Hrvatski poduzetnik na granici BiH traži fizičke radnike – početna plata 1.000 KM

Vlasnik kompanije Dinoza koja je početkom maja u Bošnjacima u Hrvatskoj otvorila Kožaru kaže da ne može pronaći radnike za posao koji podrazumijeva prikupljanje koža goveda i ovaca koje se potom sole, konzerviraju i pakiraju. Sirova koža se sortira po veličini i vrsti životinje, pa slaže na palete od 22 ili 25 tona, ovisno o narudžbama, a u preradi se ne koriste nikakve hemikalije.

“Uhodavamo se, a najveći nam je problem naći radnike, što me iznenadilo. Na evidenciji Zavoda puno je nezaposlenih i nisam nikada pomislio da će to biti problem, no očito sam se prevario. Svi bi, kako se čini, radili neki gospodski posao, ali ovo nije taj. Meni trebaju fizički radnici za prebacivanje kože. Dođu, rade tri dana i više ne bi, odustanu. Teško je naći i pravog vozača, nema ih. Svi ozbiljni su otišli trbuhom za kruhom. Sve više ljudi odlazi i teško je naći ozbiljnog i odgovornog radnika i formirati ekipu, što je u svakom poslu vrlo važno. Jer dobar i pouzdan radnik ključ je uspjeha. Meni treba mlada ekipa, od šest-sedam ljudi da radimo dva šlepera sedmično i da stvari krenu svojim tokom”, kaže Klarić za Glas Slavonije i napominje da je plata oko 4.000 kuna (1.000 KM) u startu, dnevnice se plaćaju i korektno podmiruju sve druge obveze prema zaposleniku.

Izostanak radne snage u vrijeme raširene nezaposlenosti nije jedini problem s kojim se susreće poduzetnik. Dobavljači su, kaže, svi regularni mesari i klaonice koji kolju stoku i ostaje im koža, a Dinoza je u Bošnjacima otkupljuje.

Međutim, u Slavoniji je vrlo teško doći do sirovine i pronaći ozbiljne poslovne partnere. Riječ je o novoj kompaniji, Slavoncima nepoznatoj, i ljudi su prilično nepovjerljivi, očito poučeni lošim iskustvima i problemima s plaćanjem koje su imali prijašnjih godina.

Svjestan toga, Klarić posljednjih mjeseci ulaže trud kako bi se dokazao i uvjerio potencijalne partnere u ozbiljnost, profesionalnost i korektnost, koje je gradio u protekla dva desetljeća, a što namjerava činiti i dalje.

“Teško je probiti se. Ljudi već imaju kupce kojima prodaju kožu, imaju uhodani sistem rada i sada se ja trebam nametnuti i uvjeriti ih da određene količine sirovine prodaju meni. Dajemo sve od sebe, borimo se, a koliko ćemo u tome uspjeti, ostaje vidjeti. No, ja sam optimist i vjerujem da će do kraja godine sve doći na svoje i da će se stvari posložiti – pojašnjava.

U slučaju većih narudžbi i nemogućnosti zadovoljavanja potreba kupaca na domaćem terenu, kožu će nabavljati u drugim državama.