Novo istraživanje ruši mit o važnosti dojenja
Dojenje se posljednjih godina od strane svih nadležnih službi i organizacija, od liječnika, preko nacionalnih udruga do Svjetske zdravstvene organizacije smatra najboljim načinom hranjenja djeteta, a prednosti i povoljni uticaji na zdravlje djeteta ističu se na dnevnoj bazi.
Međutim, naučnici su nedavnim istraživanjem došli do otkrića koje sugeriše da su uticaji dojenja na djetetovo zdravlje precijenjeni.
Istraživanje je proveo Državni univerzitet Ohio, a bazira se na tezi da su dugoročne posljedice za zdravlje, kod braće i sestara od kojih su jedni hranjeni adaptiranim, a drugi majčinim mlijekom, praktički jednake.
“Mislim da su mnogi učinci dojenja precijenjeni”, objasnila je vodeća autorica Cynthia Colen, izvanredna profesorica sociologije na univerzitetu u Ohiju, za Yahoo Shine.
Budući da je dokazano da postotak majki koje doje ovisi o brojnim demografskim pokazateljima (u SAD-u žene siromašnijih slojeva nebijelih rasa najmanje doje), dr. Colen je htjela otkriti kako oni utiču na negativne zdravstvene učinke za koje se obično krivi hranjenje adaptiranim mlijekom.
“Afroamerikanke mnogo manje doje od bjelkinja, i pomislila sam da to mora imati neki uticaj, ali nisam mislila da će rezultati biti tako iznenađujući”, objasnila je.
Analizom podataka o 8.237 djece rođene između 1986. i 2010. godine otkrila je 1.773 parova braće i sestara koji su hranjeni na različite načine. U dobi od četiri do 14 godina među njima nije bilo nikakve razlike u zdravstvenim pokazateljima kao što su indeks tjelesne mase, pretilost, hiperaktivnost, povezanost s roditeljima, testovi koji predviđaju akademski uspjeh iz verbalnog izražavanja, čitanja, računanja i opće inteligencije.
Jedina je razlika pronađena u slučaju astme, gdje djeca koja su bila dojena imaju veću šansu za razvijanje astme ako je imaju i roditelji. Ta je veza pronađena još ranije, a ovim je istraživanjem samo potvrđena.
Kako ističe autorica, socioekonomski status i brojni drugi faktori kao što su prehrambene navike kasnije u životu i nivo zagađenja u mjestu stanovanja, obično nisu uzimani u obzir u istraživanjima o prednostima dojenja, a moguće je da značajno doprinose rezultatima.
Colen je to promijenila promatranjem parova braće i sestara koji su odrastali u istim uslovima.
“Znamo da je, primjerice, kod djece iz siromašnijih porodica veća stopa pretilosti jer se lošije hrane. Veća je vjerovatnoća da jedu brzu hranu i slatkiše te manje vježbaju”, objasnila je.
Colen ističe da je htjela skrenuti pažnju na očekivanja javnosti od žena.
“Trebamo razumjeti da dojenje nekim ženama može biti vrlo teško, gotovo neizvedivo. Umjesto da im nabijamo krivicu, budimo realističniji o tome na što dojenje utiče, a na što ne”, zaključuje.
