Bio je zatvorenik i zidar: “Plaćao sam da igram fudbal, a sad sam u finalu na Wembleyu”

Deset minuta prije kraja ništa nije slutilo na to da gledamo jednu od najluđih utakmica u historiji Wembleyja.

Wolvesi, kako u Engleskoj svi zovu Wolverhampton Wandererse, u završnici polufinala FA Kupa protiv Watforda imali su sigurno finale. Vodili su 2:0 i svi su ih vidjeli za mjesec dana na istom mjestu u meču za trofej protiv Manchester Cityja.

Deset minuta prije kraja ništa nije slutilo na to da gledamo jednu od najluđih utakmica u historiji Wembleyja.

Ali onda Gerard Deulofeu, koji je desetak minuta ranije ušao u igru, čudesnim lobom vraća u život Watford koji do kraja napada. Činilo se bez učinka i po svemu sudeći časno će pasti jurišajući po nedostižno izjednačenje. Jer evo igra se već četvrta, posljednja minuta sudačke nadoknade, a nisu uspjeli nadoknaditi nedostižnu prednost u tako malo vremena.

In case you missed Deulofeu’s goal from earlier, here you go. You’re welcome! pic.twitter.com/S3mPt9xU78

— De ara Torres (@dearatorres) April 7, 2019

Međutim, na isteku nadoknade, Leander Dendoncker, defanzivac Wolverhamptona, u svom kaznenom prostoru ruši Watfordovog napadača Troya Deeneya. Sudija Michael Oliver nakon konsultacija s VAR-om potvrđuje da je penal. Deeney ga pod najvećim pritiskom izvodi sjajno. Suparnički golman John Ruddy pogodio je stranu, ali nije imao šanse protiv projektila koji je završio u njegovom desnom kutu.

Naravno, Watford je u produžetke otišao s ogromnom psihološkom prednošću, koju je oplodio još jednim Deulofeuovim krasnim golom te tako izveo nevjerovatan podvig. Od 0:2 u 79. minuti polufinala FA Kupa, do 3:2 nakon produžetaka.

Deulofeu je neosporno junak epske Watfordove pobjede, ali da nije bilo “slučajnog” fudbalera ne bi bilo ni ove čudesne utakmice.

Deulofeu je neosporno junak epske Watfordove pobjede, a da bi priča s njim bila bolja, ovakve dvije vrijedne golčine zabio je kao rezerva, e da bi onda zbog povrede morao iz igre u produžecima. Tako da je sve ovo postigao za samo malo više od pola sata na terenu, na koji je ušao s klupe i tamo se onda tokom utakmice i vratio.

Prije par dana ponosno je objavio: S kocke sam se skinuo skroz, a s alkohola… tokom sedmice

Ali ne bi bilo priče o najboljem polufinalu FA Kupa ikad, jedne od najluđih utakmica u historiji Wembleyja, ni produžetka, kao ni Watfordove bajkovite pobjede, da nije bilo tipa koji je bio zidar, zatvorenik i slučajni fudbaler i koji prije par dana ponosno objavio da se skroz skinuo s kocke, a s alkohola… tokom sedmice kada igra.

Troy Deeney, tip koji ne izgleda kao fudbaler, nego kao tipični zajebani lik iz sumornog Birminghama, “utjelovljenje svega što može krenuti naopako u engleskom pubu u subotu navečer” nije mogao promašiti taj penal. Nije bilo šanse.

U situaciji kada bi se puno fudbalera ljudski slomilo pod ogromnim teretom svaljenim na njihova leđa dok ih cijeli Wembley i zemlja gledaju, Deeney je prema lopti išao tako da je njena, kao i sudbina Johna Ruddyja na golu bila poznata.

Na Deeneyju se nisu vidjeli strah ili trema, samo su nam dok smo ga gledali kako odlučno stavlja loptu, nestrpljivo trči prema njoj i nemilosrdno je zakucava u mrežu, odzvanjale njegove riječi:

“Stanje uma je ključno. Snaga volje je zastrašujuća stvar. Ako se fokusiram na nešto i ako odlučim u tome biti dobar, to ću i učiniti. Život se svodi na iskorištene i propuštene prilike.”

“Postoje puno, puno bolji igrači od mene. Samo u mojem kvartu ih je barem pet. No, stanje uma je ključno. Snaga volje je zastrašujuća stvar. Ako se fokusiram na nešto i ako odlučim u tome biti dobar, to ću i učiniti. Život se svodi na iskorištene i propuštene prilike. Ako smo vi i ja u istoj ekipi, mislite li da ću vam dopustiti da mi oduzmete priliku? Ma kakvi. Ne poznajem te, ništa ti nisam dužan. Možda je to sebično, ali funkcioniše.”

A nakon meča nije skrivao svoju emotivnu stranu: “Poznato je da sam ja veliki i snažan tip, ali preplavio me val emocija. Zadržavao sam suze, jer prije 12 godina plaćao sam 10 funti sedmično da bih mogao igrati fudbal, a sada sam u finalu FA Kupa na Wembleyju. Napravio sam ogroman, stvarno ogroman put od onoga gdje sam bio do onoga gdje sam danas. Ljudi se uvijek sjete mog staža u zatvoru, ali nije samo to. Drago mi je da je moja mama bila sa mnom ovdje da s njom podijelim ovaj uspjeh. To je bilo posebno, stvarno posebno. ”

Tako je Troy Deeney, najatipičnija zvijezda Premier League koju ne možete niti zamisliti, prokomentarisao čudesnu pobjedu svog Watforda protiv Wolverhamptona u polufinalu FA Kupa, jednoj od najluđih utakmica u historiji Wembleyja.

Novinarka oduševljena valom nježnih emocija koje je pokazao lik zadužen za iskaze potpuno suprotnih osjećaja, odlučila je iskoristiti ovu nesvakidašnju priliku i pitati Deeneyja da poruči nešto svima koji namjeravaju odustati od nogometa. Ovako joj je odgovorio:

“Želio bih otići malo dublje. Ne radi se samo o nogometu, nego o životu općenito. Ne vjerujte onome što ljudi stavljaju na Instagram. Svi moraju plaćati račune i prevladavati teškoće. Bitno je ostati iskren prema sebi i posvećen svom cilju. Ja i dalje pravim greške svakog dana, ali se istovremeno stalno trudim i biti bolja osoba. Ali ovaj trenutak mi predstavlja sve. Svi koji su mi podržavali i imali povjerenja u mene su tu i presretan sam.”

U finalu čeka Manchester City, jedna od najjačih ekipa na svijetu?

“Zvučat ću kao da nemam poštovanja, a to nikako ne bih htio. Ipak ću reći ovako: Ovo je naš trenutak, ljudi kao što sam ja i ostali koji smo u ovom klubu od vremena kada mu je prijetio bankrot. Ovo je naš trenutak i niko, pa ni Manchester City nam neće govoriti kako se sada trebamo osjećati i da u finalu nećemo ići na sve. Mi smo dobra ekipa i zaslužili smo ovo.”