Branka je rodila osmoro djece: Moje trudnoće su lagane, porođaji brzi (FOTO)
Mlad, zgodan i uspješan bračni par – prva je stvar koju ljudi kažu kada upoznaju Branku i Iliju Irkića (36) iz Užica (Srbija). No, potpuno iznenađenje uslijedi kada saznaju da ovi Užičani ređaju uspjehe dok odgajaju čak osmoro djece, piše Blic.rs.
Milica (14) je stigla prva, a ubrzo za njom i Vasilije (12). Zatim su uslijedili Bogdan (10), Anastasija (9), Nikola (7), Ksenija (5) i Lazar (3) sve dok im prije sedam meseci i Vasilija nije upotpunila sreću.
– Moj muž i ja nismo planirali ovaj broj, ali smo se svakom neizmjerno radovali. Moje trudnoće su lagane, porođaji brzi, djeca zdrava! Kako bih mogla na sve to okrenuti glavu i reći “Dosta!”? Ja ne mogu, jer kada pogledam svoju djecu, ja sam sretna žena i, što je najvažnije, ispunjena. Također se trudim da svako moje dijete ima svoje vrijeme, pravo na privatnost, pravo na mišljenje i odluke, dakle sve ono što imaju, recimo, jedinci – kaže Branka Irkić.
Ova žena dodaje da je ona sama rano naučila da je vrijednost koju imaju stvari beznačajna nad bliskošću porodice.
– Ja imam brata i sestru i tvrdim da mi to nikada nije predstavljalo teret. Moja porodica je u to vrijeme važila za veliku. Nismo bili najbolje obučeni, niti smo imali mnogo, ali smo imali dovoljno, a možda i previše! Jer, samo ja znam koliko sam puta pomislila kako sam sretna što uvijek imam društvo, bilo da idem u školu ili boravim u kući. To vam u životu daje veliku sigurnost, čini djetinjstvo zabavnijim, nauči vas saosjećajnošću i razumjevanju tuđih potreba. Ovo je, po meni, najveća vrijednost porodice – kaže ova lijepa žena.
Branka i Ilija Irkić
Ne pada joj teško ni to što je jedan dio vremena sa djecom sama.
– Moj muž je prije godinu dana otišao u Beograd, kako bi otvorio nove radnje i s ciljem da se svi jednoga dana preselimo tamo, jer najstarija djeca će uskoro stasati za fakultet. U Užicu sam zato povremeno sama sa njima. Dvije divne djevojke mi pomažu oko kućnih poslova, ali obaveze vaspitanja, usmjeravanja, učenja, organizacije jesu na meni. Kada dođe, Ilija preuzima dječake, jer njima najviše nedostaje. Obavezno nedjeljom odlazimo u crkvu, često na Zlatibor, u moju Požegu, Kosjerić. Trudimo se da zajedničko vrijeme provedemo van kuće – otkriva ona.
Sa iskustvom koje ima, Branka je uvjerena da je najteže odgajati jedno dijete.
– Sve obaveze koje imate oko jednog djeteta, imate i sa dosta djece, s tim što djeca imaju jedni druge i vrijeme provode igrajući se zajedno, a to je vrijeme koje vi dobijate. Dakle, djeca uvijek imaju nekoga da im pomogne, društvo za igru, za bioskop, šetnju, kupovinu… U tom smislu je lakše imati više djece. Ono što može biti problem jeste samopouzdanje, uspjeh u školi, neprekidne svađe. Ali ja imam tu privilegiju da ne moram da radim, već da se posvetim djeci – kaže ona.
