Bajram u Banjoj Luci: Sa komšijama svih vjera i nacija (FOTO)

Rasemu Turčinhodžić iz Banjaluke za Bajram najviše čini srećnom okupljanje porodice, kada joj dođu djeca i unučad, što joj je inače pričinjava najveće zadovoljstvo.

Jutros su je, kaže, telefonom zvale kćerke i unučad, ali nisu mogli doći jer moraju da rade još pet dana pa će onda na odmor.

“Jedino ovaj Bajram nisu mi djeca došla, pa sam jutros i plakala, teško mi je, nisam nikad bila sama”, kaže Rasema Turčinhodžić koju od milja zovu Raska.

Ona je ekipu Anadolu Agency dočekala zajedno sa dvije jetrve, troje unučadi jedne od jetrva i Ajšom Spahić, prijateljicom sa kojom se druži još od školskih dana.

Došli su joj u goste, a domaćica Rasema iako je u godinama i ima niz zdravstvenih problema, pripremila je bogatu trpezu.

“Obično se pite razvijaju, burek sirnica, baklava obavezno, nije da mora biti, ali to je tradicija. Napravila sam sarmu od vinovog lišća i lonac sastavila, pošto je bilo na brzinu, ima pile, skuhala sam čorbu tahranu”, priča Raska.

Bajram sa komšijama svih vjera i nacija

Kaže da inače, kada joj dođu djeca trpeza za ovaj praznik bude još bogatija, a prave se i sogan dolma, bosanski lonac, klepe, mantije…

Jetrve, unuci i prijateljica kažu da uvijek uživaju u Rasemnim specijalitetima, a u njeno kulinarsko umijeće uvjerila se i ekipa Anadolu Agency.

Rasemu Tučinhodžić na jedan od najvećih muslimanskih praznika osim porodice obilaze i komšije, mada kaže da slabo ima komšiluka “jer se nije još narod sav vratio”. I ona uzvraća posjete. Prvi dan Bajrama obično ne ide nigdje jer joj uvijek neko dođe, ali zato ide drugi i treći dan.

Na pitanje da li se tradicija iz njene mladosti održala i danas i da li ima velikih razlika u odnosu na prošlo vrijeme Raska duhovito odgovara da je kad je bila mlada dolazila na sve gotovo, a sada mora sama da sprema.

Zadovoljna je što i mladi drže do običaja, pa kaže da ju je pozitivno iznenadilo što je ove godine tokom ramazana primjetila mnogo mladih u džamiji.

Rasema nije postila ramazan, jer joj zdravstveno stanje to ne dozvoljava, ali je svake večeri plaćala taksi i odlazila u džamiju, a kući se vraćala pješke iako joj je džamija daleko, a bole je noge.

Tokom praznika običaj je da vjernike koji slave posjećuju i komšije i prijatelji drugih nacionalnosti. Kaže “ne gleda se na vjeru”, a često dolaze i djeca koja traže bajramluk pa kad dobiju novac ili nešto drugo mnogo se raduju i zahvaljuju.

Običaj za bajram oblačenje nove odjeće

Ajša Spahić, Resemina prijateljica kaže da se intenzivno druže, paze i obilaze. Pored Ajše, nemoguće je ostati ozbiljan, jer u stanju šalama i dosjetkama zabaviti sve generacije. Raska kaže da je svako druženje sa Ajšom prava zabava.

“Ja sam iz Novoselije i sjećam se kao dijete i kod nas su običaji bili takvi. Ujutro odu muškarci u džamiju i iz džamije svako ide svojoj kući, popiju kafu i onda muškarci, ko je koga pozvao, postavi se sofra, nije tada bilo stolova, doručkuju i idu od kuće do kuće obilaziti komšiluk. I to do podne, onda u podne idu u džamiju i dolaze kući, a žene nisu išle hodati, sjedile su kod kuće”, prisjeća se Ajša.

Kaže da su za razliku od žena djeca obilazila komšiluk, a bio je i običaj da za Bajram sva djeca moraju dobiti novu “uniformu”.

“Bilo žensko bilo muško, nova haljina, cipele, mašna i svako je imao svoju tašnicu i tu dobije bajramluk. Prije nije bilo toliko novca pa su za bajramluk dijelili nešto drugo, bombone, čokolada ili jabuka, a danas svako hoće samo paru”, kaže Ajša.

Njoj je od majke ostao običaj da bez obzira što je sama, sprema mnogo jela za Bajram.

“Neka kuća miriši, nek se supa kuha, nek lonac miriši, naprave se pite, slatko, inače napravim i baklavu i kadaif, on je blaži, baklava je jača, malo paprika, sarme, mesa ispečem, a sad nema ko ni jesti”, kaže Ajša.