BiH

kupres

Bugojanac nestao u jezeru, spašen u zadnji tren: “Taj ledeni pogled neću nikada zaboraviti”

11/08/2019

"Taj izbezumljeni i ledeni pogled neću nikada zaboraviti"

Jučer oko 15 sati na Kukavičkom jezeru u Kupresu M.E. iz Bugojna je potonuo u jezero. Kad su njegovi prijatelji vidjeli da nije izronio, zatražili su pomoć.

Roneći su ga tražili, ali zbog mutnosti vode potraga je bila otežana. U pomoć je pritrčala Danijela Kuna, te ga je ona pronašla ali je nastao problem kad su ga trebali izvući jer je momak već bio u beživotnom stanju, s obzirom da je bio pod vodom skoro tri minute.

Nakon što su ga izvukli reanimirali su ga. Umjetno disanje i masažom srca koja je trajala oko 5 minuta, momak je pokazao znake života. Kupreška hitna i policija su odmah obaviješteni koji su došli nakon 15-ak minuta. Hitna pomoć je pružila prvu pomoć, kisik i infuziju te su ga zajedno sa policijom iz Kupresa odvezli u Dom zdravlja Bugojno. Sve je ipak dobro prošlo i spriječena je tragedija, javlja Kupreški radio.

Premijerli su i Facebook status Danijele Kune, koja se zadesila na mjestu nesreće, a koji detaljno opisuje ovaj nesretni događaj:

“Jučer se umalo ugasio jedan mladi život… Tri dečka porijeklom iz Bugojna su došli na kupanje na Kukavičko jezero. Niko od njih ne zna plivati. Nalazili su se na sporednoj strani obale jezera na njima novom i nepoznatom terenu. Prema riječima drugih ljudi koji su se tu nalazili dečki su ušli u vodu i hodajući su se kretali pokušavajući proplivati.

U tom trenutku sam ležala leđima okrenutim jezeru pod obližnjim stablom čitajući knjigu i najednom su se čuli povici: “Nesta čovik! Nema ga!”. Instinktivno, bez trenutka razmišljanja i oklijevanja sam skočila na noge i punim gasom skočila u jezero. Jedan dečko je već bio u jezeru i roneći je trazio dečka koji je nestao. Duboko sam udahnula i zaronila. Ništa nisam vidjela jer je jezero bilo mutno, a i inače se ništa jasno ne vidi.

U tom trenutku mi je prošla misao “Joj, da imam naočale na glavi barem bi malo bolje vidila…” Ronila sam ali ništa nisam vidjela. Kada sam izronila i pitala ljude koji su vani i u vodi stajali: “Gdje je?”, lokalni mještanin poznat pod nadimkom Mrnjak mi je pokazao u jednom pravcu, a prijatelji od dečka koji je nestao, u sasvim drugom pravcu. Duboko sam udahnula i nastavila dalje roniti moleći Boga da nešto vidim i naletim na njega. Taman u trenutku nakon što sam napravila pod vodom 4-5 zaveslaja i kada mi je ponestalo zraka i snage, kroz muljevitu vodu mi se učiniolo da vidim trup čovjeka. Uspjela sam ga dohvatiti i zgrabiti te shvatila kako sam ga uhvatila za ruku.

Čvrsto sam ga stisnula i iz petnih žila se trudila izvući ga na površinu i uspjela. Tada sam panično krenula vikati: “Evo ga, pomozite mi!” i drugi dečko koji je također ronio je doplivao i jedva smo beživotno i ukočeno tijelo mladića uspjeli izvući. Kad smo došli do dna koje smo mogli dodirnuti nekolicina nas ga je iznijela. Momak je u gornjem dijelu tijela bio potpuno plav a noge blijede, gotovo prozirne.

Strašna scena mladog beživotnog tijela… Dečko koji mi je prvi pritekao u pomoć je krenuo davati umjetno disanje tom mladom beživotnom tijelu mladića koji je potonuo, nakon što smo jedva otvorili usta koja su mu bila u spazmu. Oživljavanje je trajalo najmanje 5 minuta nakon čega je mladić počeo izbacivati vodu na usta. Okrenuli smo ga na bok i lupali po leđima da voda brže izađe i onda je samo odjednom širom otvorio oči.

Taj izbezumljeni i ledeni pogled neću nikada zaboraviti!! Vratili smo ga na leđa i još dva tri puta dali zrak na usta jer nije nastavio normalno disati. Nakon toga je krenuo s jačim iskašljavanjem te nakon što smo ga okrenuli na bok, počeo dolaziti k svijesti. Hitna i policija koju su drugi ljudi zvali je došla za oko 15-20 minuta nakon što smo ga oživjeli. U međuvremenu smo mladića držali budnim na sve moguće načine jer mu se spavalo.

Sestra koja je s hitnom došla dala mu je kisik i izmjerila tlak koji je iznosio 80 sa 40. Nakon toga mu je priključila infuziju i odvezli su ga u bolnicu… Iskustvo koje ću pamtiti za cijeli život. Toliku provalu adrenalina i hormona kortizola u životu još nisam doživjela. Snaga koja se u čovjeku u tim trenucima straha i borbe probudi je zapravo čudo prirode i dar od Boga!”, napisala je Danijela.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.