Džihadisti dezertiraju iz ISIL-a: Lagali su nas, obećali su nam luksuz

U studiji naslova “Žrtve, počinitelji, dobra: Priče dezertera Islamske države” sagledani su razlozi zašto su nekad entuzijastični članovi Islamske države počeli napuštati tu terorističku skupinu.

Izdavač studije je Međunarodni centar za proučavanje radikalizacije i političkog nasilja (ICSR), a ta organizacija sa sjedištem u Londonu smatra da su otkrića koja su prezentirana u ovoj studiji potencijalno značajna u smislu borbe protiv daljnjeg rasta IS-a, prenosi Independent.

ICSR je identificirao četiri glavna narativa u pričama 58 ljudi koji su napustili IS-a, a koji su im se pridružili iz 17 različitih država.

Gruba i razočaravajuća stvarnost života u IS-u

Studija kaže da je većina onih koji su se pridružili terorističkoj skupinu učinila to iz sebičnih razloga – htjeli su živjeti luksuzni život koji im je obećavala IS-ova propaganda. Drugi su dnevne zadatke koje su morali izvršavati nazvali dosadnima te su se žalili da su se zapravo vrlo malo borili.

Brutalnost IS-a nije za svakoga

Mnogi od onih koji su napustili Islamsku državu, prema studiji, učinili su to jer nisu odobravali brutalnost s kojom su se teroristi obračunavali s nedužnim civilima i zarobljenicima. Drugima je smetala brutalnost koju su članovi skupine primjenjivali prilikom rješavanja unutrašnjih sporova, posebno kada se nasilno postupalo s drugim Sunitima.

Protiv koga se IS uopšte bori?

Jedna od stalnih kritika onih koji su naposlijetku napustili ovu terorističku organizaciju bila je usmjerena na odluke o tome protiv koga bi se trebali boriti. Mnogima je smetalo obračunavanje i prekomjerna borba protiv drugih Sunita, a ne protiv Assadove vojske. Razmirice unutar skupine također su uzrokovale stanjenje redova budući da je nekim borcima jako smetala konstantna opsjednutost pronalaskom špijuna i izdajica unutar IS-a.

Korupcija

Još jedan od glavnih razloga za napuštanje terorističke skupine koji su naveli oni koji su otišli je korupcija koju su na sebi najviše osjetili Sirijci koji su istupili iz IS-a. Oni su se žalili na privilegije koje su uživali borci iz stranih zemalja, dok su neki istaknuli da je neposredni rasizam u grupi iznimno raširen.

Naveden je primjer jednog indijskog člana IS-a koji je zbog boje svoje kože bio osuđen na čišćenje sanitarija.

Zaključak studije svodi se na to da je život u IS-u putem medijske propagande prikazan kao 2glamurozan i uzbudljiv” dok je realnost života unutar ove terorističke skupine puno drukčija.

ICSR se nada da će ovakve priče doprinijeti obeshrabrivanju mladih ljudi da se pridružuju IS-u.