BiH može profitirati od saradnje Kine i Pakistana

Bosna i Hercegovina može profitirati od saradnje Narodne Republike Kine i Islamske Republike Pakistan, tvrde autori teksta “Jedna luka i dvije nuklearne sile” koji je objavljen u novom broju magazina “Dani”.

Ambasador BiH u Pakistanu Nedim Makarević i predsjednik Udruženja “Bosansko-kinesko prijateljstva” Faruk Borić u tekstu argumentiraju da je perspektiva za BiH kao posrednika za balkanske države u Pakistanu ogromna.

Autori podsjećaju na činjenicu da je NR Kina 2015. dobila od pakistanskih vlasti luku Gwadar na besplatno korištenje narednih 40 godina.

– Kineski san je sintagma ili kovanica koju je predsjednik Xi Jinping prvi put upotrijebio 2013. godine, kako bi opisao proces podmlađivanja i obnove kineske nacije, vezan za Dva stoljetnja cilja, koja podrazumijevaju da će svi stanovnici NR Kine na stotu godišnjicu od osnutka KP Kine živjeti u umjerenom bogatstvu, dok će 2049., na stotu godišnjicu od uspostave Narodne republike Kine, svi stanovnici živjeti u bogatstvu. Novi put svile jedan je od najsnažnijih alata za ostvarivanje Kineskog sna. Riječ je o inicijativi koju je pokrenula NR Kina iza kojeg se krije golemi program infrastrukturnih ulaganja. Nove autoceste, brze željeznice koje bi povezale istok Azije sa zapadnom Evropom, izgradnja morskih i zračnih luka, izgradnja energetskih objekata i komunikacijske infrastrukture, povezale bi dva kraja euroazijskog kontinenta i to kopneno („Jedan pojas“) i pomorski („Jedan put“) – piše u tekstu te podsjeća da je Kina za početak već osnovala fond u vrijednosti 40 milijardi dolara.

Kina također gradi putnu mrežu od luke Gwadar kroz Pakistan do kineskih teritorija u sklopu Kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora (CPEC), paketa infrastrukturnih projekata ukupne vrijednosti 54 milijarde američkih dolara (USD).

-Vrijednost predviđene izgradnje transportne infrastrukture u okviru CPEC-je oko 11 milijardi USD. NR Kina će graditi autoputeve i brze željeznice koji će povezivati kako gradove i područja u Pakistanu, tako i njih sa Kinom preko Autonomne Regije Xinjang Uyghur, u kojoj, treba i to napomenuti, gotovo pola populacije ili preko deset miliona ljudi čine muslimanski narod Ujguri. Autoput Karakoram, koji je i svojevrsna turistička atrakcija zato što prolazi kroz istoimenu planinu koja je dio masiva Himalaja, na nadmorskoj visini od preko 4.500 metara, dug oko 1.300 kilometara, bit će u potpunosti rekonstruiran. Koliki je značaj CPEC-a za Pakistan govori i sljedeći podatak: Ukoliko bi se realizirali svi projekti predviđeni, bili bi jednaki svim direktnim stranim investicijama u Pakistan od 1970. Utjecaj koji bi CPEC imao na Pakistan uspoređuje se sa onim koji je Maršalov plan imao za Evropu poslije Drugog svjetskog rata. Pakistanski zvaničnici barataju sa procjenama da bi CPEC godišnje mogao dodati dva do pet procenata rasta na godišnjem planu do 2030., uz milione novih poslova i rješenje nekih višedecenijskih problema kao što su redukcije struje. To je ono na šta računa Pakistan uz pomoć jeftinih i povoljnih kredita kineskih banaka kao što su Exim (Uvozno-izvozna banka), Kineska razvojna banka (CDB), te Industrijska i komercijalna banka Kine (ICBC)- navode “Dani”.

Autori teksta spominju da je geostrateška pozicija Gwadara veoma interesantna. Za vrijeme invazije Sovjetskog saveza na Afganistan, ova luka bila je Sovjetima krajnji cilj. Poznata je želja Moskve, kako nekadašnje sovjetske tako i današnje, putinovske, da izađe na toplo more, bilo na Jadranu, bilo tu u Gwadaru. Jedna od važnih odlika ove luke je duboko more što znači da najveći tankeri mogu pristajati bez muke, čime se iz utovara i istovara robe eliminira međufaza korištenja manjih brodova koji se koriste u lukama sa plićom vodom.

Sovjeti oružjem nisu uspjeli, dočim Kinezi zasada win-win strategijom sa Pakistanom uspijevaju. Uzimajući u obzir dosadašnje poteze, općepoznatu kinesku posvećenost i požrtvovanost kada je riječ o megaprojektima, kao i interese ove dvije države i brojnih partnera, Kinezima će ostati oko tri decenije (koju godinu gore-dolje) da koriste nove i obnovljene infrastrukturne transportne kapacitete kroz Pakistan za dovlačenje svakojakih roba u Kinu ali iz Kine.To će za posljedicu imati tektonske promjene u najmanje dva segmenta. Prvi je ekonomski, tačnije trgovinski. Morska ruta Novog puta svile koja ide od Mediterana (uključujući i naš Jadran!) kroz Suecki kanal ne bi više kružila oko Indije i dalje kroz Južno kinesko more do kineskih lučkih gradova, nego bi doplovljavala do Gwadara gdje bi se roba tovarila na kamione i vagone te putem preko Karačija išla ka zapadu Kine (Uzgred, zapad Kine je kudikamo nerazvijeniji dio ove velike države. Izjednačavanje životnih standarda u svim dijelovima Kine, zaustavljanje velikih migracija zapad-istok i ruralno-urbano neki su od najznačajnijih strateških ciljeva KP Kine. Projekti CPEC-a će definitivno pozitivno djelovati u tom smjeru) – pišu autori u tekstu koji je objavio magazin “Dani”.

Pored ekonomskog, izlazak Kine na tople vode Indijskog okeana ima i vojni aspekt jer će kineski vojni brodovi, među ostalim, održavati sigurnost Gwadara i brodova koji do njega idu.

– To znači da će Kineska narodna oslobodilačka vojska imati geostratešku poziciju s koje će kontrolirati pola Indijskog okeana. A to se nimalo ne sviđa kako Indiji. Upravo geostrateške promjene i silnice, više nego ekonomske, treba uzeti u obzir kada je riječ o uspjehu CPEC-a – ističe se u tekstu.

Na koncu, Makarević i Borić smatraju kako bi BiH mogla itekako profitirati od ove saradnje dvije nuklearne velesile.

– Ne zaboravimo da je Pakistan veliki i iskreni prijatelj BiH te da su i za vrijeme bivše zajedničke države kao i u poslijeratnom vremenu firme iz BiH bile prisutne u Pakistanu i ostavljale zavidne reference. Za vrijeme SFRJ to je bio “Energoinvest” a nakon Daytona u Pakistanu je radio GP “Put”. Na tom fonu je bila i posjeta pakistanskog premijera Nawaza Sharifa Sarajevu u decembru 2016. Sarajevu. Pakistanci dolaze u aprilu na Mostarski poljoprivredni sajam na kojem će prisustvovati i visoka delegacija NR Kine. Premijer Sharif je naglasio mogućnost saradnje i to države prema državi (Government to Government – G to G), koja se može raditi bez tendera – podsjećaju autori, te daju konkretan prijedlog.

Pakistan, kako se navodi, još ima velike probleme sa redukcijom struje a pravi problem tek nastupa u prenosu kablovima preko (do i od) trafostanica gdje se tek gubi veliki dio energije koja ionako nije dovoljna za svakodnevne potrebe paksitanskog stanovnistva a kamoli njihove industrije. Pakistan je primoran da se služi alternativnim metodama generiranja električne energije preko generatora što je običnom čovjeku skupo a industriji na duge staze nepodnošljivo.

– “Energoinvest” bi bio više nego idealna adresa sa obzirom na ekspertizu i godine koje je ova firma provela tamo za vrijeme SFRJ kao i naš građevinski sektor koji je pokazao da umije praviti vrhunske brze ceste (Lahore-prsten, cesta prema Peshawaru, cesta prema indijskoj granici (Kasur), itd. Milijarde dolara su alocirane da se daju upravo u ove infrastrukturalne / energetske projekte CPAK-a. BiH bi trebala iskoristiti momentum posjete premijera Sharifa da razvije poslove u tom smjeru i da, za početak recimo, obezbijedi operativno mjesto u Gwadaru gdje će se nalaziti biro i budući biznis centar iz koga će teći inicijative prema svim projektima vezanim za CPEK. U nekoj perspektivi BiH bi mogla preuzeti na sebe i interese drugih zemlja bivše Jugoslavije ili (makar dijela) Balkana gdje bi imala ulogu agenta i posrednika – navodi se u tekstu magazina “Dani”.