Lucia Kimani: Navikla sam da me zovu Garava

Lucia Kimani Marčetić iz Afrike u Bosnu i Hercegovinu zbog ljubavi doselila je 2005. godine.

Sa Sinišom Marčetićem iz Prijedora dobila je kćerku koja sada ima pet godina. Lucia kaže da nema puno razlike između ljudi sa Balkana i Afrike, većinom je to kaže slično. Ipak bilo je teško da njena porodica prihvati njenu ideju o preseljenju u BiH.

-Moji mama i tata su bili malo nesigurni. Čim je jedna zemlja bila u ratu ne znam zašto ljudi imaju ideju da se uvijek ratuje, kao nije stao rat, uvijek se ratuje. Onda su moji pitali a zašto ideš tamo, zašto baš tamo? Tamo se uvijek ratuje, nije sigurno. Prvo je bilo, ‘ajde ti tamo vidi, ako se ratuje, ti se vrati. Porodica je za mene malo bila zabrinuta, samo zbog rata, prica Kimani Marčetić za portal dnevnick.com.

Kada je prvi put došla u Bosnu i Hercegovinu suočila se sa prvim problemom – kako se sporazumjeti sa svekrvom, koju je kaže odmah iz ljubavi prozvala majkom.

-Ja sam pričala dobro engleski,  ali ona nije pa je išla na kurs, ali nije dobro razumjela engleski, tako da sam se puno trudila da razumijemo jedna drugu. Većinom smo bili zajedno ona i ja, Siniša ide na put i onda ostanemo nas dvije, priča Kimani Marčetić.

Za stanovnike BiH ima samo riječi hvale, prema njoj su kaže ljubazni i susretljivi.

-Nema razlike u boji, tako gledaju me da sam crna i ovdje se vidi da ovu nekoga Garava… Mislim da je to stvarno loše kada te neko zove
Garava, a sada u zadnje vrijeme sam prihvatila zato što je moj ljubazni djeda govorio gdje je moja Garava, tako da sam se navikla na to
dodaje Kimani Marčetić.

Lucia kaže da je važno da roditelji uče svoju djecu da su svi ljudi, samo da mogu biti dobri i loši, bez obzira koje boje je nekome koža.