Trideset godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, politički sistem Bosne i Hercegovine zasnovan na dejtonskom ustavnom okviru ostaje najveća prepreka demokratskom razvoju društva i države, ocijenio je u razgovoru za Fenu profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Šaćir Filandra.
On naglašava da ustavna rješenja iz Dejtona nisu bila zamišljena kao politički iskorak, već kao realpolitički kompromis čiji je jedini cilj bio zaustavljanje rata.
„Naš politički sistem ključna je prepreka demokratskom razvoju društva i države. Još značajnije, on onemogućava razvoj bosanskohercegovačke političke zajednice budući da su ustavna rješenja realpolitički zasnovana na mirovnom rješenju, koje je tada bilo prioritet. Ratne energije i ideologije političkim sistemom nisu eliminirane već su samo pretočene u pravnu normu. Dakle, ustavni okvir nije donio platformu za nove politike, on nije bio politički iskorak u odnosu na zatečeno stanje, već samo uspješno smirivanje vojnih sukoba“, kazao je Filandra.
„Izostao je radikalan rez s ratnim akterima“
Govoreći o činjenici da ustavni okvir ostaje gotovo nepromijenjen tri decenije, Filandra ističe da je to posljedica izostanka radikalnog reza s ratnim akterima.
„Kako je ustavno rješenje podržavalo zatečeno stanje, kako nisu eliminirane političke snage koje su bile sukobljene u ratu, a to se iz međunarodne zajednice moglo učiniti zabranom određenih političkih subjekata, tako nismo dobili prostor za nastanak novih političkih ideja. I ideje i akteri koji su bili sudionici rata su preživjeli, tako da se od tih snaga nije moglo očekivati više. Izostanak radikalnog reza s ratnim stanjem i akterima, što su mogli i trebali učiniti međunarodni faktori u tom trenutku, stvorio je današnju situaciju. Kolokvijalno govoreći, rat protiv Bosne i Hercegovine nije bio i istovremena revolucija za novu Bosnu i Hercegovinu“, naglasio je.
Slabosti dejtonskog sistema i „demokratski deficit“
Profesor Filandra ukazuje na niz slabosti dejtonskog političkog sistema koje proizvode demokratski deficit.
„Niz slabosti i nedorečenosti dejtonskog političkog sistema je nenabrojiv. Istovremeno, ne možemo se sve vrijeme kriti iza loših dejtonskih rješenja, a to poslovično činimo. Unutar bosanskohercegovačkih državnih i društvenih aktera još nema dovoljno političke volje, znanja i hrabrosti da se iskorači u nova rješenja. A to smo mogli i morali činiti. To zavisi samo od nas. Politički, društveno i ekonomski, decenijama stagniramo. Naš politički konzervativizam i društveni konformizam održava ovakvo loše stanje. Nismo spremni na nove ideje i rješenja, nemamo energije za reforme, političke inovacije, okovani smo nacionalizmom i taj nacionalizam smatram ključnim problemom“, rekao je.
Etnički princip kao glavna prepreka
Posebno se osvrnuo na etnički princip organizacije vlasti, koji vidi kao najveću prepreku razvoju građanske demokratije. Filandra smatra da je odnos između etničkog i političkog načela suština bosanskohercegovačkog političkog čvora.
„Svaka naša generacija u posljednja dva stoljeća s ovim pitanjem se susretala. Uskladiti individualna, građanska i grupna, etnokulturna prava na način da se poštuju obje razine identiteta zadatak je svih društvenih aktera… Nama u osnovi nedostaje istinske legitimacije države, još mnogi politički akteri ne pristaju na činjenicu državnog subjektiviteta BiH, mada to neće javno priznati, te sve rade na njenoj disfunkcionalnosti, sve do konačne razgradnje. To je suštinski naš problem“, istaknuo je.
„Demokratija je krhka biljka“
Filandra je opisao kako se demokratski deficit manifestira u svakodnevnom političkom životu.
„Mi nemamo demokratsku tradiciju i trebat će mnogo vremena za zasnivanje demokratskih instituta u svim oblastima življenja… Sada smo na razini proceduralne demokratije, a ispod te demokratske ‘korektnosti’ caruje nepotizam, plemenska i krvna praksa, nejednakost svake vrste, zloupotreba vlasti, sveopća diskriminacija drugoga, sataniziranje neprijatelja, korupcija, tenderska privreda i čitav niz anomalija koje proceduralno korektno ‘pokrivamo’ papirima. Ali i ovo je napredak u odnosu na autoritarna i ideološki totalitarna društva“, rekao je.
Nejednaka politička prava i nedovršena demokratija
Dodao je da se o stvarnoj demokratiji teško može govoriti u zemlji u kojoj značajan broj građana nema jednaka politička prava. Smatra da je demokratija „vječito nedovršen proces“.
„Mi smo formalno demokratsko društvo, naše se državne institucije demokratski uspostavljaju, i ništa bitno više od toga. Nema odgovornosti, nema polaganja računa, nema jednakosti u šansama i prilikama. Ovo je naš dosegnuti stupanj demokratskog razvoja… Bosanskohercegovačko društvo je znatno pluralizirano i nema povratka nazad“, kazao je.
Uloga međunarodne zajednice
Govoreći o ulozi međunarodne zajednice, Filandra podsjeća da se BiH predugo oslanja na vanjske faktore.
„Nakon propasti tzv. aprilskog paketa ustavnih promjena prije skoro dvije decenije faktički smo izašli iz fokusa velikih svjetskih igrača, a što je nekada i dobro… Na kraju ćemo našu kuću sami morati srediti, zato što je ipak naša“, poručio je.
Minimalne ustavne promjene: Predsjednik države i ukidanje blokada
Kao minimalne ustavne promjene koje bi BiH pomakle iz „dejtonske zamke“, Filandra predlaže ukidanje tročlanog Predsjedništva i uvođenje funkcije predsjednika države, kao i eliminaciju mehanizma koordinacije i drugih blokada na putu ka EU.
„Političke elite nemaju kapacitet za reforme“
Na pitanje imaju li domaće političke elite kapacitet i volju da provedu reforme, Filandra je jasan:
„Nije nam jasno da nije jednostavno uspostaviti, obrazovati i demokratski profilirati odgovorne, stručne i politički moderne političke elite. To je dug proces… Stalno smo u izborima, mijenjamo aktere, bar u Federaciji BiH, ali pomaka nema“, rekao je.
Optimizam uprkos svemu
Dodao je da ostaje apsolutni optimista glede budućnosti BiH.
„Njen politički sistem je složen i uvijek će takav biti, jer je to vrlo složeno i pluralno društvo… Grupna etnokulturna prava treba poštovati i uvažavati, ali individualna moraju imati supremaciju“, zaključio je Filandra.
