Novi izvještaj

Subvencije za MHE na Balkanu doprinijele neodrživom razvoju sektora

hidroelektrane

Pored toga što izazivaju štetu, subvencije malih hidroelektrana su izgubile kredibilitet u regiji jer od njih profitiraju samo dobro povezani poslovni ljudi

Finansijski podsticaji za male hidroelektrane na Zapadnom Balkanu doprinijeli su neodrživom razvoju sektora i štetom po životnu sredinu. Od subvencija koristi imaju bogati poslovni ljudi koji su bliski vladama ili čak učestvuju u vlasti, a doprinos proizvodnji električne energije je skroman, otkriva nova studija (https://bankwatch.org/wp-content/uploads/2019/09/who-pays-who-profits-BIH.pdf) koju je objavio CEE Bankwatch Network u saradnji sa Centrom za životnu sredinu.

Podstaknute velikodušnim fid-in tarifama, broj hidroelektrana ispod 10 MW u zemljama Zapadnog Balkana se učetvorostručio sa 108 na najmanje 488 između 2009. i 2018. godine. U BIH je 2018. godine čak 81 posto podsticaja namijenjenih obnovljivim izvorima energije išlo malim hidrolektranama: 20,3 miliona eura, dok je oko 99 malih elektrana proizvelo tek 2,6% od ukupno proizvedene električne energije.

Pored malih hidroelektrana (MHE), BIH i dalje pruža značajne subvencije za proizvodnju uglja: oko 110 miliona eura u periodu između 2015.–2017. godine. Sa druge strane podrška solarnoj energiji je vrlo ograničena, a Republika Srpska je ukinula svu podršku za vjetroelektrane u martu 2019. godine.

Ekspanzija malih hidroelektrana je izazvala otpor javnosti širom regiona, jer su rijeke i potoci, često u ekološki vrijednim i zaštićenim oblastima preusmjerene u cijevi, ostavljajući korita rijeka često sasvim suhim. Očigledan primjer je rijeka Ugar, koja već godinama unazad, nakon stavljanja u pogon niza malih hidroelektrana, više liči na neki potok nego na pravu rijeku.

Pored toga što izazivaju štetu, subvencije malih hidroelektrana su izgubile kredibilitet u regiji jer od njih profitiraju samo dobro povezani poslovni ljudi, kao što se prikazuje u izvještaju kroz slučajeve u Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji.

Nestor Ruiz iz Centra za životnu sredinu ističe da je vrijeme da se u Bosni i Hercegovini okončaju subvencije za male hidroelektrane, i da se pređe na efikasniji i transparentniji sistem podsticanja OIE zasnovan na otvorenoj konkurenciji i aukcijama.

“U izvještaju se očigledno vidi da ne idu dobro zajedno ni male hidroelektrane i Fed-in tarife kao sistem podsticaja obnovljivih izvora energije (OIE), niti male hidroelektrane i energetska tranzicija. Izvještaj jasno pokazuje neadekvatnost i velike nedostatke koje trenutni sistem podsticaja obnovljivih izvora energije ima u kombinaciji sa ovom masovnom ekspanzijom malih hidroelektrana koju doživljavamo na Balkanu, kao i da njihova prava ‘logika’ nije u proizvodnji energije, nego u nečem sasvim drugom”, istakao je Nestor Ruiz i dodao:

“Za zaista malu količinu energije iz nefosilnih izvora dobijamo veliku ekonomsku, socijalnu i ekološku štetu, kao i širom otvorena vrata za korupciju. Tim se Bosna i Hercegovina i njeni građani sve više udaljavaju od demokratije, s jedne strane, i od prave transformacije na čist i održiv energetski sistem na drugoj strani”.

Majda Ibraković iz Centra za životnu sredinu dodaje da je takođe potrebno ukidati subvencija za ugalj.

“Takse na ugljen dioksid će u skoro vrijeme biti aktualne i kod nas u BiH, a govorimo o značajnim prihodima koji bi se mogli preusmjeriti na razvoj obnovljivih energetskih resursa i energetske efikasnosti. Na ovaj način bi se postupno punila kvota obnovljive energije u energetskom miksu, na račun prljave energije koja jednakim tempom smanjuje svoj udio u miksu”, zaključila je Majda Ibraković.

Ova aktivnost je dio kampanje “Sačuvajmo plavo srce Evrope”.