Svijet se klanja čovjeku koji je umjesto novca izabrao sebe

On je mali niškoristi, stvarno nemam pojma zašto je oko njega takva zbrka, kazao je bivši igrač i trener, a u to doba TV-komentator, uz daljnje iživljavanje. – Nego, gdje je taj sendvič, umirem od gladi ovdje…

Ron Atkinson, koji je ovu blasfemiju izgovorio za vrijeme SP-a 2002., ubrzo je dobio “društvo”.

– Ima talent, ali… – dodao je Graeme Souness. – U pravu si – poentirao je Glenn Hoddle. – Da jest, neko bi ga kupio, neko bi ga sigurno kupio… – Tačno tako – zaključio je Terry Venables. – On je bespotrebni luksuz.

Ni oni, nažalost, nisu jedini. Mnogi su ga kroz cijelu karijeru voljeli omalovažavati. I tek danas, zapravo, kada je najveći strijelac u tridesetima, kada je 140 od svojih 250 ligaških pogodaka zabio u – tridesetima, što je malo više od Shearerovih 84 ili Baggiovih 80, počinje dobivati omaž cijeloga svijeta.

Francesco Totti danas slavi svoj 40. rođendan. I premda ga se godinama trude srušiti, on se imperatorski ne da.

On je i danas s dva pogotka i dvije asistencije u četiri Romina nastupa, njen najbolji igrač. Ali, Francesco Totti, u biti, nije ogled svojih brojeva koji bi ga dično prikazali. On je ogled svojih djela kojima je postao živuća legenda.

Mogao je, kako ne, još u formativnoj dobi birati hoće li u Milan, Juve ili Lazio. Ali, tada je umjesto njega odlučila porodica – otac Lorenzo i majka Fiorella.

Njihov sin bio je sedma generacija Rimljana, punokrvni Giallorossi. Oni su odlučili da mali ostane u Rimu. Iz kojega nikad nije, niti neće otići!

Čudno je to kako je momak s takvim monstruoznim talentom ostao na samo 59 nastupa za Italiju, ali u jednu ruku je i razumljvo jer se gotovo sam borio protiv hegemonije italijanskog sjevera, Torina i Milana, koji su krojili nogometnu sliku Italije.

On je bio simbol otpora, ali i mali prgavac koji nikada nije ništa prešutio. Išao je protiv sebe, stalno i do kraja, ali išao je za svojim snom, zapravo jedinim idealom života.

U modernom nogometu vjerovatno nikada više nećemo doživjeti nogometaša kakav je bio Il Principe, zlatni dečko koji je kasnije izrastao u Il Rea cijelog Rima.

Protiv svih prognoza

Sukob i talent, beskrajni talent. I igra, golovi, autoritet, znanje. Ali, prije svega ta zasljepljujuća ljubav prema Romi. Ta pasija njegov je pokretač.

I lani, kada su ga gotovo svi, priznajemo i mi, otpisali, poručivši mu da je od svoje jedine ljubavi napravio vlastiti poligon bespotrebnog dokazivanja, Totti je prvo svima poručio što misli, a onda se nakon dugog natezanja i dobivanja novog, jednogodišnjeg ugovora ove sezone vratio u svom punom sjaju.

Kiša koja lije Olimpico, a on, nepoderiva legenda, sa 39 na leđima niže krugove zagrijavanja jedna je od onih mitskih koje će ga obilježiti.

Francesco Totti nikad nije bio foler, sam će priznati da je u životu pročitao samo jednu knjigu, ali svi koji ga znaju, uvijek će ustvrditi.

– Njegov DNK je Rim, njegov DNK je Roma. Ako mu to uzmete, dobit ćete ljušturu od čovjeka – kazat će jedan od onih koji su ga stvorili, veliki Carlo Mazzone.

I zato nikada nije otišao. Niti neće. Dok ga ismijavaju tipovi poput Atkinsona i društva, Messi, Gerrard, Modrić i društvo fotke s njim objavljuju oduševljenjem zaljubljenih šiparica.

Ne zbog godina, godine samo potvrđuju vrijednost. I karizmu. I povijest koju je ispisao. Dugih 25 godina karijere, 605 nastupa, 250 golova. A još nije ni približno gotovo…

On je rimski bog, gladijator čiji murali vise s bezbrojnih zgrada Vječnoga grada.

Slike koje svjedoče nečemu što nestaje.

Ne u smislu trofeja, već onoga što on predstavlja ovome gradu. Da, čak i “lazialima”, barem kada se zatvore u nutrinu svoje duše. On je neko koga se treba sačuvati do kraja, koliko god ide.

Jer, ono što je Totti učinio za svoga života, svoj eho imat će u vječnosti…