Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Pismo Parlamentu BiH

Advokat iz Zagreba tvrdi da je ukradena ikona putovala od nacista preko NDH do BiH

Ozren Tatarac iz Zagreba, koji se bavi pitanjima povrata ukradenih umjetnina, tvrdi da zna putanju ukrajinske ikone zbog koje je Dodik dospio u u središte neviđenog diplomatskog skandala

Piše: A. DUČIĆ

Advokat Ozren Tatarac iz Zagreba, koji se već šest godina bavi pitanjima povrata umjetnina koje su njemački nacisti opljačkali širom Evrope, a koje se nalaze na prostorima bivše Jugoslavije, uputio je Parlamentu BiH informaciju o svojim saznanjima vezanim za ukrajinsku ikonu. Upravo one zbog koje je predajedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik dospio u središte neviđenog diplomatskog skandala.

Koristeći se svojim saznanjima i prikupljenim informacijama, Tatarac je izvukao zanimljiv zaključak u vezi s putanjom navedene ikone koja predstavlja predmet ukrajinske kulturne baštine a koju je Dodik poklonio ministru vanjskih poslova Rusije Sergeju Lavrovu tokom njegove posjete Bosni i Hercegovini 14. decembra prošle godine.

Ista ikona prepoznata je kao predmet ukrajinske kulturne baštine koji se na ilegalan način našao u Bosni i Hercegovini, što je izazvalo opravdani protest ukrajinske ambasade. Rusija je isti predmet ukrajinske kulturne baštine, kada je saznala da je ukraden, vratila Bosni i Hercegovini, kako bi se preko međunarodne saradnje, odnosno putem INTERPOLA utvrdilo porijeklo predmeta i način na koji je on završio u BiH.

– Premda je većina tih umjetnina po porijeklu od Židova koje su njemački nacisti uz pomoć svojih saveznika i kolaboranata masovno ubijali u Holokaustu, mnogo stotina umjetnina na prostorima bivše Jugoslavije je po porijeklu iz bivšeg Sovjetskog saveza. Iz izvještaja medija je vidljivo da ikona ima voštani pečat Sovjetskog saveza, odnosno voštani pečat tadašnjih lokalnih sovjetskih organa vlasti iz ukrajinskog grada sa većinskim ruskim stanovništvom čiji grad se na ukrajinskom jeziku zove Luhansk, a na jeziku njegovog većinskog ruskog stanovništva Lugansk – tvrdi Tatarac.

S obzirom da se šestu godinu bavi pitanjem umjetnina pokradenih od njemačkih nacista širom Evrope za vrijeme Drugog svjetskog rata, odnosno njihovom pronalaženju i repatrijacije Tatarac je donio zaključke i u vezi s “Dodikovom ikonom”.

– Postoji osnovana sumnja da je predmet ukraden za vrijeme trajanja Sovjetskog saveza, a ne poslije njegovog raspada, budući da bi predmet nakon raspada Sovjetskog saveza imao ili pečat nadležnih organa Republike Ukrajine ili tamošnje Pravoslavne crkve. Također, osnovana je sumnja da je predmet ukraden za vrijeme Drugog svjetskog rata, budući da predmet ukrajinske kulturne baštine, za vrijeme dok je Ukrajina bila u sastavu Sovjetskog saveza, ni na koji drugi način nije mogao biti izmješten iz Ukrajine, osim putem masovne i notorne nacističke pljačke umjetnina za vrijeme nacističke okupacije tadašnje sovjetske Ukrajine. Voštani pečat na ikoni dodatno upućuje da je riječ o predmetu ukradenom od nacista za vrijeme nacističke okupacije tadašnje sovjetske Ukrajine, budući da su se nakon Drugog svjetskog rata u Sovjetskom savezu upotrebljavali moderniji načini označavanja zapečaćenih predmeta, odnosno budući da postojanje sovjetskog pečata od voska ukazuje da je pečat postavljen u ranijim fazama postojanja Sovjetskog saveza, tj. prije Drugog svjetskog rata – ističe ovaj zagrebački advokat u dopisu Klubu Naša stranka-Nezavisni blok u Predstavničkom domu PSBiH.

On dalje zaključuje da postoji osnovana sumnja da je navedena ikona ukradena upravo za vrijeme Drugog svjetskog rata od njemačkih nacista, te da se ista, zajedno sa oko deset hiljada drugih umjetnina pokradenih od njemačkih nacista širom Evrope, ilegalno našla na prostoru bivše Jugoslavije.

Navodi da ima vrlo opširna saznanja o ukupnoj kulturnoj baštini naroda i zemalja bivšeg Sovjetskog saveza, naročito Bjelorusije i Ukrajine, ali isto tako i Ruske Federacije, čija kulturna baština je bila opljačkana za vrijeme drugog svjetskog rata, te je zajedno sa umjetninama pokradenim od evropskih Židova i umjetninama pokradenim iz Varšave transferirana u Zagreb, bilo u zadnjoj fazi rata, odnosno u tadašnju Nezavisnu državu Hrvatsku (NDH), bilo u dva poslijeratna transfera opljačkanih umjetnina 1948. godine, bilo u naknadnom transferu iz Austrije na jesen 1986. godine.

– Sva četiri transfera umjetnina, njemačkih prije kraja rata i tri ‘jugoslavenska’ transfera umjetnina su išli izravno u Zagreb, ali su umjetnine iz prva tri transfera bile naknadno premještane ili u južnu Dalmaciju ili u druge republike bivše Jugoslavije, a dio je završio i u ‘privatnim’ zbirkama dobro povezanih pojedinaca. Iz medija je vidljivo da je predmetna ukradena ikona bila predstavljena članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine Miloradu Dodiku kao ‘porodično vlasništvo’ određene porodice, za koju pretpostavljam da ju čine državljani BiH. Stoga zaključujem da postoji osnovana sumnja da je to navodno ‘porodično vlasništvo’ te crkvene ikone izvorno, prije tridesetak ili više godina na ilegalan način ‘iscurilo’ iz neke državne kolekcije na području tadašnje SR Hrvatske, koja kolekcija je izvorno predstavljala nacističku ratnu pljačku umjetnina.

Dodaje da iako je ikona koju je Rusija vratila Bosni i Hercegovini jedan-jedini predmet za kojeg postoji osnovana sumnja da predstavlja nacističku ratnu pljačku za kojeg se zna da postoji u Bosni i Hercegovini, problem nacističke ratne pljačke umjetnina je u fokus stavio upravo Bosnu i Hercegovinu.