Ko su naši antivakseri i antimaskeri?

Od pojave virusa COVID-19  krajem 2019. i početkom 2020. godine ne prestaju rasprave o njegovom porijeklu, smrtnosti i uticaju na društvo. Mnogo je različitih stavova manje ili više bliskih, ali i međusobno suprostavjenih. Imamo ljude koji uopšte ne prihvataju postojanje virusa. Glasni su i oni koji smatraju da virus postoji, da je vještački stvoren i namjerno ili slučajno pušten među ljude.  Tu su i oni koji smatraju da je sve ovo preuveličano  i da je virus COVID- 19 jedna obična gripa. Tu je i ekipa koja smatra da je sve ovo zakuvo neki Bil Gejts da bi nas vakcinama čipovo. Glasni su i oni koji pandemiju vide kao zavjeru faramceustke mafije. Postoje i oni koji smatraju da je virus iskorišten da bi se ljudima redukovala sloboda. Naravno, postoje i oni „naivni“, njih je najviše,  koji  prihvataju da je virus tu i da je opasniji od obične gripe. Oni vjeruju naučnicima, medicinskim radnicima, pokušavaju da poštuju preporuke koje dobijaju od njih i nadležnih institucija i nastoje da svojim odgovornim ponašanjem ublaže posledice pandemije. 

Ipak, sve ove nijanse percepcije percepcije pandemije možemo svesti na dvije grubo podjeljene kategorije: oni koji poštuju preporuke koje dobijaju od nadležnih institucija (nošenje maski, održavanje lične higijene, izbjegavanje bliskih kontakata i druženja) i oni koji sve te preporuke ignorišu u manjoj ili većoj mjeri. 

Ko su naši antimaskeri i vakseri?

Na ovo pitanje je pokušala naći odgovor grupa psihologa, među kojima sam bio i ja,   još u aprilu ove godine kada smo pokušali da saznamo da li su i kako povezani pojedini sociopolitički stavovi i percepcija pandemije izazvane virusom COVID-19. Detalje možete da pročitate  u  studiji pod naslovom „Nova normalnost- Percepcija, stavovi i ponašanja građana BiH na početku pandemije COVID-19“ koju je objavila fondacije Fridrih Ebert. 

Dobijeni rezultati pokazuju da ispitanici kojima su prihvatljivi desničarski stavovi,  konzervativizam, koji preferiraju autoritarnosti i nije im strana ideja da s neki ljudi ili narodi vredniji od drugih, koji su skloni prihvatanju teorija zavjere, manje zabrinuti u vezi sa virusom COVID-19. 

Oni jednostavno ignorišu virus,  manje prate vijesti vezane za koronavirus, manje  razgovoraju o koronavirusu,  manje znaju o virusu i smatraju da je mala vjerovatnoća da se i sami zaraze.

 U slučaju da primijete simptome bolesti, oni tvrde da ne bi izbjegavali kontakte sa drugim ljudima, ne bi izbjegavali članove svoje porodice i ne bi izostajali sa posla, ali bi svakako posjetili ljekara i pravili kućne zalihe i medicinskih sredstava. 

Sasvim očekivano osobe desne političke orijentacije, izraženije autoritarnosti i orijentacije na socijalnu dominaciju više vjeruju političarima, ministarstvima, institutima, zdravstvenom sistemu u cjelini i ličnim ljekarima, ali i da manje vjeruju naučnicima i informacijama koje dolaze od njih. 

Istraživanje Turjačanina, Puhala i Šainove iz 2018. godine pokazalo je da 96,3% stanovnika Bosne i Hercegovine vjeruje barem u jednu teoriju zavjere, a dvije trećine (65,1%) da farmaceutska mafija namjerno širi razne bolesti kako bi povećala prodaju lijekova. Ta sklonost zavjereničkom mentalitetu ruši  povjerenje u institucije sistema, a samim tim ni u  informacije koja dolazi iz tih institucija. Zavjerenici  se najčešće informišu putem društvenih mreža i uz pomoć njih šire svoje „istine“.  

Imajući u vidu sve gore napisano,  period pandemije je prilično stresan za sve u Bosni i Hercegovini, ali posebno za antivaksere i antimaskere. S jedne strane oni žele da slušaju autoritete, prije svega domaće političare i institucije sistema, a s druge strane imaju veliki problem da povjeruju da virus postoji i da je toliko opasan. 

Ipak, svima bi bilo lakše da te svoje lične „drame“ bosanskohercegovački antivakeri i antimaskeri proživljavaju noseći maske, izbjegavajući gužve i perući ruke.