Ovo je Netflixova najeksplicitnija serija ikad

“Rocco Siffredi je amblem, on je ikona, on je ku*ac zapadne kulture”, kaže Francesca Manieri, rediteljica Netflixove drame Supersex, o jednoj od najpoznatijih porno zvijezda u istoriji i nastavlja:

“Moj cilj je bio staviti muškarce ispred njih samih. To je ono što nazivamo falocentričnim sistemom, sistemom u kojem je ku*ac središte misli prije svega. Dakle, što možete učiniti danas da biste razumjeli odnos između muškaraca i žena? I kako se muškarci mogu staviti pred sliku svog simboličnog ku*ca i pokušati sve to dekonstruirati?”

Ovo su uzvišeni ciljevi Supersexa, Netflixove sedmodijelne serije inspirirane Siffredijevim životom, piše The Independent. Kao zvijezda više od 1300 filmova za odrasle, Siffredi se povukao iz seksa pred kamerama 2004. godine. Zatim se vratio akciji pet godina kasnije, a nakon toga je tvrdio da se ponovo penzionisao 2022.

U Supersexu, Rocco Tano (glumi ga Alessandro Borghi) je dječak koji odrasta u obalnom italijanskom gradu Ortoni i potom munjevito postaje zvijezda industrije filmova za odrasle. Ime Rocco Siffredi dobio je prema liku Alaina Delona u gangsterskom filmu Borsalino iz 1970. godine. Slavu je stekao nakon hita iz 1987. provokativnog naziva “Sodopunition pour dépravées sexuelles”.

“Spreman sam sjebati svijet”

Siffredija je susreo u plesnoj dvorani berlinskog hotela i pred sobom ugledao 59-godišnjaka koji pomalo nesigurno razmišlja o događajima iz svog života: “Imaš porodicu, imaš ženu, imaš djecu i nikada ne prestaješ razmišljati: ‘Jesam li učinio pravu stvar ili ne?'” Suze mu počinju navirati na oči.

Za poznavatelje ovog žanra, Siffredi je uz Johna Holmesa i Rona Jeremyja jedan od vodećih muškaraca u pornografiji. Ali on sugeriše da je to imalo svoju cijenu: “Bio sam uplašen jer sam počeo raditi u poslu za koji su mi svi govorili: ‘Šta to, dovraga, radiš?’ Odlazili su mojoj porodici i pitali zašto su mi to dopustili. A ja sam rekao: ‘Želim biti ovaj tip. Želim ovo raditi cijeli život. Nikada se neću promijeniti.'”

Jedina osoba koju nije želio povrijediti bila je njegova majka: “Zato što je i sama već previše patila. Ali kad je rekla: ‘Ne brini, učini to’, protiv svih, čak i protiv članova porodice, rekao sam: ‘Spreman sam sjebati svijet.'”

Siffrediju je to svakako dobro išlo, imao je hiljade partnerica (neko vrijeme iskusio je ovisnost o seksu). Nakon pokreta #MeToo, pitanje je može li se li uopće napraviti uvjerljiva, neironična drama o stvarnoj porno zvijezdi?

Projekt žene

Superseks je projekt žene – Manieri se identificira kao feministica, a prethodno je s Lucom Guadagninom kreirala proslavljenu mini seriju o odrastanju We Are Who We Are. Tvrdi da je njen plan bio “zaista duboko zaroniti u srž muškosti”, dok su otkrivali život legende pornografskih filmova.

Je li to Supersex postigao, može se raspravljati. Serija djeluje kao ljigavi, evropski odgovor na klasik porno industrije Paula Thomasa Andersona Boogie Nights. Blještavi soundtrack donosi nam hitove iz osamdesetih kao što su Visageov Fade to Grey i Desirelessov Voyage, Voyage, položen preko scena Roccovog snošaja u pariškom seks klubu.

Tamo prvi put upada u oči svom idolu, Gabrielu Pontellu (Johann Dionnet), francuskoj zvijezdi i reditelju filmova za odrasle, koji ga uvodi u širi svijet X-zabave. Kao što je ispričano u flashbacku, mladi Rocco otkriva erotiku putem softcore foto časopisa pod nazivom Supersex, u kojem se pojavljuje Pontello.

Isto tako, serija se bavi Roccovim odnosom s njegovim starijim bratom Tommasom (Adriano Giannini) i s Tommasovom partnericom Lucijom (Jasmine Trinca), koja postaje seksualna radnica na ulicama Pigallea u Parizu. Manieri je spomenula utjecaj filma Bilo jednom u Americi Sergija Leonea, koji prikazuje notornu sekvencu silovanja – iako je sigurno da je isticanje ove serije uz tu epsku kriminalističku sagu samo pusta želja.

Utjecaj pornografije

Uprkos melodramatičnim elementima Supersexa, Siffredija se duboko dojmio: “Kad sam vidio seriju, sedam sati odjednom… Bilo je prilično teško. Moje misli su bile tako brze. Toliko uspomena. Toliko sreće, ali i mnogo boli.”

Kaže da je imao prepirki s Manieri dok su radili na seriji, koja je u uvodnoj špici opisana kao “labavo” zasnovana na njegovom životu – on procjenjuje da je 70 posto toga istinito: “Ona je išla tako duboko. Želi znati što je u meni… Bio sam malo uplašen u početku.”

Nije bio jedini. Borghi (37), koji se proslavio u seriji o organiziranom kriminalu Suburra, naziva seriju “apsolutno najkompliciranijom stvari koju je napravio u životu”. Ne samo zato što je rođen u Rimu, a Italija je i dalje striktno rimokatolička zemlja. “Nisam baš bio siguran u otvaranje ovakve vrste složenog pitanja, posebno u mojoj zemlji. U Italiji možete pričati o čemu god hoćete, ali ne o seksu”, kaže Borghi i dodaje:

“Superseks nam barem omogućuje da razmislimo o sveprisutnom utjecaju pornografije u eri interneta. Stvarno sam odrastao uz pornografiju. Bilo je to moje seksualno obrazovanje. Srećom, imao sam seksualni odgoj od mojih roditelja, od moje porodice. Ali možda neko nema takvu vrstu obrazovanja.”

“Muškarci su danas objekti”

Siffredi, koji je također režirao i producirao pornografiju, o tome je mnogo razmišljao: “Imali smo najmanje dvije različite generacije odrasle uz pornografiju, u dobrom i lošem smislu. Na neki način to je dobro jer su ljudi manje problematični nego što sam ja bio kad sam bio mlad.

U drugom smjeru, pornografija postaje sve više i više, recimo, šarenija… Svaka vrsta pornografije koju poželite je nadohvat ruke. I puno djece to gleda. I vjerovatno ne razumiju što gledaju. Niko im ne objašnjava, ali ne smatram to svojom odgovornošću, to je sigurno. Mi smo zabava za odrasle.”

Kako primjećuje Manieri, pornografija je nezaustavljiv fenomen u digitalnom dobu: “Ono što možemo učiniti kao kultura i industrija jest postavljati pitanja o tome i razmišljati o činjenici da je pornografija u 70-ima bila avangarda, vrlo futuristička. U početku je to bilo usko povezano sa snagom seksualnosti.”

Danas je drugačije, tvrdi Manieri: “U ovoj seriji htjeli smo razmišljati ne baš o pornografiji, već o tome što pornografija skriva.” Čini se da Siffredi misli kako se pornografija promijenila na bolje, tvrdeći da većinu filmova za odrasle sada režiraju žene:

“Kada sam počeo, nije bilo ovako. Ako smo žene nazivali objektima, danas bih muškarce nazvao objektima jer danas pornografiju rade žene.” Sada vjeruje da žene imaju veću kontrolu kada “odluče raditi pornografiju” ili čak upravljaju svojom karijerom putem stranica kao što je OnlyFans.