Neke pjesme nadžive vrijeme u kojem su nastale. I ne pripadaju jednoj generaciji, već postaju dio kolektivnog sjećanja, emocije i identiteta naroda. Upravo takva je “Ljiljani“ Halida Bešlića, koja je, 35 godina nakon nastanka, doživjela novo rođenje i ponovo postala najslušanija i najpjevanija u Bosni i Hercegovini.
Iako nastala početkom devedesetih, “Ljiljani” su posljednjih godina dobili novu dimenziju. Velike pobjede i historijski uspjesi nogometne reprezentacije BiH vratili su je među Bosance i Hercegovce, na stadione, trgove i domove širom zemlje.
Iako su nastali početkom devedesetih, “Ljiljani” su posljednjih godina dobili novu dimenziju. Velike pobjede nogometne reprezentacije BiH vratile su ih na stadione, trgove i u domove širom zemlje. Posebno se pamti novembarska noć u Zenici kada je nakon pobjede nad Rumunijom Bilinim poljem odjeknula pjesma koju je napisao Nazif Gljiva, izazvavši snažne emocije među navijačima.
Kako je Halid Bešlić reagovao na “Ljiljane”
Od tog trenutka “Ljiljani” su postali više od muzičkog hita – pretvorili su se u simbol zajedništva, ponosa i emocije koju Bosanci i Hercegovci dijele u trenucima najvećeg zanosa.
Napisao ju je 1990. a prvi put se na nosaču zvuka našla godinu poslije, pred sam rat u Bosni i Hercegovini. Nastala je, kaže, s vizijom da postane patriotska.
“Bio sam u Liberalima, to je početak devedesetih, formirali smo štabove, ljiljan je već smo znali simbol bosanske državnosti, i ja sam napisao pjesmu. Kao himnu, ali da ne bude ‘tvrda’, ni vojna, ni policijska, već mekana – ljubavna, dobronamjerna, posvećena dobrim ljudima i domovini, pjesma za suživot i dobre odnose“, kaže za Fokus Nazif Gljiva.
Pitali smo ga kako je na prvo slušanje reagovao Halid Bešlić.
“Bio je oduševljen! Znao je osjetiti hit. Išli smo odmah probati gore na Bentbašu kod Čolpe, tri dana smo je pjevali. I odmah je zaista i postala hit, svi su je pjevali. Uskoro je došao rat, Halid je nastupao u dijaspori i svuda izvodio ‘Ljiljane’ našim ljudima, a ja sam tih godina pisao i druge pjesme poput ‘Branilaca Sarajeva’ ili ‘Heroja Mostara’ koje su također važne i koje ostaju zauvijek“, govori nam Nazif Gljiva.
“Ljiljani” i novmbarska noć kad je u Zenici “pala” Rumunija
Svaki meč Zmajeva je nezamisliv bez stihova koje uglas pjevaju hiljade ljudi. Zanimljivo, nikad ranije se niko u Nogometnom savezu ili oko reprezentacije nije sjetio “pustiti Ljiljane“ pred neku utakmicu, sve do novembarske noći prošle godine.
Tad je u Zenici “pala“ Rumunija, otvorena su vrata Mundijala, a slaveći trijumf po okončanju utakmice, Bilinim poljem su se “prolomili“ taktovi koje je napisao Nazif Gljiva, što je u tim minutama dovelo do bujice emocija na zeničkom stadionu.
Od tog trenutka “Ljiljani“ su nezvanična himna i Zmajeva i države. Pjesma je tako postala više od muzičkog hita, prerasla je u simbol zajedništva i emocije koje Bosanci i Hercegovci dijele u trenucima zanosa i ponosa. Na konstataciju da je nogometna reprezentacija pjesmi udahnula novi život, Gljiva se nije složio.
“Uzajamno je to. I pjesma je označila novi početak reprezentacije. Otkako je pjevaju igrači sa navijačima, u nogometu nam dobro ide. Otad pobijeđujemo, igrali smo na Mundijalu… Sve se posložilo. Sudbina je tako htjela. Mislim da se dok je naši ljudi pjevaju horski kao na i oko stadiona u Americi osjeća bosanska duša i zajedništvo koje nas je održalo kada je bilo najteže. To je ljubavna pjesma, uz nju ne idu incidenti, uz nju se plače od sreće i ponosa. Dobili smo puno kao država s plasmanom reprezentacije na Svjetsko prvenstvo“, kaže naš sagovornik.
Nazif Gljiva: Kao bajka ili najljepši san
Osjećaj Nazifa Gljive dok sluša kako njegove stihove uglas pjeva cijela zemlja, je poseban.
“Kao bajka ili najljepši san. Prisjetim se i trenutka nastajanja. Inspiracija, trenutak i došli su i melodija i tekst. Tad sam bio inspirisan. Imao sam velike uspjehe, turneje, ogroman broj prodanih kaseta i ploča, hitove, jednostavno bio sam u formi. Kao fudbaler u najboljim godinama. Imao sam 39, bio u najboljim godinama ustvari, Halid rahmetli imao manje od mene“, prisjeća se on.
Upravo zbog toga “Ljiljani“ danas jednako snažno odjekuju među generacijama koje su uz nju odrastale, i među mladima koji su je otkrili kroz navijačku atmosferu i uspjehe reprezentacije. Muzičke platforme i društvene mreže bilježe novi val popularnosti pjesme. Broj preslušavanja kontinuirano raste, a “Ljiljani“ se redovno nalaze među najtraženijim na svim zabavama. Istovremeno, videozapisi na kojim navijači pjevaju refren postali su nezaobilazan dio slavlja nakon sportskih uspjeha.
“Žalim što ovo nije dočekao Halid Bešlić”
Halid Bešlić je tokom karijere otpjevao bezvremenske hitove, ali malo koja pjesma je doživjela ovakvu transformaciju. Od numere koja je obilježila jedno vrijeme, “Ljiljani“ su postali svojevrsna himna i neizostavan dio emocija u Bosni i Hercegovini i dijaspori. Iz kajdanke legendarnog Gljive, najzaslužnijeg čovjeka za veliku Bešlićevu karijeru. Danas, dok Bosanci i Hercegovci pjevaju uglas “Ljiljane“, on u razgovoru za Fokus kaže da žali samo zbog jednog – što to nije dočekao i Halid Bešlić.
“Eh da je tu sad. On bi pjevao na Vječnoj vatri, pa u Americi s igračima i našim narodom. On je najzaslužniji za pjesmu, on ju je donio na poseban način, kako je samo on znao. Pjevaju je crnci, Japanci, brojni po svijetu, naravno najviše naši Bosanci i Hercegovci i ljudi iz regiona, od Vardara do Triglava“, ističe Nazif Gljiva.
Posebnu vrijednost pjesmi daje činjenica da je uspjela povezati različite generacije. Oni koji je pamte od nastanka danas je pjevaju zajedno sa djecom, dok mlađi u njoj pronalaze simbol ljubavi prema domovini. Takva povezanost rijetko se viđa na domaćoj muzičkoj sceni.
