Premijer liga Bosne i Hercegovine u posljednjih nekoliko godina doživljava veliku transformaciju – sve je više stranih igrača u domaćim klubovima, a tome je značajno doprinijelo i pravilo po kojem fudbaleri iz zemalja Evropske unije više ne zauzimaju status stranaca.
Ova odluka otvorila je vrata mnogim igračima iz inostranstva, posebno iz Španije, Italije i balkanskih zemalja, koji u Premijer ligi vide priliku za razvoj i afirmaciju.
O veličini tog trenda svjedoči i činjenica da je ugledni španski AS posvetio veliku reportažu upravo bosanskohercegovačkom fudbalu, fokusirajući se na zanimljivu priču iz Prijedora. Rudar Prijedor, povratnik u Premijer ligu, postao je dom čak sedmorici španskih fudbalera, što je presedan u historiji domaćeg prvenstva.
“Španski Rudar” – most između Kastilje i Prijedora
„Između Valladolida i Prijedora nema prave linije, ali fudbal je stvorio most koji spaja Španiju i Bosnu“, započinje tekst u listu AS.
Ključni čovjek tog spoja je Roberto Corral, 28-godišnji fudbaler iz Valladolida, koji je u Prijedor stigao kao igrač, ali zbog teške povrede križnog ligamenta postao – improvizirani sportski direktor.
„Bio sam prvi koji je došao i posljednji koji će zaigrati. Iako ne igram već devet mjeseci, pomogao sam treneru da dovede sve Špance“, kazao je Corral za AS, ističući da ga je u BiH doveo bivši igrač Real Madrida Perica Ognjenović, danas trener Rudara.
Njihova saradnja započela je u Ukrajini, a nastavila se u Bosni, gdje je Corral iskoristio svoje kontakte i za kratko vrijeme doveo čak sedam sunarodnjaka: Abela Pascuala, Fernána Ferreiroáa, Andrésa Mohedana, Álvara Roncala, Jorgea Bolívara, Jordána Gutiérreza i Senéna Cortegosa – bivšeg fizioterapeuta španske reprezentacije i olimpijskog tima iz Barcelone 1992. godine.
Španska filozofija u bosanskoj ligi
Upravo ovi fudbaleri postali su ključni dio novog identiteta Rudara. Od pet prvih golova kluba ove sezone, četiri su postigli Španci, a njihov utjecaj vidi se i u stilu igre. „Trener želi nametnuti španski način – posjed, kombinatoriku i taktičku disciplinu. U Bosni se više radi na fizičkoj pripremi, ali taktički španska škola nema konkurenciju“, objašnjava Corral.
Jedan od najboljih među njima je Andrés Mohedano, bivši igrač Mirandésa i trenutni najbolji strijelac tima. On ističe da ga je iznenadio kvalitet Premijer lige BiH:
„Nisam očekivao ovakav nivo. Liga je jača od španske Primera RFEF, a atmosfera je fantastična – 15 do 20 hiljada ljudi na stadionima. Ljudi ovdje žive fudbal.“
Novi talas internacionalizacije
Primjer Rudara samo je dio šireg trenda. U sezoni 2024/25 gotovo svi klubovi Premijer lige BiH imaju nekoliko igrača sa stranim pasošima – od HŠK Zrinjskog, koji u kontinuitetu nastupa u Evropi, do Borca, Sarajeva i Veleža, čiji timovi sve više liče na evropske mozaike.
Za razliku od ranijih godina, kada su stranci u BiH dolazili uglavnom iz susjednih zemalja ili Afrike, danas su to igrači sa iskustvom iz evropskih liga. Novi propisi, bolja infrastruktura i sve veća vidljivost Premijer lige kroz UEFA takmičenja doprinijeli su da BiH postane privlačna destinacija za mnoge fudbalere u potrazi za afirmacijom i stabilnošću.
Bosna na fudbalskoj mapi Evrope
„Ovdje se ne zarađuju astronomske svote, ali postoje klubovi gdje se ozbiljno ulaže. U Sarajevu ima igrača koji primaju i do 600.000 eura godišnje. Liga ima novca, dobre stadione i vjerne navijače. To je idealan prostor za razvoj“, zaključio je Corral u razgovoru za AS.
Dok Španci u Prijedoru grade svoj „mali Valladolid“, priča o njima postaje simbol šire transformacije bosanskog fudbala – od zatvorenog sistema do otvorenog, dinamičnog tržišta koje sve više privlači pažnju inostranih medija i igrača.
