Život i zdravlje

Suzana Spasojević

Trenerica pasa: Potrebni su vrijeme i ljubav, silom ne rješavamo ništa

12/10/2019

Psima je važno pokazati ljubav, ne maženjem nego treningom i igrom sa njima, ali najveći problem je što vlasnici nemaju vremena za svoje ljubimce

Suzana Spasojević iz Banjaluke, koja se deset godina bavi treniranjem pasa kaže da je za trening najvažnije vrijeme vlasnika i ljubav, a da je prekomjerna upotreba sile potpuno kontraproduktivna.

“Vlasnici u nedostatku znanja, spretnosti i vremena pokušavaju metodama kojima intimidiraju, plaše psa, vrše psihički pritisak, čak i fizički nasrću na psa, obezbijediti neku poslušnost. To je krajnje antiproduktivno”, rekla je Suzana Spasojević.

Objasnila je da na taj način vlasnici sebi samo prave još veću štetu, jer se pas prepadne i u tom momentu možda će prestati i da radi to što vlasnik ne želi da radi, ali kasnije će ponovo početi.

“Pas u strahu ne može da uči, blokiraju se svi drugi osjećaji i osjeti i on jednostavno ništa nije zapamtio samo je razmišljao kako da bježi ili kako da se suprotstavi i da izbjegne tu situaciju. Silom se ništa ne rješava, a za sve postoje druge tehnike, druga trajna rješenja, za koja treba malo više vremena, koja obezbjeđuju harmoniju sa psom”, ispričala je Spasojević ekipi Anadolu Agency (AA).

Njoj se javljaju vlasnici pasa koji smatraju da imaju problem u odnosu sa svojim ljubimcem.

Upoznati svoga psa

“Moje zanimanje vidim na način da se, prije svega, vlasnici koji su na neki način razočarani svojim psima ili već imaju neki problem s njim, da pomognemo tom psu da se vrati u porodicu, da pokaže svoje mogućnosti da se vrati emocija i da on napravi mjesto u porodici, da znam sigurno ubuduće da je bezbjedan, da mu se ništa neče desiti. To je prvi od zadataka, a drugo je da se vlasnici edukuju da nauče o svom psu, upoznaju svog psa, općenito o psima da nauče, da postanu samostalni u smislu da preveniraju buduće probleme, da nešto sami mogu naučiti svog psa i, naravno, na kraju, da se zaista riješi taj problem zbog kojeg smo se sreli”, kaže ona.

Zapravo, pomaže vlasnicima pasa pokazujući im kako treba da rade sa svojim psima, bilo da je u pitanju učenje nečeg novog ili pomoć u prevazilaženju straha bilo od veterinara ili nečeg drugog.

“Svaki pas je priča za sebe, moramo nači tehniku koja odgovara psu, da bi on shvatio našu poruku”, rekla je ona.

Prema njenim riječima, problemi obično proizlaze iz odnosa prema psu, iz neznanja ili nedostatka vremena što je i najveći problem kada su u pitanju vlasnici. I nakon deset godina rada, dešava joj se da joj dođu vlasnici pasa sa problemom sa kakvim se još nije susrela.

“Ono što vlasnici najviše žele je da pas sjedne kad god oni kažu, gdje god oni kažu, da pas dođe iz bilo kakve udaljenosti i atmosfere. To su preozbiljni zadaci za lomljenje preko koljena i za one koji nemaju vremena da rade sa svojim psima. Komanda dođi iz bilo koje udaljenosti iz bilo koje atmosfere je zaista nešto što se vježba i traje i mora na tome da se radi i da se bude skoncentrisan na ono što se radi sa psom tako da ublažimo njihova očekivanja, ali napravimo rezultat, pa mogu dalje da vježbaju koliko imaju vremena”, objasnila je Spasojević.

Najvažnije je, kako kaže, tehnike treninga prilagoditi svakom psu, a ne postoje razlike u odnosu na pasminu ili starost psa.

“Stari pas, isto tako, svašta može da nauči, nema vremenskog ograničenja za učenje bilo kakvih komandi. Stariji pas može da riješi neke svoje probleme, Nikad nije kasno i ne treba odustajati od svog psa, uvijek se nešto može napraviti, ako ništa, bar da se stanje popravi”, kaže Suzana Spasojević.

Ona pokušava da promoviše rad sa štencima, jer ukoliko se u tom dobu vlasnici na pravi način bave svojim psom, kasnije će lako i brzo rješavati sve moguće probleme.

“Problem su vlasnici koji dugo ne rade sa psima, pojave se razni problemi i odjednom – šta ćemo sad, moramo početi od nule, a svi bi da se što brže završi”, kaže ona.

Naglasila je i da je jako značajna uloga ljubavi u treningu i radu i životu sa psima, ali da izraz “volite svoje pse” ne znači “mazite svoje pse”, jer nije način za izražavanje emocija i može biti kontraproduktivno.

“Ako imate vremena, a želite pokazati tu svoju emociju najbolje prošetajte psa, poigrajte se s njim, to je nešto što oni doživljavaju kao emociju, to je ono što njima najviše treba”, rekla je ona i dodala da maženje ima drugi smisao na kraju dana nakon igre i treniga.

Pohvala, pa tek onda nagrada

Iako se slaže da psi žele da zadovolje svoje potrebe u procesu treninga, ona se postavlja između životinje i nagrade. Kada pas uradi nešto dobro, potrebno ga je pohvaliti, a tek onda mu dati nagradu i na taj način shvataju da od emocije čovjeka zavisi nagrada.

“To je nešto što ljudi previđaju i prave od psa prostu mašinu koja samo radi za neku bombonicu. A, to je isto kontraproduktivno”, kaže Suzana Spasojević.

Svetozar Basara jedan je od vlasnika koji je sa svojim ljubimcem Konorom radio od malih nogu, odnosno počeo je kada je ovaj border koli imao pet mjeseci. Nakon godinu dana, Konor je poslušan pas koji izvršava brojne naredbe svog vlasnika.

“To je pasmina koja vrlo lako uči, ali traži aktivnosti. Zahvaljujući Suzani koja mi je dala prave smjernice, na pravom smo putu da ga naučimo osnovne stvari. Ovo što je naučio, mi to radimo već godinu dana, svaki dan je rad. Ko želi ljubimca, mora da ima vrijeme za to i da radi sa njim”, rekao je Svetozar Basara.

Prema njegovm riječima, sve je više vlasnika zainteresovanih za obuku pasa, ali, generalno, vlasnici i dalje malo rade i malo pažnje posvećuju svojim ljubimcima.

“Svaki pas se može naučiti, samo je pitanje koliko vlasnik može da odvoji vremena za svog ljubimca”, dodao je Basara.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.