Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Istraživanje Birn-a

Dokumenti otkrivaju vezu četničkih pokreta sa ratnim zločinima i ekstremizmom

sri-640

Inspektori Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) vršili su uvid u dokumente ili su od sudova tražili podatke o većini ravnogorskih organizacija u BiH od ukupno 16, koliko ih djeluje u državi. Novinari Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) analizirali su stotine stranica dokumenata svih udruženja sa ravnogorskim ili četničkim predznakom u BiH pri sudovima gdje su registrovani

Sudski dokumenti 16 ravnogorskih udruženja otkrivaju da se istaknutim članovima sudilo ili sudi za ratne zločine dok je jedan od rukovodilaca bio policajac uprkos tome što su sigurnosne agencije upozoravale da ravnogorski pokreti šire ekstremističke poruke. Dok su istražni organi provjeravali dokumente ravnogorskih organizacija, u Ugljeviku su budžetski novac usmjerili jednom od udruženja, pokazuje istraživanje BIRN-a BiH.

Rajko Lečić izgledao je bezbrižno kada je uz gusle u martu 2019. godine u centru Višegrada pjevao “bit će opet pakao i krvava Drina, evo idu četnici sa srpskih planina”, okružen pripadnicima ravnogorskih udruženja u crnim uniformama. Neki su mobitelima snimali događaj a neki pjevali zajedno sa njim. U Višegradu i okolini, mjestima masovnih zločina nad Bošnjacima, takve su se pjesme nekažnjeno pjevale godinama. Obavještajna agencija i Ministarstvo sigurnosti upozoravali su da ova okupljanja s ekstremnim nacionalističkim porukama plaše povratnike, ali pripadnici ravnogorskih udruženja iz Bosne i Hercegovine i Srbije nisu osjećali nikakve stvarne posljedice.

Uz to, jedino dosadašnje suđenje pred bosanskohercegovačkim pravosuđem za ratovanje u Ukrajini otkrilo je ulogu ravnogoraca iz Srbije u odlasku dobrovoljaca iz BiH na ovo strano ratište.

Inspektori Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) vršili su uvid u dokumente ili su od sudova tražili podatke o većini ravnogorskih organizacija u BiH od ukupno 16, koliko ih djeluje u državi. Novinari Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) analizirali su stotine stranica dokumenata svih udruženja sa ravnogorskim ili četničkim predznakom u BiH pri sudovima gdje su registrovani.

Ovi dokumenti otkrivaju da su neki od pojedinaca iz udruženja osuđeni ili im se trenutno sudi za ratne zločine u BiH i Srbiji, od kojih su većina bili pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS). Jedan je istaknuti počasni član u Srbiji osuđen za ubistvo.

Predstavnici udruženja i njihovi istaknuti članovi redom su odbijali razgovor sa novinarima ili nisu bili dostupni za komentar.

U svakom žitu ima kukolja, kaže Goran Ljepojević, raniji predsjednik Ujedinjenog ravnogorskog pokreta otadžbine Srpske, jedan od rijetkih koji je pristao na razgovor. On je u ovom, jednom od najistaknutijih ravnogorskih udruženja, smijenjen i sada je predstavnik za Republiku Srpsku jedne od četničkih organizacija iz Srbije.

“Uvijek sam za osudu četnika i vojske i ove i one koje su radile ratne zločine, sve ijednog”, kaže on i dodaje kako zbog kukolja u žitu ne treba “poistovjećivati čitavu vojsku sa nekim pojedincima koji su to radili”.

Ali dokumenti koje je analizirao BIRN BiH pokazuju da su neke od najvažnijih počasnih funkcija u vojvodskom savjetu krovnog udruženja kome pripada banjalučki pokret, na čijem je čelu ranije bio Ljepojević, imale osobe optužene za ratne zločine.

Cijenjeni članovi na optuženičkim klupama

“Ujedinjeni ravnogorski pokret otadžbine Srpske” je ujedno i jedan od najvećih ravnogorskih pokreta u Republici Srpskoj. Sa sjedištem u Banjaluci, pokret ima i 11 okruga u kojima djeluje.

Rajko Lečić u Višegradu 2019. godine (Foto: N1)

Na zvaničnom spisku osnivača udruženja nalazi se 75 osoba. Udruženje u ostvarivanju programskih ciljeva sarađuje sa ravnogorskim pokretima Srbije, Crne Gore i dijaspore, Srpskom pravoslavnom crkvom, boračkom organizacijom, kao i drugim udruženjima koja imaju slične ciljeve i programe, navodi se u zvaničnim dokumentima udruženja koje su bila dužna dostaviti sudu prilikom registracije i tokom svog rada.

Vojvodski savjet je vrhovno tijelo i najveći organ pokreta, stoji u statutu udruženja.

Prema dokumentu u spisu banjalučkog udruženja u čijem naslovu je navedeno Vojvodski savjet – “Ujedinjenog ravnogorskog pokreta Srbije, Republike Srpske, Crne Gore i dijaspore”, 2013. i 2014. godine predsjednik ovog tijela je bio Jovan Joja Tintor, pravosnažno osuđen pred Sudom BiH na deset godina zatvora za zločin protiv čovječnosti počinjen 1992. godine na području Vogošće.

Tintor, nekadašnji predsjednik Kriznog štaba općine Vogošća, koji trenutno izdržava kaznu u BiH za ratni zločin, u Srbiji je 2015. godine osuđen za ubistvo na mah.

Mileta Pavićević, predsjednik “Ujedinjenog ravnogorskog pokreta Crne Gore” i član Vojvodskog savjeta, kaže da je Tintor bio predsjednik savjeta, ali je “nepravedno uhapšen i sad je u zatvoru”, a njegov zamjenik je Miodrag Božović iz Beograda.

“To je formalnost, jedan je predsjednik među nama. Mi svi imamo istu titulu, svi smo isti tu”, kaže Pavićević, na čijoj se Facebook stranici nalaze i fotografije sa Tintorom.

Ni drugi članovi Savjeta sa kojima je razgovarao BIRN BiH nisu željeli reći da li Tintor još uvijek predsjedava ovim tijelom. Miodrag Božović, član Vojvodskog savjeta Odbora za hitna pitanja, u telefonskom razgovoru je na pitanje da li je Tintor još predsjednik, kazao samo: “Haj batali to, hajde.”

“To je čovjek koji je spasavao gore narod, on je dobio deset godina, a spasio je gore mnoge ljude, narode i žene i djecu, a sad dobija deset godina”, kazao je Božović.

Tintor pred Sudom BiH (Foto: Sud BiH)

Historičar Milivoj Bešlin iz Srbije, koji je izučavao i pisao o četničkim odnosno ravnogorskim pokretima, smatra da je karakter ovih udruženja ipak drugačiji.

“One ne samo da su predstavnici tog najekstremnijeg vida nacionalizma, neofašizma, one bi zapravo morale biti u svakoj pravno uređenoj državi proglašene za terorističke organizacije. Vi imate paramilitarne grupe koje su nekako kostimirane, očito imaju i neka naoružanja, koji prijete izazivanjem rata”, objašnjava on.

Dokument iz spisa udruženja “Ujedinjeni ravnogorski pokret otadžbine Srpske” (Foto: BIRN)

Jedan od devet vojvoda za hitna pitanja ovog pokreta je Rajko Kušić. Njemu će se u Srbiji suditi za zločin protiv civilnog stanovništva nakon što je iz BiH proslijeđena optužnica protiv njega za zločin protiv čovječnosti počinjen od 1992. do 1995. na području Rogatice, potvrdio je za BIRN BiH njegov branilac Aleksandar Lazarević.

Optužnicu protiv Kušića potvrdio je Sud BiH 16. decembra 2014. godine, a poslije je proslijeđena pravosudnim organima u Srbiji, jer se nalazi u Beogradu i državljanin je Srbije. U BiH je optužen da je u saradnji sa pripadnicima policije Stanice javne bezbjednosti (SJB) Srpske opštine Rogatica organizirao nezakonito zatvaranje nesrpskog civilnog stanovništva u zatočeničke objekte.

BIRN BiH je pokušao preko advokata kontaktirati Kušića, ali nije mogao dobiti komentar za ovu priču.

On i drugi članovi savjeta uživaju titule vojvode, najveće mjesto u pokretu po četničkoj i ravnogorskoj hijerarhiji, kako se objašnjava u statutu “Ujedinjenog ravnogorskog pokreta otadžbine Srpske”.

Njih svi moraju da uvažavaju i poštuju, prema ovom dokumentu u kome se dalje objašnjava da je grb pokreta dvoglavi bijeli orao dinastije Nemanjića, dok se u sredini zastave nalazi grb ravnogorskog pokreta s obje strane i natpisom “S vjerom u Boga za kralja i otadžbinu” s jedne strane, a s druge “Za krst časni i slobodu zlatnu”. (…)

Programski ciljevi su pored ostalih i širenje i jačanje čovjekoljublja, istinoljublja i dobročinstva, “njegovanje ravnogorske tradicije i promoviranje istine o liku i djelu đenerala Draže Mihajlovića”, njegovanje tradicije srpskih komiteta, srpskih četnika, ravnogorskog pokreta, Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO), VRS-a.

Ljepojević kaže da četnici njeguju tradiciju vojski oslobodilačkih ratova.

“Ja kao pripadnik VRS-a i nekoliko godina ratovanja imam pravo da njegujem tradicije veterana. Njegujem i tradiciju četnika i Jugoslovenske vojske u otadžbini pod komandom Dragoljuba Draže Mihajlovića”, navodi on.

Udruženje “Četnički ravnogorski pokret” registrovano također u Banjaluci, najduže održava odnose sa Vojskom Republike Srpske i njenim veteranima.

Osnovano je tokom rata u BiH u januaru 1994. godine u hotelu tadašnjeg naziva “Srbija na Ilidži”.

U programu rada Udruženja od 19. januara 1994. godine, kada je nosilo naziv “Udruženje veterana četničkog ravnogorskog pokreta iz Drugog svjetskog rata sa područja Srpskog Sarajeva”, navodi se da će Udruženje poklanjati punu pažnju gajenju dosljednih odnosa sa sadašnjim zvaničnim vlastima RS-a.

“Sve svoje snage stavlja na raspolaganje sadašnjoj oružanoj borbi srpskog naroda na ovim prostorima jer nije mali broj ovih veterana, iako u poodmaklim godinama, koji su svestrano pomagali i smatraju je pravom oslobodilačkom i otadžbinskom borbom našeg naroda”, navodi se u planu ovog Udruženja.

U planu se dodaje da treba davati inicijativu za saradnju sa nekim međunarodnim udruženjima ratnih veterana i onim asocijacijama koje “afirmišu srpsko slobodarstvo i njegove slavne tradicije”.

Brojna udruženja oko jedne ideje

Uprkos velikom broju registrovanih udruženja, među njima nema suštinskih razlika, smatra Bratislav Živković koji sebe opisuje kao četničkog komandanta. Na do sada jedinom suđenju za ratovanje na stranom ratištu u Ukrajini, u kojem je Gavrilo Stević pravosnažno oslobođen odgovornosti, Živković i četnički pokret iz Srbije navedeni su kao organizatori odlaska na ovo strano ratište.

Postrojavanje članova ravnogorskih udruženja u Višegradu (Foto: Fokus.ba/arhiv)

“Finasiranje je bilo preko četničkog pokreta, a nama su pomogle kozačke organizacije sa kojima ja imam jakih veza tu. Platili su, mi smo poslali pare, kupili karte i ljudi su došli pod moju komandu u Lugansk”, opisuje na primjeru Stevića Živković, kojem je u BiH zabranjen ulazak jer, kako kaže, predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.

Živković kaže da je prije zabrane redovno dolazio na okupljanja ravnogoraca u Višegradu. U BiH je, kako je rekao, došao tokom rata kao dobrovoljac, ali mu tada nisu dozvolili da ide na prvu liniju fronta jer je imao 16 godina.

Maloljetnicima je članstvo u “Ujedinjenom ravnogorskom pokretu otadžbine Srpske” dozvoljeno. U statutu udruženja se navodi kako maloljetnici mogu postati članovi uz suglasnost roditelja ili staratelja.

“Mi jesmo primali maloljetnike, ali ja takav kakav sam bio, sa mnom su imali puno problema, ja sam izbacivao to. Tu je dolazilo svakakog šljama koji stavi šajkaču i kokardu i napije se i šta ti ja znam tamo”, kaže Ljepojević.

Nejra Veljan iz Atlantske inicijative, koja je koautor istraživačog rada “Historija, ideologija i struktura modernog četničkog pokreta”, smatra da maloljetni pripadnici četničkog pokreta ne znaju šta to zapravo znači – da su pripadnici pokreta koji je kroz dva rata činio strašne zločine.

“Oni uče suprotno, da su četnici njihovi spasioci. To može biti problematično za budućnost države i međuetničke odnose. Obrazovanje gledam samo kao dio političke indoktrinacije mladih i kreiranje omladine koja je po njihovoj mjeri”, kaže ona.

U informaciji o stanju sigurnosti 2016. godine Ministarstvo sigurnosti je navelo nekoliko četničkih udruženja kao nosioce etničkog odnosno nacionalnog ekstremizma sa negativnim uticajem na sigurnosni ambijent i povremenim nasilnim manifestacijama.

“To su ideološki istovjetno koncipirane organizacije koje su, pored agresivnog negiranja legitimnosti države Bosne i Hercegovine i opstrukcije euroatlantskih integracija BiH, postavile sebi za cilj i ujedinjenje svih ravnogorskih pokreta”, navodi se u dokumentu Ministarstva sigurnosti.

Kao dvije najmasovnije i teritorijalno najrasprostranjenije organizacije navedeni su “Ravnogorski pokret otadžbine Srpske” i “Ujedinjeni ravnogorski pokret otadžbine Srpske”.
Djelovanje ravnogorskih udruženja spominje se u tri posljednje javno dostupne informacije o stanju sigurnosti.

Kao predsjednik “Ujedinjenog ravnogorskog pokreta” i član “Vojvodskog savjeta” u dokumentima je naveden Slobodan Marić. On je bio uposlenik Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, potvrđeno je iz ove institucije, iz koje nisu odgovorili na naknadni upit o tačnom datumu kada je Marić penzionisan.

U razgovoru sa novinarima BIRN-a BiH, Marić je rekao kako zbog zdravstvenih problema i privatnih obaveza nije sposoban govoriti te je zatražio da se razgovor obavi u drugoj polovini decembra 2020. godine, ali nakon toga više nije odgovarao na pozive.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske također nije odgovorilo na zahtjev za komentar o tome da je uposlenik ove institucije predsjednik udruženja za koje su državne sigurnosne agencije smatrale da negativno utiče na sigurnosni ambijent.

Finansijska pomoć ravnogorcima

Uprkos ranijim navodima sigurnosnih agencija, neke lokalne sredine u Republici Srpskoj nastavile su direktnu ili indirektnu podršku ravnogorskim udruženjima. Lokalne vlasti u Višegradu nikada nisu osporavale pravo članovima ravnogorskih udruženja da se okupljaju u centru grada. Istraživanje BIRN-a BiH o finansijskoj podršci ravnogorskim udruženjima otkrilo je da je lokalno udruženje u Ugljeviku godinama uživalo novčanu podršku za svoj rad. Većina opština u kojima su registrovana udruženja navele su da u posljednjih pet godina nisu finansirale ravnogorske pokrete, ali četiri opštine nisu odgovorile na zahtjev za podatke o finansiranju udruženja. Iz Ugljevika su naveli da finansiraju rad ravnogorskog jednako kao i partizanskog udruženja.

Iz ove opštine su naveli da su za Udruženja “Ravnogorski pokret” i “Ravnogorski pokret srbskih zemalja” od 2016. do 2019. izdvajali sredstva po javnom oglasu za finansiranje projekata udruženja građana na području opštine, u ukupnom iznosu od 18.700 KM.

“Samim tim što su sredstva isplaćena, podrazumijeva se da je opština podržala rad udruženja, a u skladu sa projektom koji su dostavili”, navode u Opštini Ugljevik.

Tako je “Ravnogorskom pokretu” iz Ugljevika po javnom oglasu za projekat “Obilježavanje datuma Ravnogorskog pokreta” u 2016. isplaćeno 3.000 KM, dok je u 2018. isplaćeno 2.500 maraka za projekat “Očuvanje tradicije srpskog Ravnogorskog pokreta od osnivanja do današnjih dana”. Ugljevičkom “Ravnogorskom pokretu srbskih zemalja” je Opština u 2017. i 2019. po javnom oglasu za projekat “Održavanje i njegovanje ravnogorske tradicije” isplatila 2.200 i 6.000 KM, dok je istom udruženju u 2018. za projekat “Očuvanje i njegovanje ravnogorske tradicije” isplaćeno 5.000 maraka.

Finansiranje udruženja ne bi trebalo da interesuje novinare, smatra Zoran Lukić, predsjednik “Ravnogorskog pokreta srbskih zemalja” koji objašnjava kako udruženje radi po statutu ovjerenom u sudu i ne odstupa od njega.

“Njegovanje tradicije što se veže sa putom našeg udruženja. Obilježavanje određenih datuma, posjeta spomenicima. ‘Ravnogorski pokret’ je bio Jugoslovenska vojska u otadžbini”, kaže Lukić, koji objašnjava da su sva sredstva opravdana fiskalnim računima i odlukama Upravnog odbora udruženja.

U statutima većine udruženja uz donacije navodi se da računaju na podršku iz budžeta opština u kojima su registrovana.

Ljepojević ističe da se udruženja najčešće samostalno finansiraju.

“Mi se uglavnom finansiramo iz svoga džepa. Moje udruženje i ono bivše ne finansira niko, možda nekada neki pojedinac”, kaže on.

BIRN BiH nije uspio doći do predstavnika Udruženja “Ravnogorski pokret Ugljevik” za razgovor za ovu priču.

Na Facebook profilu članova “Ravnogorskog pokreta srbskih zemalja” iz Ugljevika na nekoliko fotografija sa okupljanja članova, koji redovno posjećuju Višegrad, u pozadini je crna zastava sa mrtvačkom glavom i natpisom “S verom u Boga, sloboda ili smrt”. Takva obilježja koriste i neka druga četnička udruženja u regionu.

Dok je razgovarao sa novinarima BIRN-a BiH iza Bratislava Živkovića se nalazila crna zastava s istim natpisom.

Identičan logo se, prema fotografijama koje je objavio Dnevni avaz, nalazio u koverti dostavljenoj u Državni parlament 6. novembra 2019. godine. Uz njega se nalazio tufer u koji je bio zamotan metak. Na koverti je, prema ovim fotografijama, bilo naznačeno da dolazi iz Srbije, ali Tužilaštvo BiH nikada nije javno saopštilo niti upoznalo članove Parlamenta o rezultatima istrage odakle je pismo zaista stiglo.

“Ja sam to shvatio provokacijom i porukom da eto taj pokret je živ u BiH”, kaže Šemsudin Mehmedović, član Komisije za odbranu i sigurnost Parlamenta BiH.

Iz SIPA-e su naveli da su postupali po naredbama Tužilaštva BiH zbog sumnje u izvršenje krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti i da su 7. novembra 2019. Tužilaštvu dostavili izvještaj, ali iz Tužilaštva BiH nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH, dok su iz Parlamenta BiH naveli da do danas od ove agencije nisu zaprimili povratnu informaciju.

Živković, koji se još uvijek nalazi u Ukrajini, kaže kako je neko pismom pokušavao zbog popularnosti organizacije koju vodi, zloupotrijebiti znak koji koristi.

“Oni koriste naše simbole, naše oznake za neke sitne propagande svoje. Nas, moj odred i mene pokušavaju da uvuku u razne gluposti”, kaže Živković.

Prva optužnica zbog djelovanja u BiH

Zbog poruka koje su u martu 2019. godine uputili iz Višegrada tokom obilježavanja godišnjice hapšenja Draže Mihajlovića, Vlada Kantona Sarajevo i Udruženje “Žena-žrtva rata” su podnijeli krivične prijave Tužilaštvu BiH protiv pripadnika “Ravnogorskog pokreta”.

Tek nakon godinu i po, u decembru 2020. godine Tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv Dušana Sladojevića, Slavka Aleksića i Riste Lečića za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.

U optužnici se navodi da su učestvovali na okupljanju u organizaciji “Ravnogorskog pokreta otadžbine Srpske” Višegrad, na Trgu palih boraca u Višegradu, te kasnije na lokalitetu Dobrunske rijeke poznatom kao “Draževina”.

“Sudjelovali su u vršenju postrojavanja, korištenjem vojne terminologije i uz predaju raporta, kao i iznosili govore u kojima su veličali ‘Ravnogorski pokret’, te puštanjem i pjevanjem pjesme koja u svom tekstu izražava prijetnju ili nasilje, izazvali uznemirenost i strah stanovništva na području BiH”, navodi se u optužnici.

Prema dokumentima koje je analizirao BIRN BiH, Dušan Sladojević predsjednik je “Ravnogorskog pokreta otadžbine Srpske”. On je bio nedostupan na pozive i poruke. U ranijem razgovoru sa novinarima BIRN-a BiH, za drugu priču on je kazao da u statutu Pokreta nigdje ne piše da je to organizacija koja nekoga mrzi niti poziva na netrpeljivost.

“Mi imamo jednu časnu ideju – da se ispravi kriva istorija, te da se kroz katarzu istine treba vidjeti kako dalje. Onaj ko ne zna istoriju, ponavlja mu se. Meni su komšije preče od bilo koga drugog, a vijekovima se koljemo na račun svog neznanja”, kazao je tada Sladojević, koji smatra da “vojska čiča Draže nikada nije bila zločinačka”.

Veljan objašnjava da se četnički pokreti ne mogu odvojiti od ideje “Velike Srbije” i da je njihov glavni moto i dalje “za čast i otadžbinu”.

Statuti 16 udruženja uglavnom se pozivaju na univerzalne ljudske vrijednosti. U njima su poruke daleko od onih isključivih koje pripadnici udruženja ispoljavaju na skupovima i svojim nalozima na društvenim mrežama. Za Veljan to nije iznenađenje.

“Nikada u statutima neće staviti da je njima cilj obnavljanje “Velike Srbije”, nego će se nešto fino upakovati. Više se treba usmjeriti na aktivnosti koje oni provode, a ne šta piše o njima”, kaže ona.

“Ne vidim uopšte neku razliku između onog što oni govore, što propagiraju i onog što zapravo rade na tim okupljanjima. Jako je problematično što smo došli u taj stadiji gdje potpuno normalno gledamo na njihova okupljanja i da niko ne reaguje”, navodi Veljan.

U jednoj od najsveobuhvatnijih presuda Haškog tribunala – onog protiv nekadašnjeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića, na nekoliko mjesta se spominje da su masovna etnička čišćenja Bošnjaka i Hrvata i popratni zločini bili propraćeni tjeranjem zatvorenika da pjevaju četničke pjesme, a neke su zločine i direktno počinile osobe koje su se nazivale četnicima.

“Sa takvom tematikom i pjesmama su počeli 1990-ih godina. To do danas nije promijenilo nikakav oblik, samo je postalo mainstream u Republici Srpskoj. Ne možemo uopšte da razlučimo da li na ta okupljanja samo dolaze pripadnici četničkog “Ravnogorskog pokreta” ili dolaze i ljudi koji nisu članovi, koji imaju takvu četničku ideologiju da taj skup bude veći”, kaže Veljan.

Ljepojević navodi da već nekoliko godina ne odlazi na parastos i okupljanje četnika u Višegradu jer se ne slaže sa ikonografijom koja se tamo prezentuje.

“Tu ima ljudi koji nisu ni pod čijom komandom, jednostavno se ne slažem sa nekom ikonografijom koja nije u srpskom narodu i koja jednostavno ne odgovara meni kao čovjeku, ne odgovara možda tim mojim ljudima”, navodi on.

Tužilaštvo BiH još uvijek istražuje način na koji je obilježeno Badnje veče vožnjom i puštanjem ravnogorskih pjesama kroz Potočare, Bratunac i Višegrad u januaru 2020. godine. U periodu dok je trajala istraga, sudovi širom Republike Srpske odbili su sve zahtjeve za brisanje ravnogorskih odnosno četničkih udruženja.

Vlasti Crne Gore su u maju 1996. godine zabranile djelovanja ravnogorskih i četničkih pokreta i udruženja u ovoj zemlji, utvrdivši da ideologija predstavlja opasnost po nezavisnost, suverenost i ustavno uređenje te zemlje.

U isto vrijeme iz SIPA-e je za BIRN BiH potvrđeno da su udruženja i organizacije koje u svom nazivu imaju termine “četnički” i “ravnogorski” i dalje predmet istraživanja kao dio udruženja koja ispoljavaju ekstremne i radikalne ideje.

Dokumenti pri sudovima koje je analizirao BIRN BiH pokazuju da su inspektori SIPA-e vršili uvid u dokumente udruženja u dva suda dok su za većinu drugih udruženja od sudova tražili podatke o registraciji. Iz ove istražne agencije nisu za BIRN BiH potvrdili u dijelu koje istrage su vršili uvid.

Istraživanje Nejre Veljan pokazalo je porast aktivnosti ravnogorskih pokreta od 2015. godine, kaže ona. Veljan objašnjava da četnički pokret danas treba posmatrati na jednom drugačijem nivou.

“To nisu više u pitanju kokarde, brade i momci obučeni u crno, nego su to mladići i žene koje oblače majice sa likovima Ratka Mladića, Radovana Karadžića i koji veličaju taj pokret jer oni pored toga što veličaju Drugi svjetski rat, veličaju i dešavanja iz rata 1992.–1995.”, kaže ona.

U prvoj optužnici Tužilaštva BiH zbog okupljanja u Višegradu, Lečića se tereti da je na trgu započeo s pjevanjem pjesme uz gusle kojom se veliča četnički pokret i koja u svom tekstu izražava prijetnju ili nasilje.

Suđenje Papiću

Za ratne zločine počinjene na području Sarajeva pred sarajevskim Kantonalnim sudom sudi se Veljku Papiću, jednom od osnivača i potpredsjedniku Ravnogorsko-romanijskog pokreta sa Sokoca.

Optužnica tereti Papića da je, kao komandir jedinice u okviru VRS-a, od 1992. do 1994., u naseljima Kovačići i Grbavica nečovječno postupao i maltretirao civile te primijenjivao mjere zastrašivanja i prisiljavao ih na prinudni rad. Prema optužnici, civile je u više navrata izlagao životnoj opasnosti.

Papić je na poziv BIRN-a BiH naveo da ne može davati nikakve izjave zbog zdravstvenih i privatnih problema.