Policija smatra da ona ima inteligenciju genija.

Sanja Vuleta: Zločinački pomagač

Sanja Vuleta (27) iz Busovače 2004. godine osuđena je na 10 godina zatvora zbog ubistva Blaška Knezovića.

Vijeće suda je utvrdilo da je Sanja Vuleta kriva što je u dogovoru s nepoznatom osobom u noći s 3. na 4. februara 2003. Pozvala Blaška Knezovića da dođe po nju, rekavši mu da ponese sav novac koji ima kod sebe.

Prije toga Vuleta je nepoznatoj osobi predala pištolj kojim je počinjeno kazneno djelo.

Blaško Knezović došao je u svojoj Hondi, a Vuleta ga je navela da prati vozilo ispred sebe.

Zaustavili su se na lokaciji Podnjive u mjestu Dobrič, opština Široki Brijeg. Tu je NN osoba iz auta kojeg su pratili ušla u Knezovićevo vozilo i naredila Blašku i Sanji da obave spolni akt, a potom je NN osoba od Knezovića uzela 300 maraka i upucala ga s tri hica, galameći na Vuletu što Knezović nije ponio više novaca.

Sud je utvrdio da je Sanja Vuleta bila svjesna posljedice. Naime, ona je nakon poziva upućenog Knezoviću ponijela jastuk koji je služio kao prigušivač pucnjeva i marker kojim su ispisani znakovi po sjedištu i Knezovićevu čelu kako bi istragu usmjerila u drugom pravcu.

Sanja Vuleta

Sanja Vuleta je u toku istrage više puta mijenjala svoj iskaz. Tako je, pored Olivera Jakeševića i Emira Hadžića, prvobitno optužila Igora Salčina i Ziju Oručevića za počinjeno ubojstvo, a jednom je čak ustvrdila da je sama počinila ubojstvo.

Ubijeni Blaško Knezović je inače šurjak mostarskog preduzetnika Dinka Slezaka.to

Edin Ćatić: Tihi susjed

Mariju Petrović (1954.) svi su opisali kao dobru i poštenu ženu. Bila je vijećnica SDP-a u Opšinskom vijeću Vitez i voditeljica poslovnice Ureda mirovinskog osiguranja Vitez.

U decembru prošle godine pronađena je mrtva u svom stanu.  Utvrđeno je da je smrt nastupila nasilno.

Bila je bukvalno izmasakrirana nožem: sedam uboda, dva puta prerezan vrat, razbijena lobanja.

Ubijena vijećnica na dan ubojstva trebala je imati stranački sastanak. Međutim, nije se pojavila, pa su je stranačke kolege pokušale kontaktirati. Na kraju su pozvali i njezinu porodicuj. Porodica ju je pokuđavala dobiti na telefon te su, nakon bezuspješnih pokušaja, posumnjali da joj se nešto dogodilo i otišli u njezin stan.

Vrata stana bila su zaključana. Kada su obili bravu, dočekao ih je stravičan prizor. Na mjestu događaja pronađena su dva noža, od kojih je jedan bio slomljen. Jedna je vaza bila slomljena, a namještaj razbacan.

Iz stana je nestao samo novčanik u kojem se nije nalazio veći iznos novca.

Edin Ćatić (30), susjed pokojne Marije, uhapšen je kao počinitelj ovog gnusnog zločina.

Prema neslužbenim informacijama, u obradu pritvorenog Edina Ćatića uključio se i federalni MUP, jer su njegovim uhićenjem ponovno otvoreni neriješeni sudski spisi tri ubijene ženske osobe (dvije u Unsko-sanskom kantonu i jedna u Zenici).

I ta su ubistva počinjena na najbrutalniji način, masakriranjem žrtava nožem, a riječ
je, također o osobama u zrelom životnom razdoblju.

Također, prema neslužbenim informacijama, poligrafska provjera je potvrdila opravdanost sumnje da je, možda, Edin Ćatić  monstruozni serijski ubojica žena na više lokacija u BiH.

Uz rezultate istrage o ubojstvu Marije Petrović, doći će potvrda ili demant takvih priča i sumnji.

Ćatić je sredinom 1993. postao pripadnik 7. muslimanske brigade iz sastava 3. korpusa Armije BiH, dok je, navodno, do tada bio u HOS-u.

Oni koji ga znaju, za Edina su govorili kako je riječ o povučenom mladom čovjeku, pomalo osobenjaku, sitnom lopovu, kockaru, neki tvrde i narkomanu, nezaposlenom ali, što je posebno zanimljivo, bez policijskog dosjea.

Taib Delimustafić: Ubica starice

Presudom Okružnog suda u Bijeljini Taib Delimustafić iz Stupara, opština Kladanj, osuđen je na kaznu zatvora u vremenskom trajanju od jedanaest godina, jer je ubio staricu Fatimu Omić iz Srebrenice.

Početkom aprila 2006. godine u večernjim satima, u mjestu Budak-Potočari, opština Srebrenica, zakucao je na Fatimina vrata.

Kada mu je starica otvorila vrata, snažno je odgurnuo od ulaznih vrata u unutrašnjost hodnika, te joj rukom zadao više udaraca po glavi i ostalim dijelovima tijela od čega je nesretnica počela da krvari.

I dalje je udarajući, nasilno ju je uvukao u sobu.

Fatima je pokušala da pobjegne kroz otvorena ulazna vrata, ali ju je Taib sustigao i uvukao u prostoriju dnevne sobe i kuhinje.

Uzeo je malu drvenu stolicu te je na kauču nastavio udarati po glavi i tijelu. Nakon što je Fatima preminula, Taib je izvršio premetačinu svih stvari u kući.

U komodi je pronašao crnu torbu i iz novčanika koji se nalazio u njoj uzeo je 650 KM i bijelu kutijicu sa zlatnim nakitom. Potom je pobjegao.

Fatima Omić tog kobnog dana išla je podići penziju u selu Stupari kod Kladnja. To je znao i njen ubica.

Čekajući žrtvu cijeli dan je pio u kafani kod Zuhde u Potočarima.


INFOBIRO Digitalni Arhiv možete pretraživati na internet adresi www.infobiro.ba. Za korištenje ove usluge i kupovinu tekstova, potrebno je da posjedujete neku od mogućih vremenskih opcija pretplate na INFOBIRO sa odgovarajućim brojem kredita za download textova.

Riječ je o izdanju Mediacentra Sarajevo koji podržava razvoj nezavisnog i profesionalnog novinarstva u BiH.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.