BiH

rse

Hadžifejzović o puštanju napadača na slobodu: Ovo je odluka protiv novinara

31/05/2021
FOTO: RSE

Abdulah Hajdarević je od ranije je poznat policiji. Za napade i uvrijede prijavljivali su ga i drugi novinari, no nikada nije osuđen

Općinski sud u Sarajevu, na ročištu o određivanju pritvora, u ponedjeljak 31. maja, odlučio je da Abdulah Hajdarević koji se sumnjiči za krivično djelo ugrožavanje sigurnosti urednika i vlasnika Face TV Senada Hadžifejzovića, uz mjere zabrane može da se brani sa slobode.

“Ja sam novinar. Ja ne bih trebalo da komentarišem sudske presude, čak ni kada se mene tiču, ali sam duboko, duboko, duboko razočaran odlukom suda, ne zbog mene, već zbog svih nas novinara. Ovo je odluka protiv novinara”, rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Senad Hadžifejzović nakon odluke suda.

Njegova pravna zastupnica, advokatica Adna Dobojlić, kazala je za RSE, kako odluka nije konačna, budući da Tužilaštvo Kantona Sarajevo (KS) ima pravo na žalbu u roku od 24 sata.

“Nakon toga će Sud ponovo odlučivati o žalbi”, dodala je ona.

Hajdarević je u petak navečer 28. maja, uz prijetnje pokušao da uđe u prostorije Face TV-a dok je trajao Centralni dnevnik, emisije koju uređuje i vodi Hadžifejzović. U tome ga je spriječilo obezbjeđenje, a vrlo brzo je na lice mjesta stigla i policija.

Prije dolaska u prostorije Face TV-a Hajdarević je kako su naveli urednici i novinari te televizije slao prijeteće poruke, te da je u jednoj od njih pisalo “Pozdrav od Sebije Izetbegović”.

Sve se desilo nakon što se Senad Hadžifejzović u nekoliko posljednjih emisija bavio temom diplome direktorice Kliničkog centra univerziteta u Sarajevu Sebije Izetbegović, supruge lidera Stranke demokratske akcije Bakira Izetbegovića.

“To vam govori da ne smijemo da govorimo o respiratorima. To vam govori da ne smijemo da govorimo o Izetbegovićevoj veleizdaji, gdje je odglumio po sopstvenom priznanju, da je odigrao, predstavu u Vijećnici u vezi sa revizijom tužbe BiH protiv Srbije za genocid u Srebrenici. To nam govori da ne smijemo da govorimo ni o čemu. To nam govori da ne smijemo da govorimo o njenoj (Sebija Izetbegović op.a.) diplomi, o njihovim diplomama, o njihovim školovanjima”, kaže Hadžifejzović.

Napadač od ranije poznat

Abdulah Hajdarević je od ranije je poznat policiji. Za napade i uvrijede prijavljivali su ga i drugi novinari, no nikada nije osuđen.

Među njima su i komentari i poruke na društvenim mrežama koje je Hajdarević uputio novinarki Radija Slobodna Evropa (RSE), zbog sadržaja objavljenih na našoj Facebook stranici “Ne u moje ime” (NIMN#) koja se bavi pitanjima ekstremizma i radikalizma, zbog čega je saslušan u Federalnoj upravi policije. Prijetnje su kvalificirane kao ugrožavanje sigurnosti.

Neki od napada nisu prijavljeni policiji, a neki se zakonski nisu mogli procesuirati kao napad na novinare, jer takva stavka u krivičnom zakonodavstvu na državnom niti na entitetskom nivou u Bosni i Hercegovini (BiH) ne postoji.

Senad Hadžifejzović navodi kako ne zna da li će se Tužilaštvo KS žaliti na odluku Općinskog Suda, te da odluka prema njegovom mišljenju zvuči kompromisno.

“Kao eto, nemoj mu prilaziti, ali nisam ja u pitanju. Milijardu puta sam ponovio nisam ja u pitanju, čuj „nemoj prilaziti Senadu Hadžifejzoviću“. Kakva je to presuda, čuj nemoj prilaziti Senadu i javljaj se jednom sedmično u policijsku stanicu”, dodaje on.

Pita se da li sud ne razumije ili neće da razumije, da kako kaže, na Balkanu, u novinare, u ljude, u bilo koju metu ne pucaju ljudi “koji postoje u nekim filmovima”.

“Pucaju budale, pucaju naučeni, oni koji to naručuju zovu se, pravno, koliko ja to razumijem, podstrekivači. Podstrekivači su oni koji su u vrhu države i tačka”, kaže on.

Zašto nema izmjene zakona?

Udruženje BH novinari, u saradnji sa Institucijom ombudsmena BiH, 2019. godine pokrenulo je proces izmjene krivičnog zakonodavstva u BiH, kako bi se novinarska profesija posebno zaštitila kroz krivično zakonodavstvo.

No, kako za RSE kaže pravnica iz Udruženja BH novinari Vildana Džekman, na amandmane na krivično zakonodavstvo koje su uputili državnom i entitetskim parlamentima, još uvijek nema odgovora iz institucija vlasti.

“Mi ćemo izvršiti pritisak da se krivično zakonodavstvo izmijeni, kako bi se svi napadi na novinare procesuirali i krivično gonili, a s druge strane, da bi Tužilaštvo po službenoj dužnosti pokrenulo postupke u slučaju napada na novinara ili novinarku”, kaže ona.

Izmjene krivičnog zakonodavstva bi, kako objašnjava, trebale ići u dva pravca, prvenstveno da se bilo kakva prijetnja ili napad na novinare procesuira, te da tužilaštva po službenoj dužnosti pokreću postupak.

“A ne kao što se sada dešava, da se mora tražiti da Tužilaštvo ocijeni da li se zaista radi o krivičnom djelu ili se ne radi, da se ne suočavamo sa velikim brojem odgovora Tužilaštva koje odbacuje kao neosnovano sve što uložimo”, objašnjava Džekman.

Samo u prvoj polovini 2021. godine registrovano je preko 30 napada, prijetnji smrću, verbalnih i fizičkih prijetnji, zabrana pristupa informacijama, političkih pritisaka i drugih vidova kršenja prava novinara u BiH, podaci su Udruženja BH novinari.

U prošloj godini zabilježeno je 69 kršenja novinarskih prava, a godinu ranije 56.

Samo 30 posto prijava procesuirano

Tek mali procenat, 30 posto prijavljenih slučajeva napada na novinare u BiH je procesuiran.

“Posljednje tri godine preko 60 posto novinara bilo je izloženo napadima i prijetnjama, a oko 75 posto njih je to doživjelo od nekog političara ili nositelja javnih funkcija”, dodaje Džekman.

Među njima je i novinar Eldin Hadžović kojem je, zbog teksta pod naslovom “Kako je gradonačelnica Sarajeva pala na prvom ispitu: Nisu srpski zločinci, nego Vojska RS-a” pripadnik Oružanih snaga BiH na društvenim mrežama prijetio šamaranjem i lomljenjem prstiju čekićem.

Pripadniku Oruženih snaga BiH je izrečena disciplinska mjera zbog ponašanja, što je kako Hadžović kaže za RSE jedna je od najtežih mjera koje Oružane snage BiH mogu izreći svojim pripadnicima.

“Mogu reći i da sam, čak, i prijatno iznenađen relativnom brzinom kojom je taj proces okončan. Stvar je, proceduralno gledano, prilično čista, budući da je sve dokumentirano, kao i da je počinilac priznao djelo. Međutim, smatram da disciplinska mjera nije dovoljna”, dodaje on.

Sada očekuje reakciju nadležnog tužilaštva po krivičnoj prijavi koja je podnesena protiv istog počinitelja, za krivično djelo ugrožavanje sigurnosti.

Novinari bez posebne zaštite

Hadžović smatra da je izricanje disciplinske mjere korak u dobrom smjeru, ali i da to nije dovoljno, što dokazuju i drugi brojni slučajevi napada na novinare i novinarke, koji su kako kaže, svakodnevno izloženi prijetnjama i nasilju, poput Dragana Bursaća, Tanje Topić, te posljednji slučaj Senada Hadžifejzovića.

“Bez adekvatne reakcije tužilaštva i sudova neće biti ni svijesti o kažnjivosti napada na novinarke i novinare”, dodaje Hadžović.

Krivičnim zakonom Federacije BiH za krivično djelo ugrožavanje sigurnsoti zaprijećena je kazna do šest mjeseci zatvora. U drugom bosanskohercegovačkom entitetu Republici Srpskoj za isto krivično djelo zaprijećena je novčana ili kazna zatvora do dvije godine.

Hadžović podsjeća kako Krivični zakon Federacije BiH, predviđa kažnjavanje sprečavanja štampanja i raspačavanja štampanog materijala, kao i neovlašćeno posjedovanje ili ugrožavanje javnog reda putem radio ili televizijske stanice, ali ni po čemu drugom ne razlikuje novinare od običnih građana.

“Zakon predviđa kaznu za ugoržavanje bilo čije sigurnosti ozbiljnom prijetnjom, i samo ga treba dosljedno primijeniti. To je u neku ruku i dobro, jer osobno ne bih ni po kojem osnovu volio biti privilegiran zbog posla kojim se bavim”, dodaje on.

No, sve učestalije i ozbiljnije prijetnje i napadi kojima su izloženi novinari, kako kaže, upozoravaju da je zaštitu slobode javnog djelovanja neophodno podići na viši nivo, a naročito ako prijetnje i pritisci dolaze od političara, ili iz javnih institucija.

On smatra da političke elite u BiH svesrdno rade na stvaranju atmosfere nekažnjivosti nasrtaja na novinare, samim tim što su političari često i inicijatori takvog ponašanja, i nije optimističan da će zakonodavci u dogledno vrijeme zaštitu novinara staviti u priritete.

“Valjda se čeka da padne mrtva glava, ali onda će biti kasno”, kaže Hadžović.

Na osnovu čega se procesuiraju napadi na novinare?

U Instituciji ombudsmena BiH kažu kako se može zaključiti da je pojačan intenzitet napada na novinare, ne samo na osnovu broja, već i vrste napada koji se dešavaju, te da se situacija od 2017. godine, kada je ova institucija napravila specijalni izvještaj o napadima na novinare, nije nimalo poboljšala.

“Primjećujemo da nije došlo do poboljšanja, prije svega u zakonodavnom okviru, nemamo još uvijek izmjene zakonodavstva, prije svega krivičnog zakonodavstva, kojim će se osigurati da napad na novinare predstavlja krivično djelo”, kaže za RSE ombudsmenka Jasaminka Džumhur.

Ako se radi o nanošenju lakše ili teže tjelesne povrede, napadi na novinare procesuiraju se u skladu sa krivičnim zakonima BiH, dva entiteta i Brčko distrikta, i napad na novinare tratira se kao napad na bilo kog građanina.

Ako je riječ o napadu na javnom mjestu, on se može tretirati kao narušavanje javnog reda i mira, dok se vrebalni napadi tretiraju kroz Zakon o zabrani diskriminacije.

Ombudsman za zakonske izmjene

U Instituciji ombudsmana BiH navode kako su zakonska rješenja veoma loša, jer napade na novinare ne tretiraju kao napad u vršenju njihovih radnih dužnosti.

“Ne smije se zanemariti društvena uloga koju novinari imaju. Mi to zanemarujemo u odnosu na neka druga zanimanja. Ako novinari ne rade, onda će i javnost biti neinformisana. Ako je javnost neinformisana, onda nema demokratskih procesa”, dodaje Džumhur.

Prema njenim riječima u segmentu društvene uloge koju imaju novinari treba i tražiti i uzroke zbog čega su novinari sve više izloženi napadima u BiH.

Džumhur smatra da je potrebno izmjeniti krivične zakone, u oba entiteta i Brčko Distriktu, na način da se napadi na novinare ne tretiraju isključivo kroz krivično djelo ugrožavanja sigurnosti.

“Znači, prijetnja treba biti definisana i kvalifikovani obilik prijetnje, ukoliko se vrši prema osobama koje vrše javna ovlaštenja, a prije toga definisati da se radi i o novinarima, doktorima itd., da se propisuje kazna u dužem periodu trajanja. Što prije se to uradi, bit će efikasnije”, kaže ona.

Gdje je problem po mišljenju OSCE-a?

U Misiji OSCE u BiH za RSE kažu kako je pravni okvir adekvatan u smislu da se novinari mogu zaštititi primjenom različitih zakona, uključujući krivične, prekršajne, te zakone o javnom redu i miru.

“Najveći izazov leži u pravovremenoj i ispravnoj primjeni ovih zakona od strane relevantnih vlasti. Misija je pomno pratila sva pravna zbivanja u vezi sa zaštitom novinara, uključujući i online sferu, i pokušavamo potaknuti usklađivanje ovih zakona i politika s međunarodnim standardima”, navode u pisanom odgovoru.

Dodaju, kako su pratili raspravu oko izmjena krivičnih zakona čiji je cilj napad na novinare optužiti kao napad na osobu u službenom svojstvu.

“Čak i ako krivični zakoni nisu izmijenjeni u tom pogledu, i dalje postoji dovoljna zaštita kroz postojeće pravne mehanizme i pravne lijekove. Ono što je važno je da žrtve prijavljuju sve napade, prijetnje, uznemiravanje itd. i da se uvijek takva djela smatraju i uzimaju u obzir kao ozbiljna i štetna za medijske slobode i demokratske vrijednosti”, navode iz Misije OSCE u BiH.

Novinar – službeno ili lice sa javnim ovlaštenjem?

Rasprava je vođena, podsjeća Jasminka Džumhur, i o tome da li zakon novinare treba da tretira kao službena lica.

“Moje je stajalište, kao jedne od tri ombudsmena, da ne treba da budu službena lica, nego da se radi o osobama koje vrše javna ovlaštenja, kao što su socijalni radnici, doktori, i da postoji potreba zaštite svih ovih osoba koje vrše javna ovlaštenja u zakonu i izmjenama krivičnog zakonodavstva”, kaže ona.

I u Udruženju BH novinari ne smatraju da bi trebali imati isključivu definiciju da se novinari tretiraju kao službeno lice.

“Ako bismo upotrebili termin službeno lice, to bi izazvalo dodatne probleme, novinari ne bi imali svoju slobodu prilikom obavljanja svojih profesionalnih zadataka, nego bi morali dokazivati da su službena lica, morali bi imati dodatnu dokumentaciju i dodatna pravila za rad”, objašnjava Vildana Dželkman.

Najveći broj napada u online sferi

U Misiji OSCE u BiH kažu za RSE da je najveći problem što se većina napada na novinare i novinarke događa online, a najčešće putem Facebooka i Twittera.

Jezik koji se koristi je eksplicitan, ponekad se graniči s govorom mržnje i nije uvijek jasno potiče li nasilje ili predstavlja prijetnju – osim ako nije izravan i jasno cilja na pojedinca.

“Dakle, nije uvijek lako utvrditi imate li posla s nezadovoljnim čitačem, botovima ili potencijalnim napadačem. Ali ovo je više nego dovoljno da se novinari plaše za svoj život i život članova svoje porodice, što ih tjera da preispitaju svoju profesiju i teme na kojima su odlučili raditi, što može dovesti do pogoršanja slobode izražavanja i autocenzure”, navode oni.

Vjeruju da će, ako nadležne vlasti na napade pravilno ne odgovore, ako ih javni zvaničnici ne osude i ako one koji napadaju novinare ohrabre i podrže političari i javnost, tada nasilje nad novinarima postati normalno i čak ni najbolji zakoni neće biti dovoljni za prevladavanje problema.

Komentari

Autor: Radio Slobodna Evropa (RSE)

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.