Zbog sve veće anksioznosti kod djece, mnogi roditelji strahuju da će vlastitu tjeskobu nesvjesno prenijeti na njih. Upravo zato pojedini stručnjaci ističu da su djeca odgajana 80-ih i 90-ih godina češće razvijala mirno samopouzdanje i samosvijest koje današnjoj djeci često nedostaju.
Takav odgoj podrazumijevao je više slobode, manje stalnog nadzora i više prilika da djeca uče na vlastitim pogreškama.
Stručnjaci naglašavaju da, uz genetiku, i stil roditeljstva ima velik utjecaj na to hoće li dijete razviti anksioznost.
Koncept „dovoljno dobrog roditelja“
Britanski dječji psihoanalitičar D. W. Winnicott još je 1953. godine uveo pojam „dovoljno dobra majka“. Prema njegovoj teoriji, roditelj ne mora biti savršen da bi dijete odrastalo zdravo.
Naprotiv, određen nivo nesavršenosti može biti koristan jer djetetu daje priliku da se samo suoči s izazovima i razvije otpornost.
Umjesto da dijete štite od svake neugodne situacije, „dovoljno dobri“ roditelji dopuštaju mu da se iskuša, pogriješi i nauči nositi se s neuspjehom.
PROČITAJTE JOŠ Istraživanje otkrilo: Vrućine mogu utjecati na to da se rađa manje dječaka
Takav pristup, prema stručnjacima, može pomoći djeci da razviju stabilnije samopouzdanje i emocionalnu ravnotežu.
Više slobode, manje straha
Posljednjih godina raste interes za tzv. slobodniji pristup odgoju. On podrazumijeva da roditelji djeci daju više prostora za istraživanje, pa čak i mogućnost da pogriješe ili dožive manje neugodnosti.
Stručnjaci upozoravaju da djeca trebaju pomicati granice i preuzimati određene rizike kako bi naučila nositi se sa stresom i životnim izazovima.
S druge strane, roditeljski strah često dovodi do pretjerane kontrole.
Djeca uče promatrajući roditelje
Studije su pokazale da roditelji čije su emocije dominantno utemeljene na strahu taj osjećaj nesvjesno prenose na djecu.
Djeca najviše uče upravo promatrajući roditelje, pa stručnjaci savjetuju da odrasli najprije nauče upravljati vlastitim brigama i mislima.
Važno je razlikovati pripremu od brige.
Priprema znači učiti dijete korisnim i sigurnim navikama, dok stalna zabrinutost može samo pojačati osjećaj straha.
Greške su dio zdravog odrastanja
Stručnjaci savjetuju roditeljima i promjenu načina razmišljanja – umjesto zamišljanja najgorih scenarija, fokus bi trebao biti na realnim i smirenijim ishodima.
Prema ovom pristupu, nije problem pogriješiti kao roditelj.
Naprotiv, određena nesavršenost može pomoći djetetu da razvije samostalnost, otpornost i zdrav odnos prema životnim izazovima.
