Na istom projektu u Njemačkoj rade ljudi iz pet ex-yu zemalja: Politika nas ne zanima
Njemačka građevinska kompaniji Opifex u proteklom je periodu bila kao Jugoslavija u malom, jer su na istom projektu u ovoj kompaniji bili angažovani Hrvati, Bosanci i Hercegovci, Srbi, Crnogorci i Makedonci.
Ovo je samo jedan od primjera sloge i saradnje ljudi različitih nacija koje su prije nešto više od dvadeset godina ratovale na Balkanu, pišu njemački mediji.
Njemačka trenutno ima 82 miliona stanovnika, a procjenjuje se da je od tog broja 800.000 ljudi porijeklom iz zemalja bivše Jugoslavije.
Anita Lekić je radila kao prevodilac za Međunarodni sud pravde u Hagu i podijelila je svoja iskustva iz razgovora sa ljudima koji su u proteklim decenijama iz zemalja bivše Jugoslavije „trbuhom za kruhom“ otišli u Njemačku.
„Nedavno sam posjetila svog brata u Kaiserslauternu gdje sam pored jednog gradilišta čula ljude kako pričaju našim jezikom. Pitala sam ih odakle su, što je pitanje koje se nikada nije postavljalo u bivšoj Jugoslaviji, ali je postalo rutina nakon rata. Rekli su mi da su iz Srbije i Hrvatske i da tu rade već dugo“, navela je Lekić.
Dragan Mirković, jedan od radnika, kaže kako je ogorčen zbog toga što su narodi koji su nekada živjeli zajedno lako zavađeni.
„Svi lideri su bili isti i koristili su isti metod: zavadi pa vladaj. Danas me politika uopšte ne zanima“, rekao je Mirković.
„Život u Njemačkoj je dobar. Da nije, ne bih ni živio ovdje. Ovdje rade ljudi svih nacija bivše Jugoslavije i ne znamo šta smo, a povratka kući nema“, dodaje Mirkovićev kolega Milan Šimić.
U ovom njemačkom gradu radnici se često okupljaju u kafiću Bistro čiji je vlasnik Amir Žunić, porijeklom iz BiH. Jedan od čestih gostiju je Slaviša Dražević iz Kraljeva.
„Iz bivše Jugoslavije sam otišao 1991. godine, u posljednjim momentima prije početka rata. Ako bih se nekada vratio želio bih da živim u zemlji kao što je bila Titova Jugoslavija“, kazao je Dražević
Odgovarajući na pitanje kako ljudi čije su nacije do jučer ratovale mogu živjeti u takvoj slozi, Smail Dizdarić iz Bihaća odgovara:
„Osjećam se kao Jugosloven. Sve je bilo odlično dok smo živjeli u Jugoslaviji. Mogao si se kretati slobodno bilo kuda. Ako govorimo o tome ko je odakle, ono što se kod mene računa jeste da čovjek mora biti čovjek“.
