Predstava „Njih više nema“ ponovo igra 13, 14. i 15. marta na sceni Sarajevskog ratnog teatara SARTR. Premijera predstave „Njih više nema“ održana je prošle godine u Beogradu, Sarajevu i New Yorku, popraćena sjajnim kritikama, snažnim reakcijama publike i rasprodanim izvođenjima.
Kroz predstavu „Njih više nema“ se propituje pozicija svih nas u publici – način na koji razumijemo i odnosimo se prema onima koji su preživjeli genocid u Srebrenici. Predstava je i umjetnički pokušaj da se preispitaju sudbine ljudi i dugotrajne posljedice ratova na prostoru bivše Jugoslavije.
Zaborav kao kazna za žrtve
Reditelj Andrej Nosov ističe da bez empatije i prihvatanja odgovornosti nije moguće graditi dugoročan i istinski mir na ovim prostorima, te da umjetnost može otvoriti prostor za razumijevanje, sjećanje i dijalog.
U središtu priče je Sadika koja na svoj rođendan, u staračkom domu, priziva uspomene na porodicu i živote kojih više nema. Kroz njena sjećanja i susrete s ljudima oko sebe, predstava oživljava glasove onih kojih je izgubila i koji nikada nisu dočekali svoje živote, podsjećajući da preživljavanje za one koji ostaju nije samo tuga zbog gubitka, već i stalni strah od zaborava. Predstava snažno podsjeća da je zaborav – lični i kolektivni – kazna za žrtve, ali i utočište za počinioci i one koji još žive zločinačke ideje.
PROČITAJTE JOŠ Održan solistički koncert perkusioniste Davora Marausa u okviru Koncertne sezone MAS
“U modernom pozorištu, lako zamišljamo vitezove, kraljeve, heroje, a veoma retko obične male živote za čiju smo smrt mi odgovorni, ili su bili naši savremenici, živeli u istom trenutku kad i mi, koje su mučile iste strepnje i strahovi za budućnost… Na Balkanu živimo decenijama slušajući iste glasove – one koji mrze, šire strah i produbljuju posledice rata od pre trideset godina“, rekao je reditelj Andrej Nosov.
Specifičan zvučni kocept
U predstavi igraju Mirjana Karanović, Svetozar Cvetković i Alban Ukaj.
Poseban segment predstave je audio doživljaj – publika tokom izvođenja koristi personalne slušalice, čime se stvara intiman i snažan odnos između izvođača i gledalaca. Zbog specifičnog zvučnog koncepta broj mjesta po izvođenju je ograničen.
Predstava je titlovana na engleski jezik.
