Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Granata na tuzlanskoj Kapiji ugasila je život bh. reprezentativca Elvisa Alagića

BiH

20160525_2_16887809_10391480_Web

Elvis Alagić zvani Enko bio je reprezentativac Bosne i Hercegovine u stonom tenisu, a u 17. godini života ubijen je 25. maja 1995. godine na tuzlanskoj Kapiji, kada je život izgubilo još 70 mladića i djevojaka.

Kuća porodice Alagić, nalazi se u tuzlanskom naselju Miladije, pored zgrade bivšeg ˝Partizana˝, u kojoj je Enko trenirao u Stonoteniskom klubu ˝Kreka˝.

Sport i domovina su mu, priča za Anadolu Agency (AA) njegov otac Šemsudin, bili na prvom mjestu. Osvojio je 25 medalja, od kojih je 14 zlatnih, četiri srebrene i sedam bronzanih, te nekoliko pehara. Čak je i u ratu išao na takmičenja van BiH, na kojima je postizao odlične rezultate, a za razliku od nekih sportista koji su takmičenja koristili kao izgovor za izlazak iz države i ostanak vani, on se uvijek s radošću i nestrpljenjem vraćao u Tuzlu.

20160525_2_16887809_10391479_Web

Njegov životni i sportski put prekinula je granata ispaljena sa planine Ozren, sa položaja Vojske Republike Srpske, koja je bila pod komandom Novaka Đukića, a kojeg je Sud BiH zbog slučaja ˝Kapija˝ osudio na 20 godina dugu zatvorsku kaznu. No, bijegom u Srbiju, pod izgovorom da je na liječenju, Đukić je izbjegao izdržavanje kazne zbog ratnog zločina, a 1. juna ove godine trebao bi se pojaviti pred Višim sudom u Beogradu, gdje će se, prema najavi njegovog advokata Milorada Konstantinovića, očitovati da li mu se u BiH sudilo pravično ili nije.

Za smrt sina saznao nakon povratka sa linije

Da mu je sin Enko smrtno stradao, Šemsudin je saznao dan poslije, kada se kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine vratio kući s majevičkog ratišta. Iako ga je cijelim putem ratni drug Zekro požurivao, Šemsudin kaže da nije mogao ni slutiti kakva mu se porodična tragedija desila, mada je još dok je bio na Majevici čuo za masakr na Kapiji.

˝Ispred avlije na trotoaru vidio sam narod. Onda sam pitao: Bože, Zekro, da nije moj Enko? Kaže on: Boga mi, jest, Šemso. Tada sam se onesvijestio. To je taj prvi utisak, bila je stvarno puna avlija. Ni supruga Meliha uopće nije bila pri svijesti˝, prisjetio se Šemsudin potresnog prizora.

Navodeći da je nakon više uzastopnih kišnih dana 25. maj 1995. godine bio prvi sunčan dan, Šemsudin je ispričao da mu je supruga kazala da je odvraćala Enku od izlaska iz kuće kobne večeri.

˝Odbijala ga je da ne ide to večer, ali bila je rukometna utakmica u ´Mejdanu´, tako da su otišli na utakmicu, a ona je njemu sve govorila: Nemoj ići bolan, tata će doći, znaš da on voli da ga ti i Elvira dočekate. Kada sam otišao na ratište, nisam ga više vidio živog˝, rekao je Šemsudin.

Majka podnijela najveći teret u noći masakra

Sagovornik AA naveo je da je najveći teret u noći masakra podnijela upravo njegova supruga Meliha. Ona se, nakon što je na televiziji vidjela šta se desilo, u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla raspitivala za Enku, a snaha ju je umirivala govoreći da se ne brine i da Enko sigurno pomaže u zbrinjavanju ranjenih.

˝Ona je kao majka, jer ja nisam bio tu, jedan veliki teret i takvu grozotu podnijela i preživjela. Ne znajući ništa, išla je, hodala, pitala. On je izašao sa dvojicom komšija i sva trojica su ubijeni na Kapiji. Ne znajući šta mu se desilo, išla je do Gradine (naselje u kojem je bolnica, op.a), pitala je za njega. Snaha je odvraćala da ne ide i govorila je da će on doći kući˝, priča otac ubijenog sportiste.

Nakon duže od dvije decenije bola za ubijenim sinom, Šemsudin se pita koliko bi još zlatnih medalja Enko donio u svoju Bosnu i Hercegovinu da je preživio rat i agresiju, te kakav bi mu život bio.

˝Tako je 25. maja nama kao porodici stvarno teško, kao i ove godine, a ovo je 21. godišnjica. Kada kaže čovjek 21 godina plus njegovih 17 godina, kada je ubijen, on bi sada bio zreo čovjek, sa porodicom, sa djecom˝, razmišlja Šemsudin dok plijevi korov na mezaru sina Enke, koji je poput većine ubijenih na Kapiji, ukopan na Aleji mladosti na Slanoj banji.

Od 1996. godine u organizaciji kluba ˝Kreka-Edelex˝ u Tuzli se održava Memorijalni turnir u znak sjećanja na Elvisa Alagića – Enku. Ove godine, tradicionalni turnir odigrat će se 28. maja.