BiH

analiza dw-a

Hrvatska i Srbija ne priznaju puni suverenitet BiH

18/06/2020
Foto: Armin Durgut/PIXSELL

Problem s posebnim vezama je to što se i u Srbiji i u Hrvatskoj čuje samo jedna istina, ona koju im predstavljaju "njihovi", a zanemaruju se druge perspektive i zemlja u cjelini. No pritom ne treba smetnuti s uma ni odgovornost bosansko-hercegovačkih političara,

Dok u predizbornim kampanjama za parlamentarne izbore u Srbiji (21.6.) i Hrvatskoj (5.7.) Bosna i Hercegovina ne igra značajniju ulogu, iz perspektive te zemlje situacija je drugačija. Zapravo postoje tri perspektive.

Zbog većim dijelom negativnog iskustva tokom rata i nakon njega, zbog posebnih veza koje Srbija i Hrvatska održavaju prema bosansko-hercegovačkim Srbima i Hrvatima, kao i zbog tijesnih ekonomskih veza s te dvije susjedne zemlje, Bosna i Hercegovina s velikom pažnjom prati predizborne izjave i očekuje rezultate, piše Deutsche Welle.

No kako za sada stvari stoje “ne treba očekivati da će nakon izbora doći do neke značajnije promjene politike, bilo Srbije, bilo Hrvatske naspram Bosne i Hercegovine”, smatra profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjaluci Miloš Šolaja.

“Srbija je posvećena projektu pristupanja Evropskoj uniji i neće se direktno miješati u BiH. Njoj je prije svega važna stabilnost u regionu i sve što bude radila biće u okvirima Dejtonskog sporazuma, a slično je i sa Hrvatskom – i njoj prije svega treba stabilnost”, smatra Šolaja. Zbog toga, dodaje, ni većinski bošnjački narod nema razloga za zabrinutost i “ne mora da se boji nekih promjena”.

Nastavak poznate politike – dobra vijest?

S druge se strane, može se postaviti i pitanje da li je nastavak dosadašnjih politika dva susjeda za BiH dobra ili loša vijest.

Prema mišljenju Srećka Latala, regionalnog urednika Balkanske istraživačke novinarske mreže (BIRN) i političkog analitičara iz Sarajeva, „obje politike su slične utoliko što ne prihvataju u potpunosti suverenitet BiH“. To se, smatra Latal, ogleda prije svega u građenju posebnih veza sa ’svojim’ narodima s ciljem da se “zadovolje njihove interne političke potrebe i kako bi se bolje pozicionirale u regionu”. Rezultat je onda upravo nastavak konstantne destabilizacije BiH, “na čemu se neprekidno radi od 1991. do danas”.

Problem s posebnim vezama je to što se i u Srbiji i u Hrvatskoj čuje samo jedna istina, ona koju im predstavljaju “njihovi”, a zanemaruju se druge perspektive i zemlja u cjelini. No pritom ne treba smetnuti s uma ni odgovornost bosansko-hercegovačkih političara, napominje Latal:

“Oni nemaju jedinstveno viđenje Bosne i Hercegovine, pa kako se onda može očekivati od susjednih zemalja, ili bilo koje druge zemlje, da će imati neko bolje rješenje?”

Nerealne opcije

Jedna od tih “separatnih istina” jeste i tvrdnja prije svega bosanskohercegovačkog HDZ-a o navodnoj ugroženosti Hrvata i njihovoj institucionalnoj neravnopravnosti unutar BiH. U tom kontekstu često se govori i o potrebi uspostavljanja tzv. trećeg, hrvatskog, entiteta u zemlji. Prema mišljenju novinara i političkog analitičara iz Mostara Peje Gašparevića, to bi predstavljalo “teritorijalizaciju politike”, što nije realna opcija i ne uživa podršku Zagreba.

Drugačije je međutim s pitanjem institucionalne ravnopravnosti. “Radi se o tome da Bošnjaci ne mogu Hrvatima da nameću njihove političke predstavnike za koje oni nisu glasali”, objašnjava Gašparević.

To je slučaj sa Željkom Komšićem koji je “tri puta bio podmetnut Hrvatima s bošnjačkim glasovima”. Različiti hrvatski političari su to izričito kritikovali i “hrvatska politika podržava uspostavljanje institucionalne ravnopravnosti”, objašnjava Gašparević. Prema njegovom mišljenju je i činjenica da „dio Hrvata u BiH s većim interesovanjem prati izbore u Hrvatskoj od izbora u BiH oblik kompenzacije zbog njihove neravnopravnosti unutar BiH“.

U Republici Srpskoj pak, prije svih Milorad Dodik iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) već godinama tvrdi da je BiH nefunkcionalna država i stalno iznova prijeti sprovođenjem referenduma o otcjepljenju RS. Ipak, prema ocjeni Miloša Šolaje “to je prije svega retorika usmjerena na unutrašnjopolitičku scenu i nije realna”.

Ne samo da to ne prihvata međunarodna zajednica, već ni Beograd:

“Srbija je uvijek govorila da poštuje BiH u okvirima Dejtonskog sporazuma i ne bi podržala referendum o otcjepljenju”, smatra Šolaja.

Nacionalistička retorika

No sve te ideje – bilo da se radi o tvrdnjama o neravnopravnosti Hrvata unutar državne zajednice Bosne i Hercegovine, bilo da je riječ o referendumu o otcjepljenju, ma koliko njihova realizacija bila politički nerealna – stvaraju negativnu klimu u zemlji.

“Nacionalističke retorike ponovo su zauzele centralno mjesto”, smatra Srećko Latal. On napominje da je stasala nova generacije političara “koja je napravila puni krug i vratila se na pozicije s početka 1990-ih godina”.

To ni za BiH, ni za region, ni za Evropu nije dobro, kaže Latal, jer se za Balkan sve više interesuju veliki svjetski igrači poput SAD, Rusije ili Kine. A Evropska unija, koja bi jedina mogla efikasno i dugoročno da smiri i stabilizuje situaciju na Balkanu, i sama ima velikih problema i zaboravila je važnost Balkana za bezbjednosnu situaciju u Evropi.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.