Ima li spasa za Zrak: Ništa od obećanih 7 miliona, sudbina firme u rukama povjerilaca

Kada je u januaru usvojen budžet Federacije BiH za 2023. godinu, radnici sarajevske firme Zrak ponadali su se da bi njihovim višegodišnjim brigama i mukama napokon mogao doći kraj. Razlog je bio vrlo jednostavan – budžetom je predviđeno sedam miliona maraka za dokapitalizaciju firme.

Tim novcem se, suštinski, trebalo spriječiti pokretanje stečaja, tako što bi se isplatili dugovi bivšim radnicima, a jedan dio trebao je biti uložen u samu proizvodnju, piše Žurnal.

Bez konkretne pomoći Vlade FBiH

Prošla je skoro cijela godina, Vlada FBiH na čelu s premijerom Nerminom Nikšićem i resornim ministrom Vedranom Lakićem, nije konkretno pomogla Zraku, stečaj je pokrenut, radnicima su podijeljeni otkazi, a sudbina firme vrlo je neizvjesna.

Stečajni upravnik Zraka Mesud Bogilović, iako ističe korektan odnos s Vladom FBiH, priznaje da od obećanih sedam miliona maraka, za sada, nema ništa.

„Ta sredstva nikada nisu postala operativna. Ne znam šta se desilo s tim. Ta sredstva nikada nismo dobili, niti smo ikada išta dobili otkad sam ja tu. Sve što radimo, radimo sa svojim sredstvima, pameću, ugovorima. Iskreno, nisam siguran ni da će to biti“, govori za Žurnal Bogilović, podsjećajući da Zrak nije u stopostotnom vlasništvu Federacije, pa stoga ni dokapitalizaciju nisu mogli izvršiti jednostrano.

Zašto to još uvijek nije urađeno pitali smo i Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije. Odgovor do zaključenja teksta nismo dobili.

Povjerioci o budućnosti firme

Zrak je zvanično u stečaju od 14. aprila. O tome zašto je Zrak u stečaju i kako se došlo u ovu situaciju, Žurnal je u prethodnom periodu iscrpno pisao.

Danas, ova nekad važna karika namjenske industrije, proživljava najteže i najneizvjesnije dane od osnivanja 1948. godine.

Ukratko, u toku je faza stečajnog postupka u kojoj sva fizička i pravna lica koja smatraju da im Zrak duguje određena sredstva prijavljuju svoja potraživanja. Za sada je prijavljeno oko 41 milion maraka potraživanja. Čak i Vlada FBiH koja nije ispunila svoje obećanje u vezi s dokapitalizacijom, od Zraka potražuje oko 444 hiljade maraka.

Najveći dugovi su prema Poreznoj upravi FBiH i bivšim radnicima, a jedan od njih je i bivši direktor Nedžad Koldžo koji je prijavio potraživanja u iznosu od oko 37.500 KM. Podsjetimo, upravo su Koldžu bivši radnici označili kao jednog od sukrivaca za to što je Zrak završio u stečaju.

Nakon što završi ova faza stečajnog postupka, na red dolazi stečajni upravnik koji pod nadzorom stečajnog sudije razmatra potraživanja i određuje kome će priznati potraživanja.

Naredni koraci

„Moja procjena je da će na kraju biti priznato oko 30 miliona maraka duga“, navodi Mesud Bogilović, objašnjavajući koji su naredni koraci:

„Onda će povjerioci kojima smo priznali potraživanja činiti skupštinu povjerilaca, koja će dalje birati svoje organe. Ja ću njima podnijeti izvještaj, a moj prijedlog će biti nastavak poslovanja. Tražit ću da mi daju mogućnost da napravim plan reorganizacije firme.“

Ali o tome će odlučivati povjerioci, među kojima će glavnu riječ voditi Porezna uprava FBiH. Oni mogu prihvatiti prijedlog koji predviđa reorganizaciju i nastavak poslovanja, ali mogu donijeti i drugačiju odluku – da se ide u pravcu likvidacije firme.

Bez obzira na njihovu odluku, čini se kako je jedna stvar sigurna – dio imovine Zraka, o kojoj se puno pričalo, trebao bi ići na prodaju.

„Zadatak povjerilaca je da dođu do svojih potraživanja, a to će vjerovatno doći na način da se imovina Zraka, koja je neperspektivna, unovči. Sve što ne treba Zraku u proizvodnji, da se proda. Povjerioci se moraju namiriti. To je suština stečaja, to će ići tako“, tvrdi stečajni upravnik.

Ko su bundžije i ko želi uništiti Zrak?

Do odluke povjerilaca Zrak nastavlja raditi. Ako je vjerovati stečajnom upravniku, Zrak ima aktivne ugovore koji bi firmi u narednih četiri ili pet mjeseci trebali donijeti oko milion maraka prihoda. Zaposleno je 25 radnika na osnovu ugovora o radu, uz 16 lica koja su angažovana na osnovu na ugovora o djelu. Bogilović, koji je optimističan glede budućnosti firme, tvrdi i da Zrak sada ima za oko 20.000 KM veće mjesečne prihode na osnovu iznajmljivanja prostora.

Međutim, ne dijele svi taj optimizam. Među njima je i Edin Čano, bivši v.d. direktora Zraka:

„Mislim da je sve ovo što sada rade samo predstava za javnost. Da je bilo volje, a tvrdim da se i dalje to može uraditi, sadašnja Vlada FBiH je mogla u bilo kojem trenutku zaustaviti stečaj. Firma je od državnog interesa, većinski su vlasnik, oni mogu preuzeti obaveze prema povjeriocima.“

Čano posebno naglašava kako je Zrak firma od državnog značaja:

„Ljudi možda ne shvataju koliko nama Zrak treba, ono čime se Zrak bavi, optika, nišanske sprave… To je firma od strateškog značaja bez koje nema zaokružene proizvodnje u namjenskoj industriji. Sve je povezano. Uništavanjem Zraka smanjuje se kapacitet BNT-a koji radi haubice i minobacače, koji su bez nišanskih sprava ništa, obična cijev, željezo. Ili RPG-evi što radi TRZ Hadžići. Postavlja se pitanje ko bi onda njima prodao nišanske sprave i po kojoj cijeni? Sigurno po puno većoj cijeni nego što to Zrak prodaje.“

Bivši v.d. direktora ističe i kako postoje mnogo veći poreski dužnici poput Željeznica FBiH i GRAS-a, a koji bez obzira na to i dalje rade. Za stečajnog upravnika Mesuda Bogilovića kaže da je doveden da uništi Zrak.

“On je doveden da uništi Zrak”

S druge strane, slične optužbe. Bogilović tvrdi da Čano uopće nije kompetentan da vodi Zrak:

„On je doveden da uništi Zrak, on je u televizijskim emisijama izjavljivao „zašto Zrak ne bi pravio zgrade?“, nisam to ja radio. To je njihova politika, ja sam vjerovatno poremetio njihove planove. Evo primjer, došao je taj Čano s nekim majstorom, otvorili su vodu, probali nešto popraviti, nisu popravili, pustili da teče voda i dođe račun 18.000 maraka.“

Ipak, nije Čano jedini koji ima zamjerke na rad Bogilovića. Tu su i bivši radnici-sindikalisti za koje, tvrde, danas nema mjesta u Zraku, a koji su se godinama borili za firmu i upozoravali na to da se Zrak, svjesno ili ne, uništava.

„Bogilović nas je nazvao „bundžijama“ i neradnicima. Tačno je da je rekao da nas neće zvati jer mu ne trebaju oni koji se bune. Nakon što nam je podijelio otkaze, iz Sindikata metalaca su više puta objašnjavali stečajnom upravniku koliko je značajno vratiti u firmu mlade, obučene radnike s višegodišnjim iskustvom. Ali stečajni upravnik nikad nije htio na to pristati. Kasnije je nekim radnicima ponuđen posao u Pretisu, neki su pristali, a ostali su našli druge poslove“, govore za Žurnal bivši radnici Zraka.

Mesud Bogilović s druge strane za ove radnike kaže da su ga „ucjenjivali“ i da su smatrali da se on „neće snaći“, optužujući ih da su ga blokirali, te da su zloupotrebljavali resurse Zraka.

„Od otvaranja stečaja ja sam bio blokiran od strane tih nekih radnika, možda i nekih politika… Sve to vrijeme su ti radnici koristili mašine za privatne potrebe, privatne poslove su radili u Zraku. „Nabili“ su mi struje 25.000 maraka kad nismo radili. Ulazili su kalionicu, palili… a meni nisu dali da uđem. Zrak nije radio tada. Nisu htjeli da rade montažu nišanskih sprava za Austriju. Šta su oni proizvodili?“, govori on.

Radnici tvrde da su se borili za firmu

Radnici, naravno, odbacuju sve ove navode. Tvrde da su se godinama borili za firmu, da im se i dalje duguje desetak plata, da bi sada doživjeli da se „na njihova radna mjesta dovode ljudi s ulice koje pokušavaju obučiti“. Dodaju i da se sve to radi netransparentno, bez javnih poziva i konkursa, te da stečajnom upravniku sada „pomažu osobe koje su ranije pravile dugovanja“.

„Istina je da stečajni upravnik ne želi da vrati radnike koji su bili sindikalno aktivni ili su se bunili zbog toga što neće džaba da rade. S takvim stečajnim upravnikom nema hljeba u Zraku, jer smo mnogo uložili u podmladak kadra za obavljanje pojedinih poslova, a stečajni upravnik se oslanja na penzionere. Čini nam se da njima nije u planu da opet pokrenu proizvodnju, nego gašenje firme“, zaključuju radnici.

Hoće li Zrak i definitivno staviti ključ u bravu ili će postati jedna od rijetkih firmi u BiH za koju stečaj nije značio kraj poslovanja, već priliku za reorganizaciju, pokazat će naredni mjeseci. U međuvremenu, kako vrijeme prolazi, sve je manje nade da će bilo ko odgovarati na uništavanje ovog nekadašnjeg giganta…