Preminuo je legendarni režiser Đorđe Kadijević, autor kultnog horora “Leptirica” kojim je utjerao strah u kosti generacijama gledatelja diljem bivše Jugoslavije. Otišao je u 94. godini života. Kadijević je rođen 6. januara 1933. u Šibeniku, u istoj ulici kao i Arsen Dedić, piše Slobodna Dalmacija.
Kadijević je u dugometražnom filmu debitovao 1967. godine ratnom dramom “Praznik”, s Velimirom Batom Živojinovićem u jednoj od uloga. Iako je u početku karijere režirao filmove istog žanra, poput “Pohoda” i “Žarkog”, nakon televizijskog horora “Leptirica” iz 1973. godine profilirao se kao pionir horora na ovim prostorima.
Kadijević je autor filma “Leptirica”, prvog jugoslovenskog horora
“Leptirica” se smatra prvim, ali i najstrašnijim jugoslavenskim horor filmom, a priče o strahu koji je izazivao prenosile su se generacijama. Kadijević je vješto spojio vampirski i folk horor, stvorivši djelo koje je bilo posve u duhu onoga što se tada snimalo u svijetu, poput slavnog britanskog filma “Čovjek od pruća”, također iz 1973. godine.
Po struci historičar umjetnosti i likovni kritičar, Kadijević je u svoje filmove unosio slikarsku estetiku. U hororskom žanru režirao je i filmove “Djevičanska svirka”, “Zakletva” te “Sveto mjesto”, koji mnogi smatraju njegovim najboljim ostvarenjem, iako je ostao u sjeni popularnije “Leptirice”.
U “Leptirici” je subverzivno prikazao seosku idilu, pretvorivši nježnu djevojku, koju je glumila Mirjana Nikolić, u vampiricu, unoseći u priču i elemente feminizma.
Osim horora, snimao je i drame poput “Čovjek koji je pojeo vuka” i “Karađorđeva smrt”, obje s Aleksandrom Berčekom u glavnim ulogama. Značajan trag ostavio je i na televiziji kao režiser serije “Vuk Karadžić”, koja je u Rimu osvojila Grand prix za najbolju europsku seriju, a UNESCO je uvrstio u kulturno dobro.
Život obilježen tragedijama
Kadijevićev sin, Aleksandar, umro je u 65. godini samo nekoliko dana prije svog oca. Sam Đorđe Kadijević umro je u 95. godini, i to na dan kada je za njegovog sina održana komemoracija, 10. jula 2026. godine, pišu srpski mediji. Smrt sina bila je posljednja u nizu teških porodičnih tragedija koje je poznati režiser doživio.
O teškom životu i tragedijama koje je preživio proslavljeni umjetnik Đorđe Kadijević govorio je u velikoj životnoj ispovijesti za Kurir 2020. godine.
“Lako sam mogao postati mrzitelj ljudi. Kao mladić gledao sam pakao. Svjedok sam pakla koji je donio rat, ali i 1944. kad su nas saveznici bombardovali. To je trajalo cijelu godinu. Nijedan Nijemac nije poginuo, a stradalo je više od 3000 Srba. Bježao sam iz kuće pogođene bombom, koja je poslije opljačkana, ne od Nijemaca, već od naših susjeda”, ispričao je Kadijević.
Doživio je i teške porodične tragedije.
“Moja majka i sestra postale su žrtve zločina iz osvete. U moju se sestru, koja je imala tek trideset godina, zaljubio dvostruko stariji čovjek. Osvetio se i počinio najjeziviji zločin kojeg se Beograd sjeća jer se nije htjela udati za njega. Na kraju je i sebi oduzeo život. Morao sam ući u kuhinju i vidjeti ta tijela. Moja je primarna porodica tada bila istrijebljena…”, rekao je Kadijević.
“Nije to kraj nesreće. Doživio sam sva zla ovoga svijeta. Moja kćer umrla je od šećerne bolesti u 24. godini, a šest godina kasnije još je strašnija bolest napala moju suprugu. Gubitak kćeri i supruge označio je početak nepodnošljive samoće.
Moj se sin u međuvremenu oženio, odselio, osnovao svoju porodicu i on, naravno, brine o meni. Ponosan sam na njega, on je moj kolega, sveučilišni profesor, doktor nauka, ali ja sam umro zajedno sa svojom kćeri i suprugom. Već se dvadesetak godina ne ubrajam u žive.”
