Na zapadnim obroncima Osječenice, tamo gdje se ravnica Petrovačkog polja lomi u brežuljke i gdje stjenoviti usponi prema planini Čavi nagovještavaju divljinu, nalazi se Bjelaj – mjesto koje je istovremeno jednostavno i zadivljujuće, usamljeno i veličanstveno.
Ovdje priroda još uvijek ima posljednju riječ – vjetar prolazi preko visoravni, voda izbija iz dubine planine, a putnik se susreće s tišinom koju je danas teško naći.
Prostor prošlosti i tišine
To je prostor u kojem se čovjek brzo izgubi u mislima, ali teško u stvarnosti, jer sve oko njega djeluje kao da ga vraća u vrijeme kada je ovaj kraj bio živ, naseljen i važan. Tu, na spoju planine i polja, stoji stari grad Bjelaj, tvrđava koja nadgleda Petrovačko polje kao da još uvijek čuva stražu.
„Bjelaj je mjesto u kojem vrela Sinanovac i Madžorac izviru iz dubine planine, a voda iz njihovih otoka ponire u bjelajsko tlo, stoljećima je hranilo i ljude i priče. Upravo ovdje, na rubu polja, stoji stari grad Bjelaj, nijemi svjedok historije, prirode i samoće“, rekao je mještanin Ahmet, kojeg smo zatekli u podnožju utvrde dok je napasao stoku.
Bjelaj je udaljen oko tri kilometra od magistralnog puta Bosanski Petrovac – Bihać. Njegova vrela, Sinanovac i Madžorac, sabrana u području Srta i zaravni Prhovo, stoljećima snabdijevaju okolna sela vodom. No, simbol ovog prostora oduvijek je bila srednjovjekovna tvrđava.
Porijeklo naziva
Naziv tvrđave potječe od bjeline stijena koje su se isticale iznad pejzaža. Upravo ta bjelina privlačila je mnoge – među njima i književnika Ahmeda Hromadžića. Često je govorio da je to mjesto „gdje se planinski i mediteranski vjetrovi susreću i šapuću“.
Iako je upisan u registar kulturno-historijskog nasljeđa BiH, stari grad Bjelaj danas je prepušten zubu vremena. Njegova izoliranost daje mu posebnu čar, ali i otežava sistemsku brigu.
Pristup tvrđavi omogućen je asfaltno-makadamskim putem, a navigacija bez problema vodi do lokaliteta. Federacija BiH nedavno je Općini Bosanski Petrovac odobrila sredstva za završetak preostalih dionica puta, što bi moglo privući više posjetilaca.
Bjelaj u kasnu jesen – lovci i rijetki turisti
U kasnu jesen, kada hladni vjetrovi najavljuju snijeg, oko Bjelaja se najčešće mogu vidjeti lovci.
„Počela je sezona lova, puno je lovaca danas ovdje pa pripazite da ne zalutate“, upozorava jedan od njih.
Uz lovce, poneki turist potraži mir, pogled i svjež zrak.
„Došli smo malo da prošetamo ovuda, da udahnemo svjež zrak. Lijepo je ovdje doći ovako u ovo vrijeme kad nema puno turista“, kaže mladi par koji je automobil ostavio podno tvrđave.
Kada se spoje tišina, visina i historija u jednoj slici, jasno je zašto Bjelaj ostaje jedno od najposebnijih mjesta Krajine – tvrđava koja, iako ranjena vremenom, još uvijek stoji dostojanstveno, čuvajući polje i priče koje nikad nisu zaboravljene.
