Posljednjeg dana marta, u Zenici, 21-godišnji krilni napadač iz Appletona u američkoj saveznoj državi Wisconsin prišao je da izvede najvažniji penal u svom životu. Esmir Bajraktarević djetinjstvo je proveo u Sjedinjenim Američkim Državama, fudbal je učio u američkoj akademiji i nosio dres omladinskih reprezentacija SAD-a. Ali te večeri na sebi je imao crveno-žuti dres Bosne i Hercegovine, a udarac koji je izveo odveo je zemlju njegovih roditelja na Svjetsko prvenstvo, dok je četverostrukog svjetskog prvaka Italiju ostavio bez plasmana. Pogodio je. Tri mjeseca kasnije, reprezentacija koju je izabrao mogla bi biti posljednja prepreka između Sjedinjenih Američkih Država i plasmana u osminu finala na domaćem Mundijalu, piše američki novinar Futbol Chronicles.
Sjedinjene Američke Države osvojile su prvo mjesto u grupi D i izborile duel nokaut-faze na stadionu Levi's u Santa Clari 1. jula. Projekcije žrijeba daju Bosni i Hercegovini više od 99 posto šanse da bude njihov protivnik, nakon što je pobjedom od 3:1 nad Katarom osigurala treće mjesto u grupi B. Na papiru, to izgleda kao povoljan žrijeb za domaćina. Ali kada se zagrebe ispod površine, priča postaje mnogo složenija – i dovoljna da zabrine svakog američkog navijača.
Onaj koji je izabrao drugu stranu
Bajraktarevićev put vodi kroz samo srce američkog fudbala. Rođen je 2005. godine u Appletonu kao sin roditelja koji su pobjegli od rata u Bosni i Hercegovini, započetog 1992. godine, te su 2001. stigli u Sjedinjene Američke Države u okviru programa za prihvat izbjeglica. Prošao je omladinsku školu New England Revolutiona, potpisao profesionalni ugovor i od 2021. do 2023. razvijao se u klupskom sistemu. Od 2022. do 2024. nastupao je za omladinske selekcije SAD-a, koje predstavljaju put prema seniorskoj reprezentaciji.
Zatim je, u ljeto 2024. godine, donio konačnu odluku. FIFA je odobrila njegov prelazak u reprezentaciju Bosne i Hercegovine, pa je igrač kojeg je razvijao američki sistem postao protivnik kojeg bi SAD sada mogao morati pobijediti. Nikada nije skrivao kako se osjeća zbog te odluke.
“Za mene je odluka bila veoma laka. To je bilo nešto što sam znao da želim još od djetinjstva. Sam proces je trajao neko vrijeme. Veoma sam sretan što sam donio tu odluku. Ne postoji osjećaj kao kada predstavljaš svoju zemlju”, rekao je 2024. godine.
Njegova zemlja, kako je sam rekao, jeste ona koju su njegovi roditelji nosili u srcu dok su preko okeana odlazili nakon što su izgubili gotovo sve. To što joj je uzvratio pogotkom iz penala kojim je eliminisana Italija i izboren plasman na Svjetsko prvenstvo priča je kojoj ne treba dodatno uljepšavanje. Za SAD to je podsjetnik da se globalna baza talenata, koju godinama razvijaju, može kretati u oba smjera i da igrač odrastao u Wisconsinu može završiti u dresu protivničke reprezentacije na najvećoj utakmici ljeta.
Reprezentacija koju ne treba potcijeniti
Američki navijači lako bi mogli pomisliti da je treće mjesto Bosne i Hercegovine u grupi znak da ih čeka lagan posao. To bi bila greška. Bosna i Hercegovina nije slučajno stigla na Svjetsko prvenstvo. Do plasmana je došla težim putem, kroz baraž u kojem je eliminisala dva evropska fudbalska velikana. U polufinalu je izbacila Vels, a u finalu je u Zenici igrala protiv Italije. Nakon 1:1 poslije produžetaka, uz činjenicu da su Italijani ostali s igračem manje, BiH je slavila sa 4:1 nakon izvođenja penala. Italija, četverostruki svjetski prvak, treći uzastopni put ostala je bez Mundijala. Bosna i Hercegovina zauzela je njeno mjesto.
Grupna faza u Sjevernoj Americi dodatno je potvrdila kvalitet ove reprezentacije. Turnir je otvorila remijem 1:1 protiv jednog od domaćina, Kanade, pred neprijateljski raspoloženom publikom. Potom je tijesno izgubila od Švicarske, ali se oporavila i savladala Katar rezultatom 3:1 kada je to bilo najpotrebnije, što je odlika ekipe koja zna igrati turnirski fudbal. Selektor Sergej Barbarez izgradio je tim koji se disciplinovano brani, ostaje kompaktan i oslanja se na iskustvo kako bi iskoristio svoje prilike. Ovo nije reprezentacija koja sama sebe pobjeđuje.
Četrdesetogodišnjak oko kojeg se sve vrti
Tu je i Edin Džeko. Kapiten je u martu napunio 40 godina i i dalje je centralna figura svega što Bosna i Hercegovina radi u napadu. Najbolji je strijelac u historiji reprezentacije sa više od 70 golova, a nastupio je i na jedinom prethodnom Svjetskom prvenstvu BiH u Brazilu 2014. godine. U baražu protiv Italije njegov udarac glavom odbijen je s gol-linije, ali je lopta završila u mreži za izjednačenje koje je Bosnu i Hercegovinu održalo u životu. Dvanaest godina nakon svog prvog Mundijala, predvodi reprezentaciju na, gotovo sigurno, svom posljednjem Svjetskom prvenstvu.
Za selektora SAD-a Mauricija Pochettina Džeko predstavlja poseban izazov. Više ne pokriva teren kao nekada, ali njegova igra leđima okrenut golu, osjećaj za prostor u šesnaestercu i sposobnost da uključi saigrače i dalje su vrhunski. Američki štoperi, predvođeni Chrisom Richardsom, morat će ga zaustaviti bez nepotrebnih prekršaja i slobodnih udaraca, jer upravo iz takvih situacija Džeko najčešće prijeti. Četrdesetogodišnji napadač koji je dvije decenije postizao golove protiv najboljih evropskih odbrana nije protivnik kojeg iko želi.
Šta ovaj duel znači za domaćina
Sjedinjene Američke Države ušle su na ovo Svjetsko prvenstvo s jasnim ciljem – iskoristiti domaći teren, poznate stadione i rastuću popularnost fudbala kako bi ostvarile najbolji rezultat u historiji muške reprezentacije. Osvajanje prvog mjesta u grupi bio je prvi korak. Christian Pulisic zbog povrede lista propustio je dio grupne faze, ali se očekuje njegov povratak za nokaut-utakmice, čime domaćin dobija svog najopasnijeg igrača u pravom trenutku.
Međutim, nokaut-faza je mjesto gdje se snovi domaćina ili ostvaruju ili završavaju. Jedan gol, jedna greška ili jedan prekid koji će iskoristiti četrdesetogodišnji kapiten mogu u 90 minuta srušiti plan koji se godinama gradio. Bosna i Hercegovina je tokom cijelog ovog ciklusa pokazala da se upravo u takvim utakmicama najbolje snalazi – kada je svi otpisuju i kada nema šta izgubiti.
Postoji i posebna simbolika ovog susreta. Sjedinjene Američke Države godinama razvijaju sistem kako bi zadržale svoje najbolje mlade igrače, a jedan od njih, mladić iz Appletona, mogao bi stajati na centru terena u dresu Bosne i Hercegovine kada sudija označi početak utakmice. Ako Bajraktarević zaigra na stadionu Levi's, igrat će protiv zemlje u kojoj je odrastao, na njenom tlu, za zemlju koju njegovi roditelji nikada nisu prestali zvati domovinom.
Test koji domaćin ne smije olako shvatiti
Uprkos pričama o povoljnom žrijebu, realnija procjena govori da je riječ o vrlo neugodnom protivniku. Bosna i Hercegovina iza sebe ima težak put, dobro je vođena, predvodi je legenda u završnici svoje reprezentativne karijere i nosi priču koja nadilazi samu taktiku. Sjedinjene Američke Države imaju više individualnog kvaliteta, veću podršku s tribina i ulogu favorita. Ali i Italija je tako razmišljala u Zenici – sve dok mladić iz Wisconsina nije prišao bijeloj tački i završio njenu priču prije nego što je Svjetsko prvenstvo uopće počelo.
Izazovi reprezentacija s igračima dvojnog državljanstva
Slučaj Bajraktarevića nije usamljen i upravo zato posebno boli američke navijače. Moderni fudbal obilježen je igračima koji imaju više od jedne domovine kada je riječ o reprezentativnom nastupu, a Sjedinjene Američke Države bile su i dobitnik i gubitnik takvih odluka. Uspjele su privoljeti igrače poput Folarina Baloguna, rođenog u Brooklynu, a odgojenog u Londonu, da nastupa za SAD. Istovremeno su gledale kako neki igrači biraju zemlje svojih roditelja ili djedova i baka, vođeni porijeklom, identitetom i porodičnim naslijeđem.
Američki fudbalski savez ne može dobiti svaku takvu bitku i toga su svjesni i njegovi čelnici. Bajraktarevićev slučaj pokazuje koliko su granice tanke. Igrač može godinama biti dio američkog sistema, nositi dres omladinskih selekcija i ipak osjećati da njegova prava pripadnost leži negdje drugo. U tome nema negativca. Bajraktarević je izabrao zemlju koja je njegovim roditeljima dala razlog da sačuvaju svoj identitet i teško je osporiti odluku 21-godišnjaka koji je poželio odati počast toj priči na najvećoj svjetskoj sceni.
Ironija za Sjedinjene Američke Države leži upravo u trenutku. Od svih igrača koji su posljednjih godina odabrali druge reprezentacije, malo ko je mogao pretpostaviti da će jedan od njih postati ključna figura upravo u baražu koji je odredio američki put u nokaut-fazi. Bajraktarević nije samo otišao. Pomogao je izgraditi prepreku koja sada stoji pred domaćinom.
Kako SAD može pobijediti Bosnu i Hercegovinu
Taktički gledano, put do pobjede za Sjedinjene Američke Države prilično je jasan, iako njegova realizacija neće biti jednostavna. Ekipa Mauricija Pochettina vjerovatno će imati posjed lopte veći dio utakmice, a ključ će biti strpljenje protiv protivnika koji želi igrati povučeno i prijetiti iz kontranapada. Amerikanci ne smiju srljati od početka, poklanjati Bosni i Hercegovini prekide i tranzicije niti dozvoliti da ih frustracija savlada ako gol ne postignu rano. Pulisic, odmoran i motivisan, mogao bi biti igrač koji će otključati gustu odbranu, dok Balogun svojim kretanjem predstavlja drugačiju prijetnju od onih s kojima se Bosna i Hercegovina susretala u grupi.
Jednako važna bit će i disciplina u odbrani. Ako uspiju neutralisati Džeku, odbraniti šesnaesterac nakon centaršuteva i izbjeći individualne greške koje često odlučuju ovakve utakmice, kvalitet bi na kraju trebao prevagnuti na njihovu stranu. Ali ako izgube koncentraciju samo desetak minuta, reprezentacija koja je izbacila Italiju nakon penala bez problema će utakmicu odvesti u produžetke ili novo izvođenje jedanaesteraca, gdje kvalitet i reputacija više ne znače mnogo. SAD će biti favorit. Ostaje pitanje da li je spreman za borbu kakvu će Bosna i Hercegovina sigurno ponuditi u Santa Clari.
