Jedan od prvih koji je stigao na okupljanje reprezentacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu je ofanzivac Bayer Leverkusena Kerim Alajbegović.
“Za mene mnogo znači igrati sa 18 godina na Svjetskom prvenstvu. Ne mogu vjerovati da u ovim mladim godinama sa mojom državom igram na SP. Ponosan sam na ekipu, na stručni štab”, kazao je Alajbegović za N1.
Ističe kako mu mnogo znači da dječaci kupuju njegove dresove.
“To je fin osjećaj. Mogu biti ponosan sam i sretan kada vidim da djeca imaju moj dres i žele se slikati. Ja sam se kao mali želio slikati sa profesionalcima. Čast mi je što sam tu i želim raditi još jače da budem i u budućnosti”, istakao je talentovani Zmaj.
Sjajan odnos sa Esmirom Bajraktarevićem, Džeko najveći uzor
Govorio je i o odnosu sa reprezentativcima:
“Volim igrati velike utakmice i mjeriti se sa najboljima. Da vidim da mogu igrati bolje nego moj protivnik. Moja ekipa u reprezentaciji je kao familija. Svi se uvijek smijemo – jedva čekamo da dođemo skupa. Mi se baš mnogo družimo i lijepo je vidjeti kada moji saigrači imaju uspjeh u klubovima. Lijepo je biti skupa.”
Kaže kako je njegov odnos sa Esmirom sjajan.
“Esmir i ja smo mladi. Mladoj djeci smo uzor i lijepo je. Još nije gotovo – mora se mnogo raditi”, jasan je.
Kakav je Edin Džeko u svlačionici?
“Edin je babuka u svlačionici. Brutalan igrač – top karakter. Savjetovao me ljetos šta da radim i odlučim. To je dobro kao kapiten da se bavi mladim igračima. Baš je lijepo da učiš od takvog igrača. Lijepo je da mogu dijeliti svlačionicu sa njim”, rekao je mladi as Leverkusena.
Odakle ovakvo samopouzdanje sa 18 godina? Gdje se to uči?
“Ja se nikog ne bojim i to je moj mentalitet da probam protiv svakoga igrati. Ako se bojiš onda igraš loše. Uvijek hoćeš vratiti loptu – moj je da probam ići uvijek naprijed. Da napravim šansu. Samo se treba truditi i raditi jako. Moraš znati da igraš što bolje.”
Nasmijao sve pričom o pozivu u reprezentaciju
Prisjetio se i prvog poziva u nacionalni tim – te situacije koja je prethodila tome.
“Mislim da sam bio u hotelu u Salzburgu. Baš sam bio sretan. Babo me nazvao tada i htio me iznenaditi. Mislio sam da me za**bava”, rekao je Alajbegović, a prisutni su se nasmijali nakon čega je nastavio simpatični reprezentativac:
“Šta ću reći na to? Kako da kažem? Mislio sam da me zeza.”
Potom je nastavio.
“Emocije su išle visoko. Baš sam bio sretan – nisam mogao čekati da dođem u Bosnu i da budem sa mojim saigračima.”
Govorio je i o odnosu sa selektorom Barbarezom.
“Selektor je baš isto fin čovjek. Baš je maksimum izvukao iz mene i saigrača. Dao mi je puno povjerenje. To sam iskoristio i htio sam mojim igrama vratiti što mi je dao. Zahvalan sam da mogu biti dio ove priče.”
O čemu sanja Kerim Alajbegović
Jedan od snova je ispunjen – plasman na Svjetsko prvenstvo, a šta su naredni snovi?
“Želim da osvojim Ligu prvaka! To bih baš želio sam. Ubijeđen sam da bih mogao ako nastavim da radim. Volio bih biti i blizu Zlatne lopte, ali ima mnogo do toga. Moram puno raditi, a onda će to biti dobro. To bi bilo najbolje, ali do toga ima dug put. Još sam mlad i moram puno naučiti. Na dobrom sam putu.”
Ko je Kerimov najveći uzor?
“Edin je u reprezentaciji. Ne treba se pričati – najveći je i može se od njega naučiti. Svaki igrač od mene ima najveći respekt. Fino je da smo skupa to uspjeli. Najomiljeniji mi je Kvaratshkelija. Želim doći na njegov nivo – on će možda opet osvojiti Ligu prvaka. Bori se za Zlatnu loptu i gledam od njega stvari.”
Ko pravi najbolju atmosferu u svlačionici?
“Tarik Muharemović je tu. Sejo Kolašinac pušta sjajnu muziku. Kada je sreća tu želimo svima pokazati da se radujemo”
