Njemački oficir o boravku u BiH: Njima milion ne znači ništa, vole da mrze
Njemački portal airportzentrale.de donosi priču njemačkog oficira Andreasa Feckera, koji upozorava na nove provokacije kojih je sve više na Balkanu i koje bi ponovo mogle izazvati požar. Fecker, koji je krajem devedesetih boravio u BiH i bio zadužen za uvođenje civilnih struktura u zračni sektor, piše.
“Mnogi od nas poznaju ovaj dio Evrope još od djetinjstva preko priča Karla Maya “U kanjonima Balkana” ili “Kroz zemlju Skipetara””, počinje on svoju priču i nastavlja: “Nakon 2. svjetskog rata maršal Tito je znao kako da sačuva svoju zemlju od uticaja Varšavskog pakta i napetosti proisteklih iz hladnog rata.
U krvavoj borbi oko Titovog nasljeđa, Jugoslavija se raspala 1991. Ali sredinom januara 2017, nakon skoro 20 godina od varljivog i stisnutih zubi postignutog mira u bivšem Titovom carstvu, spor između Srbije i Kosova ponovo izbija, zapaljen dolaskom voza sa srpskom, nacionalističkom parolom. Nižu se bockanja i provokacije, koji bi vrlo brzo mogli dovesti do oružanih konflikta na Balkanu. Iskra požara tinja u našem predvorju poput žarišta nakon šumskog požara.
Kada sam u Sarajevu radio na uspostavi civilnih struktura u zračnom sektoru, pregovarao sam sa čovjekom iz Svjetske banke o fondu za obuku bosanskohercegovačkih kontrolora leta. Moj plan je bio da predstavnike tri etničke grupe izvedem iz njihove okoline koja je zračila napetošću i da im omogućim obuku i specijalizaciju na Akademiji za sigurnost i kontrolu letova DFS ili na Akademiji Bundeswehra. Svjetska banka bila je spremna za to izdvojiti 1 milion dolara. Pucao sam od ponosa kada sam trojici po etničkom principu izabranih direktora zajedničke bh. institucije za zračni saobraćaj predstavio moj plan.
I dok su Bošnjak i Hrvat oduševljeno zapljeskali, Srbin je rekao: “U tom slučaju bih ja rado uzeo 333.333 dolara i poslao naše kontrolore leta u Beograd na obuku.” Odgovorio sam mu da to ne dolazi u obzir, ili svi skupa ili neće biti novca. Njegov odgovor “Onda ništa od toga!” pogodio me je u sred srca. Zavladalo je ćutanje.
Moje posredovanje je propalo, moj pokušaj u pravcu pomirenja grubo odbačen. Budući da sam školovani kontrolor leta, nisam prije imao posla sa diplomatijom i finansijskim pregovorima. Deal sa Svjetskom bankom vidio sam kao lični uspjeh. A onda sam doživio takvo odbacivanje, koje je poput svježe rose na površinu transportovalo cijelu etničku mržnju.
Jednom drugom prilikom u sred Sarajeva pljunuo me je jedan starac. Kada sam mu pomirljivo pružio ruku, on ju je odbacio. Jedan prolaznik mi je priskočio u pomoć i porazgovarao sa tim čovjekom. Potom mi je rekao da je on mislio da sam holandski vojnik, jedan od onih koji su ljude iz Srebrenice ostavili na cjedilu.
Razumio sam to i ništa rađe ne bih uradio do zagrlio tog starca i tješio ga u njegovoj opravdanoj boli. Kada je odbijena moja ponuda od milion dolara za školovanje bošnjačkih, srpskih i hrvatskih kontrolora leta, dobio sam osjećaj mržnje, a ne bola. A ta mržnja je nešto što ljude tjera da pucaju jedni na druge, što ih pravi ubicama, slijepim od gnjeva i nepristupačnim za bilo kakvo objašnjenje ili razumnu argumentaciju, diplomatiju ili pregovore.
Zar čovjek ne može ništa da nauči iz prošlosti? Kineska poslovica glasi: “Ako ne možeš pobijediti protivnika, zagrli ga.” To bi bila jedna simpatična alternativa, koja je humana, orjentirana ka cilju i ništa ne košta”, prenosi portal airportzentrale.de.
