Svjetski dan poezije (World Poetry Day) UNESCO je proglasio 21. marta 1999. godine s ciljem promoviranja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta, ali i očuvanja jezične raznolikosti te otvaranja prostora za glasove ugroženih jezika.
Prema podacima Nacionalnog komiteta za proslavu Dana poezije, koji od 1990-ih djeluje na Floridi (SAD), ovaj dan se u različitim oblicima obilježavao još od 1505. godine. U prošlosti se uglavnom slavio u oktobru, a krajem 20. vijeka obilježavao se 15. oktobra. Prije zvaničnog proglašenja od strane UNESCO-a, praznik se naizmjenično obilježavao u oktobru i novembru, dok se tradicija proslave održala do danas u mnogim zemljama.
Poezija i vrijednosti
Bosanskohercegovačka pjesnikinja Safija Vehabović-Paranglija smatra da će značaj ovog dana uvijek ostati neupitan.
“Bilo da se obilježava na prvi dan proljeća, kako je odredio UNESCO, ili kao u davnim vremenima na jesen, tačnije u oktobru, poezija će uvijek označavati novo rađanje. Buđenje, bujanje prirode kao najave novih stihova, ili lišće kao simbol drugačijeg cvijeta i podsjećanje na rođenje Vergilija, kao Danteovog vodiča kroz ‘Pakao’, i danas nam je itekako potrebno. Kada se prave vrijednosti gube i svijetom vlada osrednjost i praktičnost, stihovi su ti koji nas vraćaju duhovnosti i estetskim načelima”, smatra Vehabović-Paranglija.
Pjesnikinja iz Hrvatske Lana Derkač ističe da je raduje sve veća pažnja koja se Svjetskom danu poezije pridaje širom svijeta.
“Pjesnički događaji na taj dan postaju sve brojniji, a u Festival Svjetskog dana poezije uključena sam već treću godinu kao koordinatorica za Hrvatsku. Riječ je o zanimljivom festivalu u kojem učestvuje više od 400 pjesnika sa svih kontinenata, a čitanja poezije traju 24 sata bez prekida”, kazala je Derkač za Fenu.
Ona dodaje da festival svake godine prenose kulturni centri Teatro de la Luna u Washingtonu i Casa de Arte u Santiagu, te da ga publika može pratiti putem interneta na više platformi. Ove godine okupila je šest pjesnika čije je snimke poslala organizatorima u Ameriku, ali napominje da Bosna i Hercegovina još uvijek nije vidljivo zastupljena u programu.
Poezija kao potreba
“Tek u ovakvom svijetu vidimo koliko nam je potrebna nježnost. Poezija je nježnost svijeta. Ako napustimo nježnost, riječi će nas ostaviti, a onda samo prestravljenost ostaje. Zato je Dan poezije praznik i upozorenje”, smatra književnik Darko Cvijetić.
Aktivistkinja i pjesnikinja Ružica Miličević poeziju opisuje kao duboko lično i univerzalno iskustvo.
“Poezija je more u kapi vode. Poezija je anatomija duše. Za mene je poezija jezik duše. To je istančan, senzibiliziran odnos prema riječi — prema njenom izboru, ali i njenom mirisu i zvuku. Pisati poeziju znači brusiti, oblikovati i sažimati. Kada se u umu rodi ideja pjesme, to je kao da u ruci držite kamen koji treba oblikovati — učiniti ga bliskim i pristupačnim, tako da ga i onaj koji ga prvi put susreće može osjetiti kao svoj”, kazala je.
Ističe da je poezija i oslobođenje, ali i terapija.
“Ispisujući emocije, dajemo im oblik — one postaju riječ. To je proces susreta pjesnika sa svijetom, sa svim njegovim pojavama. Moja poezija je angažirana. Kao sociolog, bavim se odnosima među ljudima — ratom, nasiljem, izbjeglištvom i egzilom. Pišući o tim temama, pokušavam razumjeti nemir i strah, one duboko potisnute emocije. Kada izađu na svjetlo, one progovore — i tada je poezija uspjela, ako čitatelji u njima prepoznaju sebe”, navodi Miličević.
Dodaje da je poezija često nepravedno podcijenjena.
“Smatra se da je proza zahtjevnija jer nastaje duže, ali u jednu pjesmu može stati čitav roman. Za mene je poezija način življenja, način preživljavanja. Susret sa sobom i drugima. Zato se vraćam početku: poezija je more u kapi vode. A kada tu kap primite u pravom trenutku, napojili ste dušu”, zaključila je Miličević povodom Svjetskog dana poezije.
