BiH

devet koraka

Do unesrećenog u BiH brže dođe spasilac nego helikopter

17/02/2021

Članovi gorskih službi spašavanja kažu kako u BiH nije ispravno shvaćen pojam volonterizma

Kada nekoga u Bosni i Hercegovini zadesi nesreća, devet je koraka koje treba preći od poziva za pomoć do njenog konačnog stizanja, kako je izračunao Radio Slobodna Evropa (RSE). To je posljedica složene administrativne strukture koja se lomi kroz nivoe lokalne, kantonale, entitetske i državne vlasti.

Zdenko Marić, iz Saveza gorske službe spašavanja BiH, kaže da je bh. vojska na raspolaganju gorskim službama spašavanja, ali da “najveću kočnicu predstavljaju procedure”.

„U sve se uvukla politika, pa i u ovo. Dugo traje procedura, dok dođe do Predsjedništva, pa dok oni potpišu, to nam je do sada najveći problem bio“, navodi Marić.

Helikopter posjeduju Oružane snage Bosne i Hercegovine, a da bi došao na odredište, neophodna je saglasnost Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koje je vrhovni komandant Oružanih snaga. I to nije sve. Sva trojica članova Predsjedništva BiH se moraju usaglasiti da letjelica dođe do mjesta nesreće. No, prije toga, gorske službe spašavanja moraju više različitih nivoa.

Zašto se Ministarstvo odbrane ne može zvati odmah?

Dok zahtjev dođe do Predsjedništva Bosne i Hercegovine, lokalna gorska služba spašavanja poziv za upotrebu helikoptera najprije upućuje općinskoj upravi civilne zaštite. Ova uprava dalje poziv prosljeđuje entitetskoj, Federalnoj upravi civilne zaštite (FUCZ). Nakon toga, FUCZ zahtjev upućuje Ministarstvu sigurnosti BiH, koje ga dalje šalje Predsjedništvu BIH.

„Mi iz GSS-a već 20 godina pokušavamo da dođemo do tog famoznog helikoptera i u situaciju da mi možemo sami sa terena taj helikopter da pozovemo“, kaže predsjednik Gorske službe spašavanja Konjic, sa juga BiH, Zenadin Mešukić, dodajući kako se dešava da se na helikopter čeka satima.

„Prošle godine na Lupoglavu, kada se desila nezgoda, helikopter se čekao šest sati, a mislim da se sve moglo završiti za 20-30 minuta“, kaže Mešukić.

Kao obrazloženje čekanja helikoptera, kako ističe Mešukić, je navedeno to što je jedan od članova Predsjedništva BiH bio nedostupan.

Komplikacije u traženju helikoptera jedino u entitetu Federacija BiH

Nesreća prilikom uspona na Lupoglav, koji se nalazi na planini Prenj, na jugu BiH, dogodila se u februaru 2020. godine prilikom Memorijalnog uspona. Povrijeđen je jedan planinar.

Federalna uprava Civilne zaštite uputila je zahtjev za angažman helikoptera, ali poslije nekoliko sati čekanja, zahtjev je odbijen. Nakon toga, organizator pohoda, Planinarski savez BiH je uputio poziv Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), koje je odobrilo polijetanje policijskog helikoptera.

U međuvremenu, odobren je i zahtjev za angažovanje helikoptera i Federalnoj upravi, tako da su u akciju spašavanja doletjela dva helikoptera, jedan iz Banjaluke, a drugi iz Sarajeva.

Kada su u pitanju nesreće, u kojima ima životno ugroženih osoba na području Republike Srpske, procedura za angažovanjem helikoptera je jednostavnija.

„Nama je u svakom momentu na raspolaganju helikopter Ministarstva unutrašnjih poslova RS, tako da rijetko kada i tražimo od Oružanih snaga, jer ta procedura dugo traje. Mi ovdje samo uputimo poziv Republičkoj upravi civilne zaštite “, objašnjava za Radio Slobodna Evropa, načelnik Saveza Gorskih službi spašavanja Republike Srpske, Miro Kalem.

Dugogodišnji član Gorske službe spašavanja Konjic Faris Prevljak kaže kako je stanje u zemljama okruženja jednostavnije uređeno.

„U Hrvatskoj je za angažovanje vojnog helikoptera Oružanih snaga do dolaska na mjesto nesreće potrebno oko 12 minuta. Sama Gorska služba spašavanja direktno poziva Oružane snage i traži da joj pošalju helikopter“, objašnjava Prevljak.

On navodi kako se u budućnosti mora razmišljati o formiranju helikopterskog servisa, koji će biti na raspolaganju Gorskim službama.

„Jedino tako nećemo gubiti vrijeme i brže ćemo spasiti ljude, nekada i njihove živote, jer neće čekati satima na pomoć“, kaže on.

Kako je regulisan rad gorskih službi?

Na području Bosne i Hercegovine djeluje Savez gorskih službi spašavanja, koji okuplja sve saveze u BiH. Postoje i entitetski savezi (Federacija BiH i Republika Srpska). U okviru Federacije BiH djeluju i kantonalne i općinske gorske službe spašavanja.

Gorske službe spašavanja (GSS) u BiH, kao i u svijetu, rade na volonterskoj bazi, te nemaju osiguran izvor finansiranja iz budžeta.

Prema postojećim propisima, GSS se ugovorima vežu za opštinu ili kanton, ali oni im ne mogu plaćati usluge, niti osigurati plate. Svaku donaciju koju dobiju iz budžeta moraju uložiti u nabavku opreme ili obuku.

Istovremeno, u BiH ne postoji Zakon o gorskoj službi spašavanja (GSS –u). Ova oblast uređena je na nivou entiteta Statutom o GSS, te Zakonima o zaštiti i spašavanju.

„ Apelujemo na sve nivoe vlasti da nekako probaju usvojiti zakon o GSS-u, on je davno pripremljen i ne znam šta se čeka. Bolji je bilo kakav nego da nemamo nikakvog zakona“, kaže Faris Prevljak, koji je već godinama član GSS-a.

Za pripreme eventualnog teksta Zakona o Gorskim službama spašavanja BiH formirana je radna grupa, u kojoj učestvuju pripadnici Ministarstva sigurnosti BiH, ali i predstavnici GSS-a, potvrđeno je za RSE iz ovog ministarstva. No, iz Saveza Gorskih službi spašavanja Republike Srpske ne žele zakon na državnom nivou.

„ Ne može to da radi Ministarstvo sigurnosti BiH, jer mi smo službe na nivou entiteta, tako da bi to značilo prenos nadležnosti sa entiteta na državu“, kaže načelnik Saveza GSS-a Republike Srpske, Miro Kalem.

On navodi kako pripadnici GSS iz Republike Srpske već rade na tekstu zakona koji će uputiti prema Vladi RS.

Za razliku od Kalema, načelnik Gorske službe spašavanja Banja Luka, Boško Damjanović tvrdi kako je neophodno usvojiti zakone o gorskim službama spasavanja, kako na entitetskom nivou, tako i na nivou BiH.

Slučaj službe iz Konjica

Zbog nepostojanja zakona, većina lokalnih službi nema adekvatan prostor. Tako je i sa Gorskom službom iz Konjica, od koje je 2020. općinska vlast i uprava civilne zaštite zatražila da napuste prostorije u kojima su do tada radili.

„Zadnjih godinu dana i opština i civilna zaštita imaju neki maćehinski odnos prema GSS-u. Više od godinu mi nemamo prostorije i svu opremu koju imamo, čuvamo u našim garažama, nemamo ni prostoriju da radimo obuke novih članova“, kaže predsjednik GSS Konjic Zenadin Mešukić.

On navodi kako imaju odličnu tehničku opremu, koja se koristi za rad na stijenama, pri spašavanju sa visina.

„Mi nemamo automobile, što nam je veliki problem. Svaki put kada trebamo da izađemo na teren, prvo moramo tražiti prevoz, da li ćemo privatnim autima, da li ćemo tražiti od civilne zaštite, vatrogasaca ili bilo koga, da nas adekvatnim vozilom odveze kako bi mogli da koristimo tu našu tehničku opremu“, navodi on.

Službena vozila nemaju ni u Gorskoj službi spašavanja Banja Luka.

„Tako i mi sami od svojih ličnih primanja štedimo za obuke, opremu, pokrivamo troškove naših aktivnosti, plaćamo tekuće obaveze i sve što nam treba“, kaže načelnik GSS-a Banja Luka Boško Damjanović.

On navodi kako je baza opreme sa kojom rade njihova lična, ona koju je svako sa sobom donio u ovu organizaciju.

„Posuđivali smo za obuke i akcije, snalazili se kako smo znali i umjeli. Štedimo pare i sakupljamo sredstva putem molbi za sponzorstvo i donaciju od različitih firmi kako bi pokušali kupiti ono što nam treba“, kaže Damjanović.

Njegov kolega Faris kaže kako ovakav način rada ne može vječno trajati.

„Znalo se desiti da su naši članovi uzimali hranu iz svojih frižidera i plaćali akcije spašavanja iz svojih džepova. Nije nama to teško, ali ne može ovako vječno trajati“, kaže Faris Prevljak.

Članovi gorskih službi spašavanja kažu kako u BiH nije ispravno shvaćen pojam volonterizma.

„Uređena društva volonterima to omogućavaju putem obuka, opreme i ostalih resursa, jer je njihov rad direktan doprinos poboljšanju života u društvenoj zajednici. Kod nas, sa druge strane, pod volonterizmom se podrazumijeva nešto potpuno drugo. Onaj ko volontira neće nikada imati omogućene uslove da se time bavi ako ih sam ne stvori, jer čemu to? Volonter treba dati i vrijeme, i resurse, i opremu, i novac“, kaže Damjanović.

Inače, u Hrvatskoj postoji Zakon o GSS-u, dok je Gorska služba spašavanja Srbije, kroz Zakon o vanrednim situacijama, uvrštena u činioce zaštite i spašavanja u Srbiji i definisana kao strateški partner Sektora za vanredne situacije MUP-a Srbije za izvođenje spašavanja na nepristupačnim terenima.

Komentari

Autor: Selma Boračić-Mršo (Radio Slobodna Evropa)

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.