Šta će se desiti sa kineskom ekonomijom?

Kina i njezina ekonomija zaokupljaju pažnju političke i gospodarske elite već više od dva desetljeća. Udio koji velika istočnoazijska država zauzima u svjetskoj ekonomiji kontinuirano se povećava od osamdesetih godina prošlog stoljeća, a još od 1990. godišnji porast BDP-a u Kini nije bio manji od pet posto, nerijetko prelazeći i 10 posto.

U međuvremenu ta se država probila i na drugu poziciju među svjetskim ekonomijama (nakon SAD-a) te stoga ne treba čuditi što je snažan pad cijena dionica na tamošnjim burzama u tjednu koji je započeo 24. augusta za sobom prema dolje povukao i druge velike svjetske burze.

Kineski mediji su krah na burzi toga dana prozvali ‘crnim ponedjeljkom’, što je možda i najbolji pokazatelj pozicije koju kineska ekonomija ima danas u svijetu. ‘Crnima’ su, naime, dosad u historiji bili proglašavani samo dani kraha na američkim burzama koji bi onda za sobom povukli i ostale svjetske burze.

Zašto je kineska ekonomija toliko važna za stanje svjetskog gospodarstva? Prvi veliki razlog leži u činjenici da je svih ovih proteklih godina Kina kupovala značajne količine raznih sirovina od drugih zemalja. Te su se sirovine prerađivale te bi onda Kina gotove proizvode izvozila.

Pad ekonomske aktivnosti u Kini stoga izravno utječe na države poput Brazila, Australije, Indonezije te niza afričkih zemalja u kojima bitan dio industrije čine kompanije koje se bave rudarstvom i njime povezanim djelatnostima. Smanjuje li Kina uvoz sirovina, posebno metalnih ruda, smanjuje se i izvoz iz tih drugih zemalja.

Drugi dio problema leži u samom kineskom tržištu. S više od milijardu potencijalnih potrošača, najvećim svjetskim korporacijama, poput američkog Applea i sličnih, prodaja u Kini proteklih je godina postala vrlo značajan i izdašan izvor zarade. No uspori li se tamošnji ekonomski rast, građani će imati manje novaca za potrošnju i kupovati manje proizvoda.

I nije problem samo u prodaji robe za osobnu potrošnju poput mobilnih telefona, televizora, računala i sličnog. Pad kineske ekonomije značajno bi utjecao i na države koje tamo izvoze visoku tehnologiju koja se koristi u kineskoj proizvodnji.

Najbolji primjer za to je Njemačka koja solidan dio gospodarskog rasta ostvaruje od izvoza u Kinu. Kako je, pak, Njemačka jedan od glavnih generatora gospodarskog rasta Europske unije, rušenje ekonomskih domina koje započne na istoku Azije nastavlja se kroz Njemačku na sva druga tržišta EU.

Ekonomski stručnjaci uglavnom se slažu oko glavnih uzroka poskakivanja kineske ekonomije. Prema njihovom tumačenju kineske vlasti bore se s problemom kako ekonomiju koja je mahom bila orijentirana na izvoz polako pretvoriti u ekonomiju koja će više proizvoditi za tamošnje tržište. Drugim riječima, muče se s time kako značajnije potaknuti domaću potrošnju.

Taj problem polako postaje sve veći zbog usporavanja izvoza iz Kine što je, u konačnici, i ležalo u srži posljednjeg kraha na kineskim burzama. Središnja banka Kine je 11. augusta devaluirala tamošnju valutu s namjerom da na taj način potakne izvoz.

No, taj je potez donio nemir među investitore i strah od daljnjeg slabljenja juana što je, onda, kulminiralo panikom 24. augusta i padom vrijednosti dionica. Kumulativno su tako kineske dionice od lipnja izgubile čak 40 posto svoje vrijednosti.

Iako zastrašujuća brojka, pojedini ekonomisti podsjećaju da je za kinesko gospodarstvo tamošnjetržište nekretnina puno važnije od tržišta dionica te da i cijene nekretnina i broj transakcija posljednjih mjeseci bilježe pozitivan trend. O građevini i nekretninama ovisi čak četvrtina kineskog BDP-a, a i kineski bankovni sustav se oslanja na taj sektor.

Buduće kretanje kineske ekonomije uvelike ovisi o tome kako će se tamošnje političke vlasti nositi s novim izazovima. Kineski političari ili, preciznije, njihova Komunistička partija se, tako, nalazi u škripcu jer bi željeli povećati efikasnost kompanija u državnom vlasništvu, no ne žele ih izložiti slobodnoj konkurenciji.

Također, iako bi možda željeli dati više slobode tamošnjoj valuti, čijom vrijednošću još uvijek strogo upravlja središnja banka, strah ih je da bi slabljenje juana moglo dovesti do bijega kapitala.

Nema sumnje da će rast svjetske ekonomije i dalje dosta ovisiti o gospodarskim kretanjima u Kini.

Ekonomisti i biznismeni stoga će nastaviti pomno pratiti poteze kineskih političara jer zakašlje li tamošnja ekonomija, prehladiti bi se moglo svjetsko gospodarstvo. No spašava ih to što je i jednima i drugima u interesu da se kineski rast nastavi, pa čak i ako to znači po nešto nižim stopama nego dosad.

A ako se uzme u obzir da bi recimo, pet postotni kineski rast ove godine svjetskoj ekonomiji dodao više nego je to dodao 14-postotni rast BDP-a Kine u 2007, to ne mora biti i tako loša vijest.