Drž'te vodu dok izbori odu: Konaković obećao nešto što ne može ispuniti

Šta će ovaj put Konaković napisati na Facebooku?

Elmedin Konaković, premijer Kantona Sarajevo, opet je danas obećao kako će građani glavnog bh. grada uskoro imati redovno vodosnabdijevanje. Iako je nešto slično najavljivao i ranije, to se, naravno, nije desilo jer problem je puno kompleksniji nego što se to Konakoviću čini ili želi da prizna.

Konakovićev “optimizam” temelji se na najavljenom milionskom kreditu EBRD-a, dodatnom ulaganju Kantona Sarajevo i isključenju svih ilegalnih potrošača!? I to je to što se danas moglo čuti.

Međutim, problemi u vodosnabdijevanju u Kantonu Sarajevo imaju višegodišnju historiju i prouzrokovani su, prije svega, dotrajalom i prevaziđenom infrastrukturom još 90-tih godina prošlog stoljeća, uz nemar, lopovluk i nedostak jasne vizije i strategije “daidžića” i “tetića” nakon rata.

Osnovni problem u vodosnabdijevanju sad, kao i prije 20 godina, gubici su na mreži koji se stalno povećavaju i sada iznose do 70%. A oni se neće i nije ih moguće sanirati sa 10, 20 ili 50 miliona bilo kakvog kredita jer pojedini azbestni cjevovodi datiraju još iz austrougarskog perioda.

Prema dostupnim podacima, samo u FBiH položeno je 730 kilometara azbestno-cementnih cijevi, profila od 50-800 mm, dok za RS ne postoji precizna evidencija, iako se pretpostavlja da udio ovih cijevi u cjelokupnoj vodovodnoj mreži nije ispod 40 posto

Zbog dužine vodovodne mreže i dnevnih gubitaka situacija u Kantonu Sarajevo odavno je alarmantna. Prema podacima Komunalnog preduzeća „Vodovod i kanalizacija“, azbestno-cementnim cijevima Kanton Sarajevo „pokriven“ je u dužini oko 173 kilometra. Najviše ovih cijevi ima na području općine Ilidža (71,3 kilometra), zatim u Novom Gradu (40 km), Vogošći (26,7 km), Novom Sarajevu (21,5 km), Centru (10 km), te općini Stari Grad (3,2 kilometra).

Mreža azbestno-cementnih cijevi u Kantonu Sarajevo

Riječ je o cijevima koje su zabranjene u Evropskoj uniji još od 2005. godine zbog kancerogenih svojstava. Iako su u principu skoro pa bezopasne dok su u čvrstom stanju, usljed dotrajalosti, a kasnije i ratnih dešavanja, granatiranja Sarajeva i detonacija, većina njih je popucala i otud visoki gubici koje u Vik-u nikad nisu krili.

Prema procjenama stručnjaka zamjena jednog kilometra ovih azbestno-betonskih cijevi košta skoro 1,5 miliona KM. Iz Vik-a su svojevremeno potvrdili da im za zamjenu cjelokupne mreže u KS treba između 325 i 400 miliona KM.

To znači da bi sadašnjom dinamikom radova sarajevskom Vodovodu trebalo više od 100 godina da upotpunosti promijeni sve cijevi na kojima se bilježe gubici. Ipak, to je sam dio onoga što treba promijeniti da bi se vodosnabdijevanje u glavnom bh. gradu vratilo u normalu.

Pričati o rješavanju problema vodosnabdijevanja u Sarajevu bez cjelovite strategije, u nerazumno kratkom vremenskom roku i sa iznosom koji ne pokriva ni dio stvarnih potreba, u najmanju ruku je neozbiljno od premijera Kantona Sarajevo ili bilo koga drugog.

VEZANI TEKST: Prevara je snimljena: Sarajlije umjesto vode plaćaju zrak! (VIDEO)

Ne može se krenuti u djelomičnu rekonstrukciju cjevovoda na način da se zamijeni samo dio na kojem curi voda. Zapravo može, ali je onda cilj najavljene rekonstrukcije sirovo krpljenje po principu “Drž ‘te vodu, dok izbori odu”?!

IZVORN. M.
PODIJELI