Šesti put pred messovskom publikom (2001. najbolji mladi reditelj „Majstor i Margarita“, 2003. nagrada kritike za „Cara Edipa“, 2004. „Romeo i Julija“, 2016. „Galeb“ i 2024. Grand Prix za najbolju predstavu „Othello“), Koršunovas u predstavi „Svetica“ (Pozorište mladih, nedjelja, 05. oktobar, 20 sati) donosi priču o Mariji Egipćanki, ženi iz 4. vijeka, koja luta kroz modernu urbaniziranu „pustinju“ u potrazi za oslobođenjem.
Da li ima manje nasilja u našem sadašnjem, „civiliziranijem“ društvu? Jesmo li zaista empatičniji ili tolerantniji? Kad govorimo o ljudskim pravima, položaju i slobodi žena – jesmo li se zaista oslobodili drevnog patrijarhalnog naslijeđa?
„Marija od Egipta je žena koja nikad ne odustaje. Ona ide dalje, nakon što je u životu doživjela nasilje. Mnogo se poistovjećujem s tom ženom. Osjećam je, vidim sebe u njenoj priči. To nije samo uloga: moja duša ovdje leti u ponor i stvara novi život. Ova predstava mi pomaže da se vratim na noge, neka pomogne i drugima“, kaže Eglė Jackaitė, glavna glumica i koautorica predstave koja zajedno sa Koršunovasom potpisuje režiju, koreografiju, scenografiju, kostimografiju i dramaturgiju.
„U Mariji od Egipta danas možemo vidjeti svaku ženu – majku, kćerku, sestru, suprugu, koja svaki dan mora hodati po oštroj granici između svetice i grešnice.“
Predstava „Ogledalo“ Bülenta Özdila
U produkciji Bülenta Özdila, projekt „Ogledalo“ (Narodno pozorište Sarajevo, petak, 10. oktobar, 19.30 sati) reinterpretira Tarkovskovo kulturno naslijeđe kroz spoj teatra, performansa i vizuelne umjetnosti, u saradnji sa Njemačkim državnim teatrom u Temišvaru.
Priča prati Alekseja, umirućeg čovjeka koji se prisjeća svog djetinjstva, mladosti, roditelja, prve ljubavi i turbulentnog braka sa Natalijom. Jedna narativna linija fokusira se na Aleksejev odrasli život i njegovu majku Mariju, dok druga prikazuje njegovo djetinjstvo 1930-ih i Marijine životne teškoće.
Kombinujući lična sjećanja, kolektivnu historiju i snove, „Ogledalo“ odražava i savremene probleme – ruski identitet, cenzuru, slobodu govora i tenzije s Ukrajinom. Predstava se bavi temama identiteta, sjećanja i ljudske složenosti, uz korištenje vještačke inteligencije za prikaz idealiziranih i iskrivljenih sjećanja te proširenje vizuelnih i zvučnih dimenzija.
Predstava „Praznina“ Wima Vandekeybusa
U predstavi „Praznina“, (Narodno pozorište Sarajevo, subota, 11. oktobar, 19.30) Vandekeybus (Zlatni lovorov vijenac za najboljeg reditelja 53. MESS-a za predstavu „Booty Looting“) predstavlja svijet u kojem autsajderski likovi – oni koji žive u vlastitom „mjehuru“ ili „praznini“ i odstupaju od društvenih normi – zauzimaju centralno mjesto.
„Ova kreacija slavi te odbačene likove i rijedak pristup drugima u njihove unutrašnje svjetove“, ističe Wim Vandekeybus.
Kroz minimalističku scenografiju, savremenu koreografiju i međuigru zvuka i tišine, „Praznina“ poziva publiku da se uključi u dublja, provokativna pitanja o individualnosti i različitosti.
„Kad postoji praznina, postoje bezbrojne mogućnosti. Za mene je praznina nedostatak normalnosti, a unutar te praznine je ogroman potencijal“, objašnjava Vandekeybus.
Ta ideja je centralna za performans, gdje se sam prostor manipuliše, podiže i skriva poput djeteta koje juri apstraktne ideje, ostavljajući publiku da zamišlja mogućnosti unutar te praznine.
Tom predstavom bit će završen 65. MESS – navodi se u saopćenju za javnost MESS-a.
