BiH

marko tomaš

Edin Ramulić, velikosrpski redar i instant izdajnik

02/06/2022
foto: Lado Tomičić

Edin Ramulić, na žalost, vrlo dobro zna kako je uistinu biti u ratu. Zbog toga ga jednom zauvijek želi završiti. Za takvo što je potrebno ne dopustiti da tvoju osobnu i žrtvu tvojih sugrađana bilo tko koristi kako bi sebi prigrabio predizborne marketinške minute

Nije teško uočiti da je predizborno vrijeme u Bosni i Hercegovini vrijeme kontinuiranih medijskih hajki. Narod treba animirati, treba ga okupiti oko jedine političke platforme koja mu može pružiti neophodnu zaštitu od neprijatelja. Zbog toga je neophodno svo to vrijeme pred očima imati lice neprijatelja. Katkad su neprijatelji oni drugi a katkad dolaze iz naših redova. Takvi nisu samo neprijatelji nego i izdajnici koji umjesto da se stisnu uz skute matične nacionalističke platforme svojim javnim istupima razbijaju jedinstvo naroda. A ako narod nije jedinstven onda ga je lakše ugroziti, piše Marko Tomaš za Žurnal.

POLITIKA BEZ SADRŽAJA

Drugačije se do izborne pobjede ne može. Nacionalizam je, papagajski to valja ponavljati, politika bez stvarnog političkog sadržaja i kako bi opstao mora kontinuirano proizvoditi neprijatelje i izdajnike. Osim toga on je marketinški ovisan o poziciji žrtve. Zato je sklon bešćutno iskorištavati komemorativne skupove za predizborne kampanje. Zato, između ostalog, nacionalizam stvara komemorativna društva i cijele gradove pretvara u memorijalne centre u kojima se živi u zagrobnom životu sahranjenih ljudi. Zato svi skupa i dvadeset i sedam godina nakon prestanka ratnih operacija i dalje sudjelujemo u ratu. Doduše ne na način na koji je u ratu 90 – ih sudjelovao Edin Ramulić, vojnik ARBiH i bivši logoraš (ako je moguće biti bivši logoraš ali o tome drugi put). Edin je proteklih dana postao žrtva medijske hajke iza koje stoje raznorazni botovi i medijski poslenici Stranke demokratske akcije. Žrtvom hajke Edin Ramulić je postao kako bi nacionalisti mogli Bošnjake i dalje držati isključivo u poziciji žrtve. To je neophodno nacionalističkoj politici SDA kako bi njezino postojanje i djelovanje uopće imalo smisla.

Svi već znate za slučaj. Edin Ramulić je zamolio Fadila Novalića da ne daje izjave na mjestu čitanja imena Prijedorčana ubijenih u etničkom čišćenju njegovog grada na početku zadnje decenije prošlog stoljeća. Nikome on nije ništa zabranjivao već je ukazao na to da nije primjereno da političari išta govore na komemorativnim skupovima a što je odavno trebalo postati praksa kako bi se dokinuo taj bešćutni, nepristojni običaj korištenja ljudske nesreće za političke svrhe. No, za esdeaovske medijske jastrebove i jastrepčiće to je bilo dovoljno da Ramulića proglase za velikosrpskog redara u Prijedoru. Samo zbog toga što nije dopustio predizborni marketing. Što je, ako uzmemo u obzir Novalićeve medijske istupe, možda i bolje za imidž njegove partije i njega samog.

INSTANTNI IZDAJNIK

Dakle, Ramulić nije dopustio Novaliću da lupeta budalaštine kakve ima običaj lupetati ako mu se dopusti da se verbalno raspojasa. Zbog toga je instantno postao izdajnik i velikosrpski redar. To što je bio pripadnik ARBiH i zatočenik u logoru nije ga amnestiralo. Hajka se mora nastaviti. Neprijatelj mora biti prisutan. Predizborno je vrijeme. A Puhalo i Jasmila Žbanić već su dovoljno cipelareni i nacionalističkim budalama ponestaje inspriacije jer mržnja ima male intelektualne domete i slabu, zakržljalu maštu. Ramulić je idealno naletio kao pokazatelj kako se partiji SDA ne dozvoljava da zaštiti vlastiti narod. U predizborno vrijeme narod mora imati političku zaštitu jer je, što da se radi, takav, jadan, nesposoban, potrebit. Žrtva. A to je pozicija potrebna svakoj agresivnoj nacionalističkoj politici kako bi imala opravdanje za svoje djelovanje koje već od prvih višestranačkih izbora u BiH pravi kontinuiranu štetu našoj zemlji.

Šteta se, na primjer, ogleda u statičnosti društva, u tapkanju u mjestu jer tako to paradoksalno biva. Kad su na vlasti nacionalni (nacionalistički) pokreti društvo je nepokretno. Tu je srž svih naših problema. Političke opcije koje imamo uopće nisu političke stranke, one su na vlast došle kao nacionalni pokreti i kao takve nastavile postojati. Jedina im je svrha izvršiti nacionalnu mobilizaciju na osnovama nacionalističke politike koja može svrhovito postojati samo kad si ugrožen, kad imaš neprijatelje, unutarnje i vanjske. Zbog toga je svako iskakanje s nacionalističkih tračnica pogubno za osobu koja se usudila iskoračiti iz mase i ne dopustiti da se i njegovom vlastitom, osobnom žrtvom manipulira u dnevnopolitičke svrhe. To je nedopustivo u trenucima opće nacionalističke mobilizacije potrebne za održavanje na vlasti.

ZAVRŠITI RAT

Edin Ramulić, na žalost, vrlo dobro zna kako je uistinu biti u ratu. Zbog toga ga jednom zauvijek želi završiti. Za takvo što je potrebno ne dopustiti da tvoju osobnu i žrtvu tvojih sugrađana bilo tko koristi kako bi sebi prigrabio predizborne marketinške minute. A pogotovu da to radi opcija koja sa svojim koalicijskim partnerima komemoracijama politički mobilizira odavno raspamećeni i isprepadani narod. Ramulić samo traži pravdu. Njezino ostvarenje bi bio konačni epilog rata pa bismo mogli živjeti u miru. SDA i njezini botovi, s druge strane, rješenje ne žele, nepravda im je neophodna kako bi njihovo postojanje i opstanak na vlasti uopće bili svrhoviti. Zdrava pamet vam govori da kreatorima nepravde pravda ne ide na ruku. Dolazak pravde u BiH izbrisao bi SDA, HDZ, SNSD (niz nastavite sami) s političke mape.

Zato po stoti put podcrtavam – najveći grijeh međunarodne zajednice jeste taj što je dopustila da u Bosni i Hercegovini uopće djeluju političke opcije koje su zemlju uvele u rat. Te nas opcije u ratu i dalje drže i zaslužne su za depresivnu komemorativnu atmosferu kakva vlada u BiH.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.