Malo je onih koji nisu čuli za “djevojčicu” iz Drvetine kod Bugojna koja druguje s rogatim gorostasima, vodi ih na koride i s njima gradi odnos povjerenja. Emina Ćatić je ove godine završila srednju školu, a na pitanje šta dalje, nema dileme i odgovara s pika, kao da je očekivala da će to biti prvo pitanje: “Ostajem u poljoprivredi, to je definitivno.”
Ljubav prema bikovima, usađena joj je od najranijeg djetinjstva. Sve je počelo kada je imala pet ili šest godina. Otac je tada prodao konja za kojeg je bila vezana, te odlučio ostaviti za nju jedno muško tele. Zajedno su ga odgojili, a Emina ga je ubrzo počela sama trenirati. To je bio Garčić, njen prvi bik, uz kojeg se rodila strast koja traje i danas.
“Odgojili smo ga i vodali zajedno, onda sam ga jedne prilike sama izvela i počela trenirati i tu se stvorila ljubav. To je bio naš stari bik, Garčić”, priča Emina za Agroklub.
Kako izgleda trening bika bodača?
Danas porodica Ćatić ima oko 15-tak bikova. Većinom su bodači. Zajedno sa kravama koje drže u sistemu krava-tele, tokom ljeta borave na planini, u stadu je 40-tak grla. One koje trenira i sprema za tradicionalne koride ne vodi u planinu.
Trening je ozbiljan i naporan posao koji zahtijeva fizičku spremu, strpljenje i poznavanje psihologije životinje. Održava ih svaki drugi ili treći dan i traju u prosjeku između tri i četiri sata.
“Izvedem ga da trči i hoda uz brdo, nikako strmo jer bi to za bika bilo veliko opterećenje. Postepeno se podiže kondicija i kilometraža, ako danas pređemo dva kilometra, sutradan idemo na tri, i tako stalno pomjeramo granice”, objašnjava Emina.
Uz naporne treninge, ishrana je napominje jako važna. Žitarice bikovima daju ujutru i naveče. Tokom ljetnih mjeseci, količina hrane se smanjuje kako bi se lakše nosili sa ekstremnim vrućinama. Sve poslove oko pripreme hrane i upravljanja poljoprivrednom mehanizacijom Emina obavlja sama – otac ju je tim vještinama naučio još dok je bila mala, a danas joj je najveća podrška i vjetar u leđa.
Roni nema cijenu
Među svim životinjama na imanju, jedno ime se posebno izdvaja. To je Roni, četverogodišnji bik kojeg je Emina odgojila bukvalno od prvih dana. Kaže da je izuzetno miran i privržen. Na pitanje koliko Roni košta i kolika bi mu bila tržišna vrijednost, bez oklijevanja odgovara:
“Roni nema cijenu. Ne postoji novac za koji bih ga prodala.”
Iako je Roni još mlad i ove godine neće ulaziti u arenu, za njega ima velike planove od naredne sezone. S druge strane, za ovogodišnje borbe na koridama aktivno priprema bika Simbu.
“Čuvaj se curice!”
Pojava mlade djevojke koja s nevjerovatnom lakoćom i autoritetom vodi ogromne bikove i dalje izaziva iznenađenje na koridama širom Bosne i Hercegovine, a jednom prilikom i u Hrvatskoj. Publika, naviknuta da u ovom poslu vidi isključivo muškarce, često reaguje sa nevjericom i dozivanjem.
“Često iz publike viču: ‘Čuvaj se curice!’, ‘Pazi se, ubost će te!’, ali ja znam da Roni i moji bikovi to nikada ne bi uradili. Roni se nikada nije ni okrenuo niti pogledao nekoga poprijeko. Između nas vlada potpuno povjerenje”, objašnjava ova hrabra djevojka, kojoj se nerijetko javljaju i drugi uzgajivači tražeći savjete o dresuri i kondicionoj pripremi životinja.
Emina je čvrsto odlučila da se u budućnosti u potpunosti posveti radu na farmi. Porodica je nedavno proširila proizvodnju nabavkom stada ovaca.
Njen krajnji cilj je osnivanje vlastitog poljoprivrednog obrta. Uz podršku oca i neizmjernu ljubav prema životinjama, pokazuje da se od poljoprivrede i rada na selu može graditi poštena, uspješna i ispunjena budućnost.
