Ulazi u subotu navečer navijač Želje u kafić u sarajevskom naselju Mojmilo, a unutra većinom dobro raspoloženi navijači Sarajeva, očito njegovi prijatelji i poznanici iz kvarta.
I, onako s vrata “mrtav ozbiljan” pita: Šta je pitari, kakav je osjećaj, aaa?
[pull_quote_right]Nije bilo lako u proteklih sedam godina biti navijač Sarajeva, a još teže je čini se bilo biti čelnik, trener, igrač Sarajeva[/pull_quote_right]
Niko ne odgovora. Samo osmjesi, “od uha do uha”!
Nakon osam godina čekanja, titula nogometnog prvaka BiH stigla je na Koševo, na stadion Asim Ferhatović Hase. U međuvremenu, pehar namijenjen nogometnom prvaku BiH svraćao je u Modriču, Banju Luku, dva puta u Mostara i tri puta u komšiluk, na Grbavicu.
Nije bilo lako u proteklih sedam godina biti navijač Sarajeva, a još teže je čini se bilo biti čelnik, trener, igrač Sarajeva. Sve do protekle subote…
U subotu se sve promijenilo, kada je Sloboda stigla na Koševo, a Željo otišao u Zenicu.
U videu koji je pred vama pogledajte kako je protekle subote bilo biti navijač, čelnik, trener, igrač FK Sarajevo.
Pred vama je posljednji čin operacije “povratak titule na Koševo”…
