Nakon 23 godine robije i šest mjeseci ludnice slobodno šeta ulicom

Nakon 23 i po godine provedenih iza zatvorskih rešetaka Lepoglave, od kojih je posljednjih šest mjeseci u neuropsihijatrijskoj bolnici, prije pet dana (2. avgusta) na slobodu je izašao Milenko Toth (55), višestruko osuđivani kršitelj zakona u Hrvatskoj.

Njegov izlazak uznemirio je niz institucija, jer je riječ o čovjeku koji je “za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne bio sigurnosno visokorizičan zatvorenik, s obzirom na to da je najavljivao osvete pravosudnim dužnosnicima i radnicima Ministarstva pravosuđa”.

O njegovom otpustu je, stoga, Uprava za zatvorski sistem Ministarstva pravosuđa istoga dana izvijestila redom Vrhovni, Županijski, Prekršajni, Upravni i Trgovački sud, DORH, pravosudnu policiju, ministra pravosuđa, ali i Tothove žrtve te sve svjedoke iz (ne)djela za koja je osuđen, a njih je podosta. Osim jezivih prijetnji šarolikom spektru ljudi, Tothovi zločini koji lede krv u žilama su s početka 90-ih.

On je 1992. godine u šumi ubio inženjera šumarstva iz automatske puške. Osuđen je na osam godina zatvora, a branio se da je to bilo u samoobrani, uz napomenu da “nije zadovoljan svojim vještinama pucanja iz automata jer da bi to mogao i preciznije.” A 1994. je, pak, pokušao ubiti sisačkog suca kojem je podmetnuo eksploziv na kućni prag, no u eksploziji je stradala sučeva supruga, kojoj je u bolnici amputirana noga.

Razlog? Navodna osveta jer ga je sudac prethodno osudio zbog nedozvoljenog držanja oružja. Iako je Toth nakon toga pobjegao skrivajući se neko vrijeme na okupiranom području oko Siska, kada je uhapšen u okolici Karlovca, odahnuo je cijeli sisački kraj.

– Sve ovo vrijeme strahuje se od mene? Ma dajte, to su gluposti. Nepotrebno. Svi redom su sami sebi usadili strah. Pa ja nikom ništa nažao nisam učinio. Sve mi je namontirano i nisam imao druge nego se boriti u pisanom obliku. Nakon više od dva desetljeća kad sam u srijedu kročio na slobodu, ponovno sam se rodio. Dočekala me majka koja me se nikada nije odrekla unprkos svim nedaćama u koje me se uplelo. Nadam se da se dugo neću oporavljati od života u kazamatu, ali vjerujte mi, 23 godine u zatvoru mi nije toliko teško palo kao šest mjeseci ludnice. Je l’ mi žao svega? Ničega mi nije žao, osim što sam najbolje godine života proveo u zatvoru. Bilo je trenutaka kad sam zaista patio. Evo, postao sam kost i koža – priča za Jutarnji list Milenko Toth.

Zatvorski, a potom i ludnički krevet zamijenio je madracem na trošnom podu, koji je opako nagrizao zub vremena, ali i vlaga. Ne smeta mu to, veli, jer je to njegov dom u kojem ima sve.

Na pitanje koji su mu zaista idući potezi na slobodi, odgovara:

– Robijanje je iza mene. Okrenuo sam novu stranicu života, ali još jedna pravosudna bitka nije gotova. Čekam odgovor Ustavnog suda kojem sam uputio ustavnu tužbu na lanjsku pravomoćnu presudu, jer me sud u Koprivnici zbog prijetnje sucu osudio na šest mjeseci resocijalizacije, tj. prisilnog smještaja na neuropsihijatriji. Nepravedno su me na tom suđenju proglasili neuračunljivim. Nisam lud, nego imam problema s probavom i pogodile su me bakterije u zatvoru. Umjesto da sam lani u svgustu nakon isteka kazne, iz Lepoglave došao kući, mene su strpali prvo u istražni zatvor, a nakon toga sam prema presudi odveden u ludnicu. Boravak tamo priča je za sebe. Nisam smio gledati televizor niti slušati tranzistorčić koji sam sebi donio iz zatvora. Nisu mi dali ni u šetnju, a jedino što sam smio, bilo je gledati kroz prozor u vrapce i ptičice. Potpuno odsječen od svijeta – opisuje Toth svoje “zatočeničke” sate.

Otkad je počeo s kršenjima zakona početkom ratnog vihora, Toth doista zadaje glavobolje svima s kojima se susretne.

Ponavlja kako mu kompletno pravosuđe montira procese i osvećuje mu se te da su se svi redom, od državnih odvjetnika i sudskih vještaka, preko pravosudnih policajaca te liječnika kaznionice, kao i cimera u ćeliji, urotili protiv njega.

U sudnici Općinskog kaznenog suda se 2007. tokom suđenja s njim namučio sudac Nenad Lukić kojem sat i pol Toth nije dao da dođe do riječi. Suca je prostački vrijeđao psujući mu “majku ustašku”, radi čega je šest puta izbacivan iz sudnice. Za svaku izrečenu psovku sudac ga je novčano kažnjavao pa je na kraju rasprave Toth nakupio blizu 10.000 KM kazne.

Na upit koliko je puta poželio pobjeći iz zatvora, Toth se prisjetio svog neuspjelog pokušaja bijega 1995. godine iz sisačkog zatvora, kada se sav polomio i kada je već iza sebe imao optužbe za ubistvo i pokušaj ubistva.

– To je bilo prvi i zadnji put da sam se odvažio na bježanje. Ljudi su čekali ulazak u Novu godinu, a ja nepravedno u zatvoru. Pao sam sa zaleđenog krova dežurane, do koje sam došao prokopavši jedan zid. Okliznuo sam se, a policajac s automatskom puškom dotrčao je do mene i vikao “Stoj! Stoj!”. Kako sam pao na asfalt te slomio petu i zglob, nisam mogao dalje bježati, a snijega je bilo posvuda. Došao sam 20 metara do Kupe i klonuo, i tu su me pravosudni policajci uhvatili – opisao je Toth bijeg iz zatvora, čije posljedice, tokom promjene vremena, danas itekako osjeća. Toth je inače neko vrijeme radio u Željezari Sisak.

Kad je prošlog ljeta u Topolovac stigla vijest da Tothu ističe zatvorska kazna i kako se vraća kući, mještani su se počeli meškoljiti. Jedan je već bio uvjeren da će napraviti nekakvu glupost čim uđe u selo.

– Zasad je mirno, no tek je došao. Nekima je pružio ruku, pozdravio se. Znate, nije to više onaj rastrojeni mladić iz vremena kad su po našem kraju fijukali meci i padale granate, i kada mu je bilo do opasnih “igrica”. Želim vjerovati da je u zatvoru odrastao i uozbiljio se, jer njegova je majka zaista patila – kaže jedna od prvih Tothovih komšinica koja je potpuno šokirana Tothovim istetoviranim tijelom.

Neke od Tothovih “meta” kojima je obećavao osvetu kad izađe iz zatvora, kažu da on nije jedini koji se tako izražava, niti je riječ o iznimci, jer se cijeli lanac ljudi obavijesti čim neko bude pušten na slobodu.

– Većina zatvorenika čim osjeti okus slobode, pokušava zaboraviti proživljeno zatvorsko iskustvo i infiltrirati se u svakodnevicu. Možda tek 0,01 posto njih odluči progoniti osobe koje su, ovisno o instanci, dale svoj doprinos prilikom njihova hapšenje, donošenja presude, čuvanja u zatvoru… – kaže za Jutarnji list jedan sudac koji je s Tothom imao prepisku i koji se ne boji da će mu banuti na vrata.