Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

BiH će uskoro morati uvoziti radnu snagu

radnici

Podaci istraživanje Instituta za razvoj mladih Kult, pokazuju da je od završetka rata do sada BiH napustilo 150.000 mladih ljudi, a najviše se radi o visokokvalifikovanoj radnoj snazi

Uprkos 400.000 nezaposlenih u Bosni i Hercegovini, koliko ih je bilo u junu na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja, poslodavci upozoravaju na alarmantno stanje nedostatka kvalitetnih radnika, toliko da će se u BiH uskoro morati ‘uvoziti’ radna snaga, javlja Al Jazeera Balkans.

“Očekujemo da će se u sljedeće dvije godine stvari toliko pogoršati da ćemo imati ‘elementarnu nepogodu’. Mi smo zato već obavili prve razgovore u Agenciji za zapošljavanje BiH jer će se morati pristupiti ‘uvozu’ radne snage”, ističe Mladen Pandurević, direktor Udruženja poslodavaca Federacije BiH.

Postoje dva načina da se ovo riješi, dodaje Pandurević, a to je da se pronađu zemlje koje imaju kvalifikovanu radnu snagu iz kojih bi ljudi dolazili u BiH da rade i druga je da se povećaju kvote za određena zanimanja za uvoz radne snage.

“Također bi se vjerovatno trebalo pristupiti i izmjeni zakonske regulative, u prvom redu zakona o zapošljavanju stranaca, on bi se još morao liberalizovati, u smislu pojednostavljivanja procedure zapošljavanja stranaca. Zakon nije loš, ali stvari se moraju mijenjati u skladu sa društvenim dešavanjima. Mi moramo da se i kulturološki i sociološki pripremamo da će ovdje dolaziti i početi da rade neki ljudi koji nisu iz ovih krajeva, jer i mi smo ipak nekome Zapad”, kaže.

Podaci istraživanje Instituta za razvoj mladih Kult, pokazuju da je od završetka rata do sada BiH napustilo 150.000 mladih ljudi, a najviše se radi o visokokvalifikovanoj radnoj snazi. Prema njihovim istraživanjima, pored opšteg stanja, finansijska situacija je jedan od glavnih razloga zbog kojeg BiH ostaje bez radnika.

Međutim, Pandurević kaže da iako se radi o jako važnom pitanju za radnike, visina plate nije više primarno pitanje zbog kojeg ne postoji dovoljan broj kvalitetne radne snage.

“To je stanje besperspektivnosti i život kojim se živi u našoj državi sa trendom pogoršanja. Sigurno je da su i primanja i životni standrad tu jako bitni. Ukoliko pratite makorekonomske pokazatelje, vidjet ćete da je prosječna plata stigla do 940 KM (470 eura). U zadnje dvije godine, ona raste gotovo isključivo na osnovu porasta plata u privatnom sektoru. Pripremili smo i čitav niz zakona kojim tražimo rasterećenje privrede.”

Hrvatskoj trebaju strani radnici

Ovakav trend se dešava i u Hrvatskoj, gdje poslodavci pozivaju na još veću liberalizaciju tržišta i stvaranja mogućnost što jednostavnijeg ulaska radnicima, državljanima trećih zemalja u Hrvatsku kako bi se osigurao nesmetan rad u sektorima gdje je već sada evidentno da domaća radna snaga nije dovoljna, prvenstveno u turizmu, ugostiteljstvu i građevini.

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) nedavno je uputila tri dopisa prema Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava sa zahtjevom za hitni sastanak kako bi se odobrile dodatne kvote za strane radnike te je donesena odluka o proširenju kvote za sektore građevine, ugostiteljstva i turizma.

“Zabrinjavajuće je da, unatoč brojci od 114.389 nezaposlenih osoba te unatoč 11.960 trenutno ponuđenih poslova, mi u ovom trenutku ne možemo s domaćeg tržišta rada povući dovoljno, primjerice, pomoćnih radnika, kojih najviše nedostaje u turizmu i za koje poslove ne treba nikakva posebna stručna sprema, dok istovremeno imamo veliki postotak osoba sa završenom osnovnom školom među nezaposlenim osobama. Najveći nedostatak radnika primjećujemo u sektorima turizma, ugostiteljstva, graditeljstva, prehrambene i poljoprivredne industrije”, kaže Ivana Zlatarić iz HUP-a.

Prema njenim riječima, rigidan sistem kvota u današnjem svijetu brzih promjena nije primjenjiv budući da se već drugi put u dvije godine događa da kvote koje su odobrene nisu dovoljne, a više se ne radi, dodaje, samo o turizmu nego i drugim sektorima čime se dovodi u pitanje i sam ekonomski rast zemlje.

‘Napredovanje zbog partijske pripadnosti’

Programeri, komercijalisti, konobari, kuhari, građevinski radnici, vozači, mašinski inžinjeri, mehaničari, autoelektričari, anesteziolozi, kardiolozi, pedijatri samo su neki od kadrova su koji nedostaju u svim zemljama regije.

Stanje dodatno komplikuje činjenica da u skoro svim ovim sektorima radna snaga stari, a da kod mladih nema interesovanja za ta zanimanja ili odlaze da rade u inostranstvo.

Iako visokoobrazovani mladi ljudi relativno brzo mogu da dođu do posla, oni odlaze u druge zemlje zbog boljih mogućnosti kao što je napredovanje na poslu, jer je na cijeni znanje, a ne politička orijentisanost.

“Percepcija mladih u Srbiji je da se do važnih i značajnih pozicija dolazi jedino putem partijske pripadnosti”, kaže Ljiljana Pavlović iz Unije poslodavaca Srbije i članica Vijeća za zapošljavanje kojeg je osnovala Vlada Srbije.

Kursevima pokušavaju popraviti propuste obrazovnog sistema

Poslodavci se, dodaje, suočavaju i sa činjenicom da mladi po završetku formalnog obrazovanja nisu stekli praktična znanja.

“Neophodno je dodatno ih obučavati i dalje pratiti da bi od mladog čoveka napravili produktivan kadar. Obuke, prekvalifikacije i dokvalifikacije su izuzetno značajne. One mogu dati odgovor na rešavanje nekih deficitarnih zanimanja”, dodaje.

Pavlović objašnjava da je naprimjer u Danskoj sistem obrazovanja u potpunosti usmjeren na potrebe privrede. Nezaposlenim osobama se u kratkom periodu nudi obuka koja se najčešće provodi kod poslodavca za ona zanimanja koja su mu neophodna. Tokom obuke nezaposleni su plaćeni i ne primaju socijalnu pomoć, ali ukoliko odbiju da idu na obuku, umanjuje im se novac koji dobijaju kao nezaposlene osobe.

Međutim, poslodavci u Srbiji upozoravaju da se ne smije upasti u klopku u kojoj se ogromna sredstva izdvajaju za obuke nezaposlenih, gdje se kratkim kursevima pokušavaju popraviti propusti obrazovnog sistema, koji i onako dobija novac od države da školuje kadrove i stvara nove vještine. To je, ističu, potrebno riješiti reformom obrazovne politike.

Poslodavci u regiji se nadaju da će usklađivanjem obrazovanja sa potrebama tržišta, cjeloživotnim učenjem i ‘uvozom’ strane radne snage donekle riješiti problem s kojima se suočavaju u potrazi za radnicima. Međutim, odlazak ljudi je mnogo širi problem s kojim se moraju suočiti i vlasti i cijelo društvo.