Zašto Sergej Barbarez? Zato što je oličenje iskrenog Bosanca i Hercegovca. Do znanja je to dao i jednom danskom novinaru samo nekoliko sati prije historijske utakmice u Kopenhagenu, kada je bh. reprezentacija savladala domaćine sa 2:0. Danac ga je pitao: “Jeste li Vi 100 % Bosanac s obzirom na to da ste po nacionalnosti Srbin?” Sergej je hladno i odmjereno odgovorio: “Nisam sto posto Bosanac, ja sam 101 posto Bosanac.”
Ko je Sergej Barbarez? Nije maneken, mada izgleda tako. Fudbalski majstor i rođeni vođa. Kada ne ide Sergeja, ne ide ni HSV, ne ide ni reprezentaciju. Kada ga ide, onda ljubitelji fudbala mogu vidjeti virtuozne poteze, briljantna i precizna dodavanja, odmjerene udarce i golove. I tvrdoglavu upornost.
Ovo posljednje vjerovatno je navika iz djetinjstva. Legenda kaže da nije propuštao niti jedan trening dok je igrao za Velež. Kažu da bi se tada u potpunosti posvetio utakmici, a fudbal nije shvatao kao individualnu igru. On je i u ranoj mladosti igrao za tim: ”Volio bih postići gol. Ipak, neka strijelac bude i golman Hasagić, samo da BiH pobijedi!”
Patriotizam bez licemjerja i odbijanje njemačkog “Elfa”
Otkud patriotizam bez licemjerja? ”Rat je naš narod učinio još ponosnijim na svoju zemlju, što je i sa mnom bio slučaj”, Sergej je ovo rekao u intervjuu datom uglednom njemačkom sportskom listu Kicker 2001. godine, i to nakon što je odbio nastupiti za njemačku reprezentaciju. A ponudio mu je to tadašnji selektor strašnog Elfa, Berti Vogts.
”Bilo je to za mene veliko priznanje, ali nije moglo doći u obzir da nastupam za Njemačku. Bilo je očigledno da ćemo kao mlada država morati sačekati na uspjehe. Za mene je bilo normalno da mogu nastupiti samo za Bosnu, moju domovinu”, objasnio je Barbarez svoju odluku.
Prihvatanjem takve ponude Sergej Barbarez bi svoju cijenu na fudbalskom tržištu znatno povisio. I on je bio svjestan toga, ali mu to ništa nije značilo. ”To za mene u ovom slučaju nije bilo važno. Pozitivne reakcije na moj uspjeh pokazuju da sam donio pravu odluku. Novine me nazivaju ambasadorom svoje zemlje, roditeljima stižu čestitke.”
Borislavu Paravcu, Sulejmanu Tihiću i Draganu Čoviću kabineti Predsjedništva BiH su mjesta za vlastitu promociju, politička prepucavanja i, naravno, zaradu. BiH ne smatraju obavezom. E, tu se Sergej razlikuje. On kaže: ”Nastupi za reprezentaciju su za mene obaveza.”
Početak u Mostaru i trnovit fudbalski put kroz Njemačku
Mjesto rođenja Sergeja Barbareza? Mostar, 17. septembra 1971. godine.
Karijera? Mnogi ne znaju da Sergejeva prva ljubav nije bila fudbal. Volio je atletiku i košarku. I trenirao je ova dva sporta. Prvi je put na fudbalski teren izašao kad mu je bilo trinaest godina. Barbarez je igrao za juniorski tim Veleža. Zajedno sa svojim kolegama osvojio je naslov najbolje juniorske ekipe u bivšaju državi.
U Veležu je potpisao i prvi profesionalni ugovor. U prvom timu igrao je tri mjeseca. A onda je došao poziv za JNA. Sergej je morao u vojsku. Iz JNA se vratio pred rat 1992. godine. Iste godine iz Bosne i Hercegovine je otišao u Njemačku. Njegova karijera je ponovo krenula od nule.
Pola godine je igrao za drugi tim Hannovera koji se takmičio u Četvrtoj njemačkoj ligi. Potom je prešao u prvi tim Hannovera, dakle u Drugu njemačku ligu. Tu je ostao godinu, a onda je otišao u Berlin. Igrao je za Union koji je nastupao u Trećoj ligi. Tri godine je igrao za ovog trećeligaša.
Uspon do vrha Bundeslige i debi za reprezentaciju BiH
Kada je zaigrao u Bundesligi, bilo je to u Hansi iz Rostocka. Ovom timu je poklonio dvije godine karijere. Onda je prešao u Borussiju iz Dortmunda. Nije ga išlo. Češće je bio na klupi nego na terenu. I otišao je u HSV. Prva sezona u ovom klubu donijela mu je titulu najboljeg strijelca Bundeslige. Postigao je 22 gola, koliko i Ebbe Sand, s kojim je Sergej podijelio ovu titulu.
Za reprezentaciju BiH prvi put je zaigrao 14. maja 1998. Bila je to prijateljska utakmica protiv Argentine u Córdobi. Sergej je igrao 85 minuta, a zamijenio ga je Senad Brkić. BiH je tada izgubila 5:0.
Mostar i Velež kao vječna inspiracija
Mostar i ”Velež”? Nakon nedavne pobjede HSV-a nad Eintrachtom, Sergej Barbarez je samo 12 sati poslije bio u Mostaru. Bez ovog grada jednostavno ne može. Kada je prvi put objavljena vijest da će njihov sin igrati za BiH, roditelji Sergeja Barbareza koji su živjeli na zapadnoj obali Neretve primali su prijeteće pozive. Danas primaju čestitke, a Sergeja i na lijevoj i na desnoj obali Neretve doživljavaju kao Mostarca. A on to i jeste.
Sergej ne može ni bez Veleža. Kada je ovom klubu prošle godine zagustilo i kada su nekadašnji igrači počeli da skupljaju novac kako bi se Rođeni izvukli, prvi korak je učinio Barbarez. On je dao novac za zimske pripreme Veležovih nogometaša. No, zbog sumnji u valjano poslovanje Kluba, nije želio novac davati u blagajnu, nego je podmirio dobar dio troškova priprema.
