Muidža: Političari u nedostatku vizije ekonomskog razvoja pribjegavaju podjelama u društvu

U nedostatku vizije i fokusa ekonomskog razvoja, političari u Bosni i Hercegovini (BiH) radije pribjegavaju podjelama u društvu, kaže u intervjuu za RSE Branimir Muidža, predsjednik Upravnog odbora Vijeća stranih investitora u BiH. Dodaje kako BiH treba graditi kao zemlju znanja, a ne poznanstava i veza.

RSE: Postoje li podaci koliko je pandemija COVID-19 uticala na pad stranih investicija u BiH?

Muidža: Ukoliko je suditi po egzaktnim podacima koje objavljuje Centralna banka, u prvom polugodištu 2020. kao neko mjerilo u odnosu na ovu godinu, investicije su manje za otprilike 46 posto. Toliko je 2020. slabija u odnosu na 2019. godinu, tako da možemo reći da je pandemija uticala da se smanji razina direktnih stranih ulaganja. Ali, treba biti oprezan sa interpretacijom zato što dvije trećine direktnih stranih ulaganja dolazi od postojećih kompanija koje su prisutne u BiH, pa može biti da je njima pao prihod i dobit, ako nema dobiti onda nema ni reinvestiranja.

Poznato je da je u BiH složena situacija i u ekonomiji i u politici. Bila je i prije pojave pandemije, koja je dodala novu razinu nepredvidivosti stranim pa i domaćim investitorima.

Nažalost, kad nema dovoljno domaćih resursa za ulaganje, smatram da su direktna strana ulaganja jedan od najboljih, možda i najbolji alat kojim bi se potaknula ekonomija. To je najefikasniji mehanizam koji može privući svježi kapital. Za BiH je isto tako važno da privuče nove tehnologije, da smanji CO2 emisije, da se fokusira na proizvodnju. Ne postoji u Zapadnoj Evropi primjer ekonomski uspješne zemlje koja svoj razvoj ne bazira prije svega na industriji.

RSE: Koliko pad stranih investicija utiče na ukupnu sliku ekonomije u BiH?

Muidža: Opća ekonomska slika, svakako, je dosta ugrožena i prije pandemije i sada. Koji god parametar uzeli i kako god ga interpretirali, Bosna i Hercegovina je uvijek nekako na samom začelju. Kad se tiče bruto društvenog proizvoda po glavi stanovnika i ostalih pokazatelja, od vladavine prava i svega ostaloga, tako da ovo samo dodatno komplicira oporavak BiH.

Kao poslovna zajednica očekujemo da se politika fokusira na životna pitanja i standard građana, da se bavimo ekonomijom, da se otvore nove perspektive i omogući da se kapital koji, ipak, dolazi u BiH neometano investira. To pored ostalog znači, da se ne mora čekati na primjer 180 dana za razne dozvole. Kad investitor zna da će čekati 180 dana za građevinsku ili drugu dozvolu, on se okrene za 180 stupnjeva, svoja ulaganja i kapital usmjeri u neku drugu zemlju, a ne nažalost u BiH.

Ideje o razvoju umjesto podjela

RSE: Kako popraviti poslovnu klimu koja je prema brojnim ocjenama bila loša i prije pandemije COVID-19?

Muidža: Ono što definira ambijent poslovanja u svakoj državi je predvidivost poslovanja i kretanja poreza. U BiH, nažalost, imamo situaciju da je vrlo nepredvidiva situacija u tom smislu, imamo visoka porezna opterećenja koja su teška za privredu. Niko ne zna koliko ima neporeznih davanja, sigurno više od 3.000, teško ih je sve nabrojati. Nešto je na kantonalnom nivou, nešto na federalnom, općinskom, državnom, svaki investitor se susreće sa šumom propisa i sa velikom neizvjesnošću pri ulaganju u Bosnu i Hercegovinu.

Osim toga poslovanje usložnjava trenutna politička situacija. Umjesto da se fokusiramo na razvoj i kako zadržati ljude stavljajući u prvi plan ideje o ekonomiji, imam osjećaj da u nedostatku vizije i ideja koje bi poboljšale ekonomsku sliku, političari radije pribjegavaju podjelama u društvu i fokus stavljaju na sve drugo, što nije ekonomija.

Prije smo imali kolona virus, kolone ljudi koji odlaze iz BiH, danas imamo korona virus. Pitanje je šta je sljedeće.

RSE: Komisija za vrijednosne papire Federacije ne radi duže od godinu dana, jer nisu izabrani svi njeni članovi. Na to su početkom aprila upozorili Evropska unija, Ured visokog predstavnika i ambasade SAD-a i Velike Britanije, a mnogo ranije i Vijeće stranih investitora. Koliko blokada komisije utiče na ekonomiju i investicije?

Muidža: Frapantno je da godinu i više dana ne radi Komisija za vrijednosne papire, koja ima jednu od najvažnijih funkcija regulatora ekonomije u društvu. Kad se sagledaju zakonske ovlasti te komisije, onda se razumije koliko toga ne funkcionira. Ako želite promijeniti članove uprave, ići na dokapitalizaciju, na izdavanje dionica, obveznica, bilo da ste kompanija, kanton, općina, Federacija, bez ove Komisije ne možete uraditi. Brojni neriješeni zahtjevi čekaju odobrenje Komisije, uključujući investicije.

To ukazuje na to koliko su paralizirane kompanije. Ne sve, ali dio kompanija sigurno, jer ne mogu promijeniti nekoga ko donosi i potpisuje ključne odluke, rukovodi društvom, ne može se ići na povećanje ili smanjenje kapitala, na izdavanje vrijednosnih papira. Nema opravdanja da se za godinu i nešto dana ne može donijeti odluka i formirati komisija.

Mi smo se obraćali i parlamentima, vladama, međunarodnoj i domaćoj javnosti u apelu da pospješimo rad svih institucija, pogotovo da se formira Komisija za vrijednosne papire kako bi konačno preuzela svoju važnu funkciju. Međutim, ne nailazimo apsolutno ni na kakve reakcije sa druge strane.

Zbog toga nije ni čudo da svaki strani ili domaći investitor, sudionik u ovoj ekonomskoj razmjeni, kada vidi da je takav odnos države prema Komisiji za vrijednosne papire, prema investicijama, prema izdavanju vrijednosnih papira, šta da onda on očekuje, kakvu podršku i kakvu vladavinu prava može očekivati kada sutra uloži svoj kapital.

RSE: Vladavina prava, što je jedan od 14 prioriteta Evropske komisije, najčešće, se vezuje za inostrana ulaganja. Kako Vi vidite pravnu sigurnost za investitore?

Muidža: Ukoliko guglate ‘vladavina prava BiH’, vidjet ćete prije svega da oni koji su nosioci vlasti na svim razinama ne govore na dobar način o vladavini prava, niko je ne ocjenjuje pozitivnom. Prema rezultatima ispitivanja koja mi redovito provodimo, pravna nesigurnost je pored političke nestabilnosti najveći rizik za poslovanje u BiH. Pravna sigurnost je jedan od najvažnijih faktora kada investitor odlučuje da li će u nekoj zemlji investirati svoj kapital.

Nažalost, u Bosni i Hercegovini vidimo da nema previše inicijativa koje bi otklonile smetnje za punu vladavinu prava. Ne vidimo da se dodatno štite strana i domaća ulaganja, da se unapređuju zakoni, a pogotovo je upitno provođenje zakona. Ako imate najbolji zakon, ako se ne provodi kako treba, onda je upitno kakva je vladavina prava. Zbog toga je Bosna i Hercegovina percipirana kao investiciono nedovoljno popularna destinacija.

Ljudi su najveća vrijednost BiH

RSE: Na kraju razgovora ne mogu da zaobiđem činjenicu da ste Vi iz Istre i da ste svoju radnu karijeru i život vezali za Kakanj, malo mjesto u centralnoj Bosni.

Muidža: Kao sarajevski, bosanski zet brzo sam se navikao na ovdašnji mentalitet i na ljude. Ljudi su najveća vrijednost Bosne i Hercegovine, mladi pogotovo. Trebamo graditi zemlju znanja, ne zemlju veza i poznanstva, uz više optimizma i priča o pozitivnim primjerima. U medijima dominiraju negativne vijesti, pa ljudi s niskim životnim standardom jedino požele da odu izvan granica zemlje.

Ali ja smatram da je ovo nekako najljepši mogući životni prostor, uključujući cijeli teritoriji bivše Jugoslavije, gdje imamo mogućnost i potencijale razvoja. Svaki se trend u životu može okrenuti pa i taj veliki odlazak iz zemalja regije. Kada postoji vrednovanje rada i napredak po osnovu kvaliteta i učinka rada a ne zbog članstva u nekoj partiji, onda će se ljudi vraćati. Ali, stizaće i stanovnici drugih zemalja.

U ovoj pandemiji, u susjednoj Hrvatskoj, ima puno tzv. digitalnih nomada koji svoje poslovanje šire u Hrvatsku, koji doseljavaju u Istru, Dalmaciju, Zagreb, žive i rade tu, posluju sa svijetom preko interneta. To se može dogoditi i u Bosni i Hercegovini. Treba nam više fokusa na život, na ekonomiju, na pozitivna pitanja, pa će nam svima zajedno biti puno bolje.