Uoči sutrašnjeg polufinala Svjetskog prvenstva, u kojem se u Arlingtonu u Teksasu sastaju Španija i Francuska, svaki detalj mogao bi biti presudan.
U ovoj fazi takmičenja važni su i vidljivi i nevidljivi faktori. Iako se najviše govori o povredama i suspenzijama, postoje i drugi elementi koji značajno utiču na ishod, poput umora i uslova u kojima su reprezentacije boravile. Upravo je u tom segmentu Španija u znatno nepovoljnijem položaju od Francuske, piše Marca u tekstu pod naslovom “Španija gubi od Francuske”.
Španija u polufinale ulazi s jednim danom odmora manje od Francuske. Francuzi su svoje četvrtfinale odigrali u četvrtak, dok su Španci igrali u petak. Međutim, umor nije posljedica samo toga, već svega što se događalo otkako je reprezentacija 5. juna stigla u Chattanoogu. Od tada je tim Luisa de la Fuentea prešao neuporedivo više kilometara i imao mnogo više putovanja od ekipe Didiera Deschampsa.
Tek što su raspakovali kofere nakon leta iz Santiaga de Compostele do Chattanooge, dugog oko 6.500 kilometara, španski reprezentativci ponovo su se ukrcali u avion za Pueblu kako bi odigrali prijateljsku utakmicu protiv Perua. To je značilo više od 2.000 kilometara u jednom smjeru i isto toliko u povratku, odnosno gotovo 22 sata leta kao uvod u najrasprostranjenije Svjetsko prvenstvo u historiji.
Stalna putovanja
Reprezentacija je za bazni kamp odabrala Chattanoogu, gdje je provela 25 dana. Iako su selektor De la Fuente i predsjednik Saveza priznali da bi rado ostali do kraja, to nije bilo moguće. Osvajanjem prvog mjesta u grupi trasiran im je put do finala preko Los Angelesa, Dallasa i New Yorka, što je značilo napuštanje baze i prelazak na stalna putovanja.
U grupnoj fazi Španija je dva puta autobusom putovala u Atlantu, a jednom avionom u Guadalajaru. Za prve dvije utakmice autobusom su prešli oko 800 kilometara, dok je let za Guadalajaru bio dug gotovo 2.500 kilometara, uz promjenu države i vremenske zone. Šest sati leta u oba smjera dodatno je otežalo odmor i održavanje uobičajene rutine.
Povratkom iz Guadalajare u Chattanoogu počeo je najhaotičniji dio prvenstva. Radilo se o velikom logističkom izazovu koji je uključivao napuštanje stalne baze i planiranje dugih putovanja uz promjene rasporeda svaka dva dana. Rute su obuhvatale letove Chattanooga–Los Angeles, Los Angeles–Dallas, Dallas–Los Angeles i Los Angeles–Dallas, što ukupno iznosi 13 sati leta i oko 9.000 pređenih kilometara.
Logistički izazovi
Ukupno je Španija u dosadašnjih 35 dana provela gotovo 20 sati u avionu, ne računajući putovanje u Pueblu, te osam sati u autobusu na relacijama prema Atlanti. Tokom turnira čak šest puta mijenjala je vremensku zonu i u polufinale ulazi s jednim danom odmora manje od protivnika. To nisu izgovori, već činjenice.
Ako Španija na nečemu zavidi Francuskoj na ovom Svjetskom prvenstvu, onda je to mogućnost da zadrži bazni kamp sve do polufinala. Francuzi su se nakon svake utakmice vraćali u svoj “dom” u Bostonu.
Tamo su čak odigrali i dvije utakmice – protiv Norveške u grupnoj fazi i protiv Maroka u četvrtfinalu. Osim toga, dva puta su putovali u New Jersey i isto toliko puta u Philadelphiju. Tek ovog ponedjeljka stigli su u Dallas, što je njihovo prvo veliko putovanje na turniru.
Francuska prednost
Ukupno su proveli nešto više od 10 sati u zraku, bez ijedne promjene vremenske zone sve do dolaska u Dallas, gdje je sat vremena manje nego u njihovom baznom kampu u Bostonu.
Takav raspored znatno je olakšao francusku logistiku, ali ih je primorao da igraju na otvorenim stadionima, gdje su temperature bile izuzetno visoke. S druge strane, to predstavlja određenu prednost za Španiju, koja je sve utakmice, osim one protiv Urugvaja u Guadalajari, igrala na klimatiziranim stadionima.
