Hasiću, ne guraj Velež u ralje “velikih patriota” i “velikih Bošnjaka”

Utrkivanje ko će se od “ekskluzivnih zaštitnika” Bosne i Bošnjaka oglasiti i dati podršku Šemsudinu Hasiću i Veležu svjedočimo svake sekunde. Treba li reći da se radi o “zaljubljenicima u Velež od malih nogu”, ali prije svega o “velikim patriotima” i “velikim Bošnjacima”. I zašto ne reći, ljudima čijem su “poštenju” građani BiH živi svjedoci. Godinama.

Piše: Edin Borovina

Uglavnom radi se o stranačkim kolegama iz iste partije, koje smo nerijetko mogli viđati u društvu Hasića na utakmicama Veleža dok ovaj nije udaljen iz bh. fudbala na dvije godine, a Velež dobio drakonsku kaznu od šest utakmica suspenzije stadiona Rođeni i oduzimanja tri boda.

Goražde

Kada se pogledaju ta saopštenja, o brizi za fudbal i fudbalsku igru, prosto je čovjeku nemoguće svariti da je njihova partija na vlasti i malo sjevernije od Mostara. U Goraždu. Tamo gdje premijerka Aida Obuća i ministrica sporta Nataša Danojlić “brinu” o tome kako fudbal i fudbalska organizaciju funkcionišu.

A, to je otprilike – što si uspješniji, to te treba više zgaziti. Ili – što si uspješniji, to imaš manje prava.

Po aršinima kako ih provode partijske kolege Hasićevih zaštitnika i prijatelja u BPK-a, vrhunac patriotizma i bošnjaštva je da nađeš načina da ne provedeš odluku Vrhovnog suda BiH koja kaže da je u Fudbalskom savezu BPK od 2016. pa do danas sve, praktično, nezakonito! Pa time i izbori za krovni Savez (2016. i 2020). Znaju itekako Hasićevi politički prijatelji i zaštitnici, a uvjereni smo, “načuo” je i Hasić, kako funkcionisanje sporta i fudbala u BiH vide oni koji danas daju podršku i njemu i Veležu.

No, o kriminalu i prevarama koji je nedavno rezultirao presudom Vrhovnog suda BiH i krivičnom prijavom protiv dužnosnika u Vladi BPK koji tu presudu odbijaju provesti, pripremamo opširnu priču. Da se vratimo Hasiću i Veležu.

Golgota

Fudbalski klub Velež posljednje dvije i po decenije prošao je golgotu kakvu vjerovatno nije niti jedan klub u državi. Klub svijetle tradicije, omiljen i u onoj državi, u zadnje dvije i po decenije skoro da je bio više u drugom nego u elitnom rangu takmičenja. Klero-nacionalističkim vlastima, koje drže bank u BiH i Mostaru od rata pa naovamo, jednostavno Velež je samo smetao, bio nužno zlo. Ugasiti ga nisu mogli, a pomoći mu nisu htjeli.

Odnos nogometnih struktura (čitaj saveza) na svim nivoima posebna je priča. Još brutalniji. Ako se nije imalo koga izbaciti iz lige, uvijek je Velež bio tu. U Prvoj ligi Federacije “obrnuta” priča. Ako baš niko drugi nije bio “zainteresovan” za titulu i spreman da to finansijski “potkuje”, onda bi se Velež nekako vratio u elitu. Nerijetko, nakratko.

No, Rođeni su nekako preživljavali. U eliti najčešće daleko u dnu tabele. Jer, blizu vrha nisu mogli, a kamo li do nekog trofeja. Uvijek je bilo “prečih i bitnijih”.

Hasić

U jednom trenutku pojavio se i Šemsudin Hasić. Čovjek s parama. Biznismen. Kako smo mogli često čitati, s obrazom i poštenjem. I s čvrstom rukom. No, to u bh. fudbalu skoro da ne znači ništa. Jer bh. fudbal je jedan teški, nikada kažnjeni kriminal. Kaljuža oko koje se vrti polusvijet koji nema veze sa sportom.

Osjećao je to Velež decenijama, a osjetio je to i Hasić dok se pokušavao vratiti s Veležom u Premijer ligu BiH. Svi znamo, a zna i Hasić, uz koju i kakvu policijsku akciju je okončana ta sezona, u kojoj se Velež konačno vratio. PreVARa!

Dvadeset i pet godina Velež se od rata na ovamo borio da dođe barem blizu pozicija koje vode u Evropu. Dvadeset i pet godina “bošnjačke patriote” vode državu BiH i Mostar, a još veće “bošnjačke patriote” za to vrijeme sjedile su na čelu Nogometnog saveza BiH. Velež je dvadeset i pet godina gažen. Kao opušak.

I onda je na čelo Saveza došao “neprijatelj svega i svačega” bosanskog i bošnjačkog, pa i Veleža.

Prije nego će se desiti ta promjena na čelu Saveza, Velež je jesen okončao s 12 bodova iza lidera na tabeli.

U prva tri mjeseca vladavine tog “neprijatelja svega i svačega” bosanskog i bošnjačkog, pa i Veleža, nakon 33 godine čekanja, Rođeni su izašali u Evropu! Gola činjenica. Svidjela se ona ili ne kvazi-patriotama, nadri-navijačima, kvazi-bošnjacima… Kao što je činjenica da Velež nije mogao ni blizu Evrope dok su na čelu Saveza sjedile “osvjedočene patriote” i “branitelji” bošnjačkih interesa Begić, Čolaković, Pušina…

Ugroženi

U jeku drugog dijela prošle sezone Velež je pobjeđivao sve redom. Bolju rezultatsku seriju Velež je prije toga imao vjerovatno samo onda kada je na čelu sa Ahmedom Džuburom (u čijem mandatu je započet i urađen dobar dio današnjeg stadion Rođeni) osigurao povratak u Premijer ligu BiH. Sjetiće se Mostarci te sezone, na klupi je sjedio Milomir Šešlija, a Velež čini mi se nakon 10 kola imao 30 bodova.

U toj ludoj seriji prošlog proljeća, Hasić je, da li samoinicijativno ili pogrešno savjetovan, počeo od Veleža praviti ugroženi klub. I to nije prestalo do danas.

U toj priči o ugroženosti Hasić je za govornicom na Skupštini kluba, pred sami početak ove sezone, izbacio još jednu skandaloznu rečenicu. Onu kako će eto sačekati tri kola da vidi kakvo će suđenje biti, pa onda možda i donijeti odluku o istupanju iz lige.

Nažalost, sve je kuliminiralo sramotnim scenama u finišu meča protiv Borca, a na kraju i brutalnom napadom na sudije u tunelu Lendava.

A, onda je Hasić još jednom pokazao da nema jednu stvar koju svaki predsjednik fudbalskog kluba, a pogovoto Veležovog renomea, mora imati. Da zna jasno razlučiti šta je loše i to bezrezervno nazvati lošim. Bez bilo kakvog “ali”. A pogotovo bez bilo kakvog cinizma, sarkazma ili šale.

Hasićev ciničan komentar paljevine automobila sudije Sabrije Topalovića, s kojim su bila još dvojica sudaca s te utakmice, samo je pokazao da Hasić ipak nije shvatio šta znači biti predsjednik fudbalskog kluba pogotovo tradicije i ugleda kakvu ima Velež.

Pokušaj da se tri čovjeka zapale, ne može se s pozicije predsjednika FK Velež, niti bilo kojeg kluba, javno komentarisati nikakvim cinizmom, ni sarkazom, ni šalom, već samo oštrom osudom jer sport i nasilje ne idu u istu rečenicu. I nikakvo “ali”.