Lažni chat Mourinha i Beniteza nasmijao Britaniju

Sudbine Josea Mourinha i Rafaela Beniteza poprilično su isprepletene.

Portugalac je bio trener Chelseaja pa je dobio otkaz (dva puta), Benitez je također bio zaposlenik Romana Abramoviča, ali nije dobio novi ugovor jer je dogovoren Mourinhov povratak.

Obojica su potom vodila Inter, a zatim i Real Madrid, i sada su obojica nezaposleni.

Povodom toga novinar Telegrapha Jonathan Liew odlučio se našaliti na njihov račun te je lažirao razgovor ove dvojice trenera na WhatsAppu.

Poznato je, međutim, da se Portugalac i Španac javno ne podnose još iz dana kada su bili treneri u Premier ligi. U nastavku pročitajte kako je tekla lažna razmjena mišljena dvojice trenera.

Rafa i Jose

R: Jose jesi li budan?
J: Šta želiš?
R: Ništa.
J: Onda dobro.
J: …
J: Jesi li siguran?
R: Ne mogu spavati.
J: Niti ja.

R: Obično u ovo vrijeme gledam snimke i pripremam se za trening. Razmišljam o utakmici s Deportivom u subotu. Sada držim govor koji niko od igrača neće čuti. Imam taktičke planove, ali nemam tim. Ovo je najgora stvar kada se ode iz kluba. Propali snovi, isprazno vrijeme.

J: Život bez posla je besmislen. Nakon što sam dobio otkaz u Chelseaju nisam spavao tri noći. Matilde (kći) me tjera da gledam serije. Jesi li gledao Hose of Cards.
R: S Kevinom Spaceyem?
J: Da.
R: Nisam.
J: Radi se o jako moćnom muškarcu koji se uspne do vrha, ali zbog paranoje i cinizma ne može uživati. Od svakoga stvara neprijatelje i na kraju sve izgubi. Ne znam zašto me Matilda natjerala da gledam ovo.

R: Nikada nisu shvatili što sam pokušavao napraviti u Realu. Pružio sam im najveću pobjedu u posljenjih 56 godina (Rayo Vallecano 10:2). Još uvijek smo imali priliku osvojiti trostruku krunu. Zar ne razumiju da se moramo braniti, a ne samo napadati.

R: Ne ako žele pobijediti. Ne, ako žele uspjeh.

J: Što je uspjeh. Tokom istorije Madrid je samo pobjeđivao i osvajao je sve trofeje. Misliš da će ih još jedan naslov u prvenstvu impresionirati? Svaki put kad James igra oni prodaju 100 hiljada dresova u Latinskoj Americi. Misliš da im je stalo do toga ako pobjegne svom čuvaru. Kada je Atletico osvojio naslov zaradili su 170 miliona eura. Real Madrid te je godine bio treći i zaradio je 550 miliona. Misliš li da bi se Perez mijenjao s njima? Zato te opet pitam što je to uspjeh?

R: Trener sam 30 godina. Satima gledam snimke i proučavam trendove i taktike. Radim do kasno u noć i nikada ne prestajem učiti. Zašto stvari nikada ne postaju lakše, nego teže? Kritike me nikada ne uznemiruju, ali me gubitak kontrole uznemiruje.

J: Ispričat ću ti jednu priču. Prošlog ljeta Diego (Costa) i ja otišli smo do specijalista za koljeno u Londonu. Bio je gladan pa smo otišli na kobasice i grah u jedan poznati restoran. To je bila velika pogreška jer je od toga dana stalno želio ići tamo jesti. Rekao sam mu da je je sportista i da ne bi smjeo to jesti, a on mi je odgovorio da može jesti šta god hoće. Šta sam mogao napraviti?

R: Vidiš. Treneri su nemoćni. U Madridu uvijek su bili nekakvi sastanci i stalno nekakve glasine. Poslije svakog poraza i pogreške uvijek je kriv trener. Nikada igrači i nikada predsjednik.

J: Ovo je izuzetno važan trenutak u nogometu. Ti i ja – ne volim te, ali te poštujem – smo najbolji treneri na svijetu. Ali, nema sigurnosti. Nema poštovanja i zaštite od poniženja.

R: Čemu onda mi služimo ? Jesmo li nogometni treneri, menadžeri ili cirkusanti. Jesmo li ljudi s idejama ili likovi iz sapunica?
J: Sinoć sam gledao Igru prijestolja. Uvijek neko umire i neko je izdan. Vidim puno sličnosti s našom profesijom.

R: Ovo nije isti sport kao kad sam započeo karijeru. Nekada nisam niti siguran je li ovo sport. Šta ti misliš?
J: Ne znam i to je također jedan od razloga zbog kojeg ne mogu zaspati.