Heroj: Igra stoni tenis bez ruku, a servira nogama (VIDEO)

Potresna životna priča ovog majstora ping-ponga, mogla bi i najvećim piscima poslužiti kao povod da napišu bestselere. Još dok je imao 10 godina, Ibrahim Hamato je u teškoj saobraćajnoj nesreći izgubio obje ruke. To ga, međutim, nije sputalo da nastavi da se bori kroz život i ispunjava lične ambicije.

Još kao klinac maštao je da jednog dana postane vrhunski sportista, o kome će svijet pričati. Ali ne bilo kom, želeći da prekine kinesku vladavinu, riješio je da se oproba, što je nevjerovatnije, u sportu koji zahtijeva isključivo aktivno igranje rukama!

Iako je zbog životnog peha, mogao samo da sanja o tome, jedan detalj natjerao ga je da probije nemoguću granicu i krene tim putem. Kako se na to odlučio, otkrio je nekoliko godina kasnije novinarima:

– Bio sam sudija dok su moji prijatelji igrali stoni tenis. U nekom trenutku jedan od njih je osporio neku moju odluku, a ja sam tad odlučio da počnem da se bavim ovim sportom. Kada nisam našao nikoga da mi pomogne u treningu, počeo sam da treniram sam. Bacao sam nogama lopticu na zid, a onda reketom u ustima pokušavao da je udarim. Dugo vremena sam tako trenirao, stvarno je bilo naporno. Imao sam jake bolove u vratu i ramenima, ali nisam odustao – istakao je Hamato.

https://youtu.be/RuaCtuqkbrQ

Da san može da postane java, uvjerio se Ibrahim 1991. kada je počeo sa žetvom medalja. Te godine igran je afrički turnir za invalide, u kome se okitio zlatnim odličjem. Kasnije su uslijedile i srebrne medalje, a zatim i poziv za gostovanje na CNN-u.

Tokom učešća na poznatoj TV, prilikom pitanja otkud tolika strast prema stonom tenisu, odgovorio je kao iz topa:

– U mom selu u vrijeme kada sam ja bio dijete mogli ste da igrate samo fudbal i stoni tenis, a ja sam igrao oba. Pošto je poslije moje nesreće bilo logično da ostanem da igram fudbal, ja sam se odlučio za stoni tenis, jer mi je bio veći izazov – odgovorio je Hamato i ostavio prisutne bez teksta, kao i gledaoce kraj malog ekrana.

Nastavio je da se takmiči i bilježi sjajne rezultate. Najveće dostignuće za Ibrahima Hamata bilo je učešće na Paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2014. godine.

Iako je poražen na kvalifikacionom turniru od Tomasa Raua iz Njemačke sa ubjedljivih 3:0, Egipćanin nije krio zadovoljstvo zbog odlaska u Brazil. Publika je imala priliku da se uvjeri u vanserijski talenat tada čovjeka u petoj deciniji, da iako nema gornje udove igra važan meč na najvećoj sportskoj smotri.

Mediji širom planete vodili su borbu ko će brže da prenese priču iz snova o fenomenu, koji je uprkos žitvotnoj tragediji, nastavio da se bori za svoj san stigavši do Paraolimpijskih igara.

Kao i uvijek skroman, Hamato je u svom stilu tada naglasio:

– U životu imam dvije bitne stvari. Prva je moja žena, koju beskrajno volim, a druga je stoni tenis. U ovoj igri trudim se da ostvarim najveći lični uspjeh, kao i da uživam u svakom poenu. Moja poruka svima je da ništa nije nemoguće i da naporno rade da bi ostvarili svoje ciljeve u onome u čemu smatraju da su dobri. Hendikep nije kad nemaš noge ili ruke, hendikep je kad ne radiš sve ono što možeš i želiš.